"Rijetko nas koja svetkovina tako okuplja i sve povezuje kao Velika Gospa. Danas je cijela naša domovina jedno veliko svetište", kazao je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić predvodeći svečano euharistijsko slavlje, uz suslavlje petnaestak svećenika, u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu, u četvrtak 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe. Proslava je počela svečanom procesijom s Gospinom slikom u kojoj su tisuće vjernika hodočastili između dvije crkve posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije, od splitske prvostolnice Sv. Dujma do crkve Gospe od Pojišana. Procesiju, koju su pratili zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, a u kojoj su sudjelovali mladi u narodnim nošnjama, pripadnici Hrvatske ratne mornarice, redovnice i vjernički puk, duhovnim poticajima animirao je don Ante Mateljan.

"Stoljećima Majka Marija iz svoga doma, svetišta Gospe Pojišanske, hiti na vrata Grada i dolazi u pohode svojim Splićanima. Generacijama Splićani, ribari, težaci, mornari, svečano su je dočikali u Katedrali njezinog Uznesenja, a potom je zahvalnom molitvom i pjesmom u svečanoj procesiji pratili preko polja žita, vinograda i maslinika u Pojišansko svetište. Poljski putovi bili su uski i duži, ali otvorenim srcima uvijek je Majka Marija bila bliska", kazao je u svojoj  homiliji nadbiskup Barišić. Osvrnuvši se na evanđelje, u kojem Marija žurno pohiti Elizabeti u pohode, istaknuo je kako i mi često žurimo našim ubrzanim putovima i sve bržim prometnim sredstvima. No, Marijino hitanje Elizabeti razlikuje se od naše užurbanosti jer nam redovito nedostaju humani ciljevi. Vode nas sebični interesi, a manje potrebe bližnjih, te se više možemo prepoznati u Elizabetinoj potrebi, nego u Marijinom pohodu. Nadbiskup je nadodao i kako smo sve smo ubrzaniji, a bez pravoga cilja. Stvari nam se nameću kao cilj, a osobe postaju sredstvo do cilja te smo u opasnosti da i naše međusobne odnose svedemo na stvari i objekte. "Lažna zavodljivost obećava da nas stvari usrećuju. Želimo imati što više i nikad nam dosta. Zbog imanja i posjedovanja stvari, ulazimo u sukob s drugima. No, braćo i sestre, na taj način mi postajemo ne samo zarobljenici, ovisnici o stvarima, nego i same stvari zarobljujemo i degradiramo. A često je naša pohlepa i nepravda razlog da drugi među nama oskudijevaju. Smisao stvari nije zarobljenost i posjed, nego darivanje i sloboda", upozorio je nadbiskup i pojasnio da i materijalna dobra žele slobodna čovjeka koji će ih po svojoj humanosti oplemeniti i preobraziti, a ne roba. Materijalna dobra usmjerena su prema čovjeku da s njime i preko njega ostvare svoju puninu.
U nastavku homilije nadbiskup je naglasio kako trebamo biti zahvalni Bogu za dar vjere i ponosni na sve one koji su u nizu stoljeća svjedočili i predali nam to blago. Uputio je i na poziv Benedikta XVI. kao i pape Franje na obraćenje i rast u vjeri, u iskoraku na periferije osobe i društva. "Želimo da naš svakodnevni život, osobni i društveni, bude potvrda i svjedočanstvo naše vjere. Zato je u svakom društvu potrebno poštivati brak i obitelj da dugo živimo, da budemo otvoreni životu kako bismo imali dovoljno materijalnih dobara i rasli u duhovnim vrijednostima te nam tako svima dobro bude na zemlji." Ukazao je i da slavlje Velike Gospe želi uskladiti naše putove, žurbe, pohode i ciljeve da budu humani i usmjereni prema čovjeku, osobito bližnjemu u potrebi, da svojom dobrotom i plemenitošću oslobađamo stvari iz zarobljenosti i posesivnosti u prostor Božje slobode i darovanosti gdje će nam osoba biti iznad stvari, potrebe drugih važniji od profita, pomirenje umjesto osvete, zajedništvo umjesto sebičnosti. "Bog nam je u Mariji pokazao kakav divan plan ima sa svakim od nas. Njegovo je potpuno ostvarenje u vječnosti, ali već ovdje na zemaljskom hodočašću, u svom osobnom životu i društvenim odnosima, pozvani smo kao braća i sestre dostojanstveno živjeti predokus naše konačne budućnosti". Svoju homiliju nadbiskup je završio molitvom: "Majko Marijo, Gospe od Pojišana, učenice i učiteljice vjere, odgojiteljice naša, pomozi nam da naše zemaljske putove, osobne i društvene, učinimo plemenitijima i solidarnijima te ih s našim ciljevima u vjeri i nadi usmjerimo prema Bogu. On jedini zaslužuje naše potpuno predanje, cjelovitu ljubav, trajno povjerenje. Majko Marijo, zvijezdo mora, vrata naša nebeska, ti nam budu svjetlo na nemirnom moru života kako bismo i mi nakon zemaljskog putovanja stigli u slavu tvoga uznesenja".
Okupljenim vjernicima i hodočasnicima obratio se i gvardijan samostana, kapucin fra Mirko Varga Ljubić koji je zahvalio je ocu Nadiskupu na njegovoj prisutnosti kao i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u proslavi ovog blagdana. Posebnu zahvalu uputio je dragom Bogu i Majci Mariji koja nas je okupila, "neka nam ona bude primjer da uspijemo slijediti biskupove riječi da promijenimo gledanje na materijalno i postanemo ljudi duhovnosti". Nakon završnoga blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa zazvan je Božji blagoslov na sve nadbožne predmete. Na samom kraju misnog slavlja veliki mješoviti zbor "Gospe od Pojišana", zapjevao himnu Lijepoj našoj, a potom i pjesmu Gospi "Zdravo Djevo".
Devetnicu su u pojišanskom svetištu predvodili kapucini iz samostana koji upravljaju i župom, a u sklopu priprave za svetkovinu Velike Gospe u svetištu su upriličene Pojišanske glazbene večeri.