Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je u splitskoj katedrali sv. Dujma svečano božićno misno slavlje, koje je svojim pjevanjem uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem mo. Šime Marovića. Nadbiskup je istaknuo vjernici ne smiju zatvarati oči pred nevoljom i bijedom drugoga čovjeka jer bi to značilo da zatvaraju oči pred samim Bogom. U svojoj je propovijedi kazao kako se čini da sve znademo o Božiću poznavajući običaje, međusobno se darivajući, odlazeći na ponoćku, znajući sve pjesme, a upoznati smo i s povijesnom pozadinom Božića.

"Navikli smo se na Božić. Međutim, kada smo taman slušali evanđelje, možda smo na trenutak zastali? Kako to da evanđelje od Božića ne spominje ni štalu, ni jaslice, ni pastire, ni anđele? Proslov Ivanova evanđelja govori nam o Božjoj Riječi, o Logosu, koji "u početku bijaše u Boga" i po kojemu je sve stvoreno. Taj početak ne uklapa se u naše kategorije vremena. U pitanju je početak koji je bio dok još nije bilo vremena. Dolazimo do granica onoga što se ljudskim riječima može izreći i ljudskim umom dokučiti. Proslov Evanđelja po Ivanu želi se vinuti do otajstva božanske ljubavi. Nije li nam to podsjetnik da ne znamo sve o Božiću, da je posrijedi otajstvo, nešto dublje, nešto što nadilazi izvanjsko slavlje? Možemo li pokušati makar malo približiti se otajstvu Božića? Na tom putu nas vodi zajedništvo vjere i razuma: vjera oslonjena na razum i razum prosvijetljen vjerom", kazao je nadbiskup Barišić. U nastavku je protumačio Ivanov Proslov naglasivši da on govori o početku ali i o tomu da je Bog autor svega, i Božića. "Koliko smo puta posvojili Božić i učinili ga svojim događajem? Mentalitet autonomnosti i posesivnosti koji misli da sve može sam, bez pomoći drugih i Drugoga, taj mentalitet autor je tolikih nevolja i poteškoća u društvu: na području gospodarstva, politike, odgoja, etike. Ne možemo učiniti sve vlastitim snagama, samodostatno i autonomno, zanemarivši ono božansko 'u početku'. Inicijativa kreće uvijek od Boga, ali On isto tako traži našu suradnju". Kršćanstvo nije ideja, nego utjelovljenje, a to znači da "nije dovoljno biti kršćanin ostajući u prošlosti ili od stvarnosti bježati u budućnost, već je potrebno biti kršćanin sada i ovdje. Biti kršćanin, po vjeri mi postajemo suvremenici betlehemskog Djeteta". Nadbiskup je istaknuo da su kršćani i danas dijeljem svijeta najprogonjenija vjerska zajednica. Brojni su pravni i zakonski propisi takozvanih demokratskih sredina koji ignoriraju ne samo radosnu vijest Betlehema, već i naravni moralni zakon upisan u srce svakoga čovjeka. Međutim, unatoč tomu i "ideologiziranoj kulturi", nadbiskup tvrdi da nema razloga za strah i beznađe jer "svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze" (Iv 1, 5). I "onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja" (Iv 1, 12). Zato ništa ne može poremetiti ili umanjiti radost koju kao kršćani danas na Božić osjećamo. U tom je svjetlu pastirskom brižnošću nadbiskup pozvao vjernike da lijepo iskoriste ovo vrijeme za lijepe i tople obiteljske razgovore. "Braćo i sestre, kad se slavi nečiji rođendan, znamo zapjevati pjesmu 'Lijepo ime'. Božić je rođendan betlehemskog Djeteta, Bogočovjeka! Doista, velika radost i najveći himan čovjeku. Utjelovljena Riječ Božja razlog je da s pravom danas svi radosno zapjevamo: 'Lijepo ime čovjek!' I u našim obiteljima i u društvu! Lijepo ime čovjek! Bog ga živio! Sretan Božić - Bog nas poživio!", poručio je nadbiskup udijelivši božićni blagoslov.