Na povijesnom lokalitetu Bijaći u Planom kod Trogira, na ostacima hrvatskih knezova Trpimirove i Muncimirove darovnice crkvi, svečano je proslavljen blagdan sv. Marte ispred istoimene crkvice. Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić uz koncelebraciju župnika don Stipana Bodrožića i petnaestak svećenika iz trogirskog dekanata i nadbiskupije uz  nazočnost brojnih vjernika sa trogirskog i kaštelanskog područja, među kojima su bili župan Ante Sanader, gradonačelnik Trogira Damir Rilje sa svojim suradnicima, dogradonačelnica Kaštela Marinka Parčina, arheolog dr. Tonći Burić i ostali. Slavlje je uzveličao župni zbor pod ravnanjem maestrice Ivane Milin.

Prije propovijedi nadbiskup Barišić je pozdravio sve predstavnike državne i lokalne vlasti te zahvalio župniku na inicijativi i uredniku prof. dr. don Josipu Dukiću na prije predstavljenom vodiču Svete Marte u Bijaćima, u kojem se navodi da je ovdje na ovom tlu pronađen rodni list hrvatske državnosti. U propovijedi nadbiskup Barišić je napomenuo da se nalazimo na temelju naše nacionalne svijesti, ali naši su temelji još dublji jer idu do Isusa Krista - povezani smo krštenjem s ovim dubljim temeljom. Ovo otajstvo  svete mise koje slavimo je susret prošlosti, sadašnjosti i budućnosti , jest dodir i ostvarenje našega života. Potom je nadbiskup napomenuo da dolazi proljeće - jedan dječak donosi pet ječmenih kruhova i dvije ribice pred Gospodina i događa se čudo. Isus posjeda svijet po travi koja je znak proljeća, ali najveći znak proljeća je Isus Krist. On je život i umnaža život u čovjeku, onaj koji ozdravlja, daje sigurnost, nadu €¦ Pred njega dolazi dječakova darežljivost koju Isus umnaža i daje da se podijeli. Početak čuda je kad se kaže: ne moj, nego naš kruh. Ovo umnažanje suprotno je matematici, jer kad se nešto ima i s ljubavlju se dijeli, onda se ono ne smanjuje nego umnaža. Čovjek će se nasititi kruha kad bude spreman dijeliti. U našem današnjem društvu nema spremnosti za darežljivost i dijeljenje. Koliko se danas baca hrane u svijetu, a govorimo o gladnima i ugroženima.  U našem hrvatskom društvu  dogodilo bi se zapravo čudo kada bi se pobijedilo sebičnost i egoizam - imamo čak i viška, ali to ne znamo podijeliti kako bismo bili sretni. Gospodin u razgovoru o kruhu dolazi do kruha koji siti čovjeka, koji u sebi ima slast i život. To je ostalo u našoj euharistiji gdje  donosimo kruh i vino kao plod naših ruku i stavljamo na oltar gdje Gospodin to pretvara u kruh života.
- Gospodin nam želi proširiti horizonte da ne živimo samo od  materijalnog kruha nego i od duhovnog kruha - kruha života koji u cjelovitosti hrani čovjekovu glad. Čovjek je gladan Boga. Čovjek nije samo tijelo, nego razum i istina. Kome je danas stalo do istine?! Ovu istu logiku Isus je izrekao u kući Marte i Marije. Marta je to shvatila te je zato slavimo. Zašto se ovaj lokalitet zove po sv. Marti, jer tu su Hrvati pokršteni i primili Gospodina u svoja srca,  a i Marta je ugostila Gospodina i primila ga u svoj život. Došlo je proljeće u hrvatski narod kada je on ugostio Isusa. Puno je bilo proljeća u hrvatskoj povijesti, ali ako u tim proljećima nije prisutan Isus Krist, brzo će se ona pretvoriti u jesen. Njega  koji je izvor života i umnaža život, koji je došao radi nas, Njega je potrebno primiti u naš život i naše prostore, zajedno s njim rasti u cjelokupnom životu. Pokrštenje Hrvata oslobodilo nas je od zime poganstva tame i unijelo u nas novost novoga života. Danas smo na temeljima knezova Trpimira i Muncimira i postavljamo pitanje: jesu li knezovi  i kraljevi državnici ili političari? To se odnosi  i na današnje naše predsjednike i premijere. Postoji bitna razlika između političara i državnika. Političar sve čini kako bi dobio slijedeće izbore, a državnik misli i na buduće generacije, znači da živi za svoj narod. Željeli bismo da se na ovim svetim temeljima pokaže jedno proljeće kroz političare i državnike, vršeći više brige za opće dobro u današnjem društvu, pa makar čovjek izgubio izbore. Neka se ovo današnje umnažanje  zapravo ostvari kroz ekonomiju i radna mjesta. Ovih dvanaest košara podsjeća nas na dvanaest zametaka koje ćemo odbaciti ili instrumentalizirati  za kozmetiku pa se pitamo: je li to proljeće ili zima? Gospodine, ne dopusti da naša proljeća završe u jesen ili zimu, nego ih prati na našem putu budućnosti na temelju Trpimira, Muncimira  i svih naših svjedoka u ostvarenje nebeskog proljeća, u zajedništvu sa svetom Martom i svima svetima, zaključio je nadbiskup Barišić.
Na kraku misnog slavlja župnik don Stipan Bodrožić zahvalio se nadbiskupu Barišiću na predvođenju misnog slavlja, kao i braći svećenicima i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ovo slavlje protekne dostojanstveno.