Na Uskrsni ponedjeljak, 18. travnja, u Dobranjama je održana misa zadušnica za hrvatske vojnike i civile koje su partizani 1944. ubili i bacili u Markovića jamu na Podima. Misu je predvodio don Gabrijel Kamber uz sudjelovanje desetak svećenika i mnoštvo vjernika, članova obitelji pokojnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Don Gabrijel je u svojoj propovijedi kazao kako nije čudno što i nakon Uskrsa jurimo na grobove svojih najmilijih jer oni koji su raspetog, umrlog i pokopanog Krista jako voljeli činili su isto. „Odlazak na grob znak je nade, izraz ljubljenosti, osjećaj nedostatka pokopane osobe i čin želje za makar udaljenim zajedništvom. Problem je kad se dođe na grob, a ne nađe se do kraja ono što se tražilo jer srce zbog ljudskih uvjeta i ograničenja nije spremno za vjeru u veliku životnu novost iz koje proizlazi svaka istinska radost“. Naglasio je da smo mi, kao i Isusovi učenici, navikli na smrt te nam je zato govor o uskrsnuću težak i poprilično neshvatljiv. Uzevši za primjer Mariju Magdalenu koja, unatoč tome što ga je slušala kako naviješta svoje raspeće ali i uskrsnuće, s groba odlazi uznemirena misleći da je pokopani Krist ukraden istaknuo je da nas tuga i bol mogu udaljiti od Krista i od njegova nauka da otajstvo križa nije kraj. „Doista, zaborav na Božju Riječ, ne poznavanje do kraja osobe Isusa Krista i svega onog što nam on donosi u baštinu razlog je našeg ostajanja kod grobova i kosturnica bez vjere u uskrsnuće i vječni život. Potrebno je doći na grob, ali još važnije tu trajno ne ostati. Grob nije kraj!“. Upozorio je da nam se događa da smo Gospodinovi, ali površno, dok nam to odgovara te da su nam često uši i srce zatvoreni za njegov govor o samom sebi. Takvi su bili i Isusovi najbliži učenici Petar i Ivan koji su s njim prošli sve, a najvažnije nisu razumjeli, da treba ustati od mrtvih. „U sve su ušli osim u Kristov sinovski odnos s Ocem kojeg je On tkao povlačenjem u samoću i molitvom. Doista, Petar i Ivan bili su učenici, a nisu postali sinovi jer sinovstvo je veće od učeništva, protkano je snažnijom blizinom, izvorom života. Učenici umiru u svojim grobovima dok sinovi nikada ne umiru! Njihov se život mijenja, ali ne oduzima. Sinovima i kćerima kosturnice su samo prolazna životna stanica“. Propovjednik je pojasnio kako je Božja pedagogija kojoj je u središtu milost apostole učinila vjernicima u uskrsnuće, a slabe učenike pretvorila u sinove i gorljive navjestitelje Radosne vijesti o Uskrslome. Naglasio je da, ako smo s apostolima isti u odnosu prema biološkoj smrti, potrebno je poprimiti od njih i ovu učvršćenost i osnaženost u vjeri da je Krist živ te da je po njemu i nama u baštinu darovan vječni život.

Osvrćući se na žrtve zbog kojih su se i okupili pažnju je skrenuo na jedno glasilo onog vremena u kojem se nalazi članak pod nazivom „Ubij ga druže“, a u kojem posebno odzvanja rečenica „Milosti nema…stigla ih je osveta…jamarima je mjesto u jami“. Kazao je da u ovoj ljudskog pedagogiji osvete nema mjesta za milost već tu vlada ljudski sud koji u dubokoj laži krivo optuženih ljudi osuđuje na smrt. „Gdje nema Boga nema ni života, ni milosti, ni istine, ni pravde, ni točne povijesti, ni dobre sadašnjosti, ali ni uskrsle budućnosti. Ako živimo po metodi 'ubij ga druže' umrijet ćemo zauvijek! A Krist to ne želi. On je Bog života i želi život“. Napomenuvši kako je Božje milosno djelovanje prema svojim učenicima nastavljeno i nakon uskrsnog jutra pozvao je sve okupljene da dopuste Gospodinu da prebiva u njihovim srcima kako bi po milosti Duha Svetoga od učenika bili preobraženi u sinove i kćeri.

Na misi su pročitana imena svih nevinih žrtava koja možete naći na sljedećoj poveznici: http://dobranje.hr/kulturna-bastina/spomen-obiljezje/.

Nakon mise se u procesiji hodilo do grobnice i spomenika žrtvama u dobranjskom groblju gdje se izmolilo odrješenje te se još jednom pomolilo za duše pokojnika. Izaslanstva Splitsko-dalmatinske županije te općina Cista Provo i Lovreć, u kojima su bili zamjenik župana Ante Šošić i općinski načelnici Božo Ćubić i Petar Petričević položila su cvijeće i zapalili svijeće za sve žrtve.