U župi Seget trogirskog dekanata, 6. listopada svečano je proslavljena svetkovina Gospe od Ružarija - zaštitnica župe i općine Seget. Ovoj svečanosti prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio župnik don Nikola Galov. Procesiju i misno slavlje predvodio je prof. mr. sc. don Jenko Bulić - ravnatelj nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu uz koncelebraciju župnika don Nikole Galova te uz pratnju župnog zbora kojim ravna sestra Blagoslava te nazočnost brojnih vjernika iz župe i dekanata, među kojima su bili predstavnici općinske vlasti.

Procesija i misno slavlje su bili uistinu svečani: na čelu  procesije sa crvenom šalom oko vrata i križem bio je 87.- godišnji barba Stipe, koji je preživjeli sudionik Križnog puta 1945.,  potom djeca - učenici prvog razreda u crvenim điletinima sa košarama latica cvijeća od ruža koje su ukrasile vjeroučiteljice Arijana Tomaš i sestra Blagoslava, potom su išli nositelji zastava i barjaka sa crvenim šalom oko vrta, iza njih djeca iz vrtića sa svojim tetama te mladi. Gospin kip ukrašen zlatnim lančićima i prstenjem nosili su mladi ljudi s bijelim šalom oko vrata, a  torce i ferale su nosili mladići sa crvenim šalovima, iza njih je išao župni zbor sa svijetlo plavim šalovima koji je pjevao Gospine pjesme. Procesija se odvijala oko kaštela - 'Sela' u dužini oko jedan i pol kilometar.

U propovijedi don Jenko je napomenuo da mu je drago vidjeti toliki broj vjernika svih dobi pod otvorenim nebom u dinamici hoda vjere, dinamici raznolikosti istovremeno jedinstvenosti. Došli su tu na trg ispred crkve kao osobe sa svojim identitetom i svim obilježjima, ali i sa svojom nepoznanicom. 'Čovjek je tema koja samog sebe nadilazi' - kaže jedan mislilac. Postavlja nam se retoričko pitanje, jer bolje poznajemo dugoga nego samo sebe: 'Tko sam ja'? Dosta smo se u svojim mislima  bavili sami sobom, došlo je vrijeme da  se počnemo baviti Bogom - kaže ruski filozof Sinjavski. Danas slaveći  ovaj blagdan živimo identitet svoje vjere. Marija i krunica - ružarij je sažetak temeljnih istina naše vjere. Hodajući otajstvima krunice otkrivamo  sebe, otkrivamo tajnu, misterij   trojedinoga Boga, otkrivamo lice Marijino koja nam je predstavila Božje lice kao ljudsko lice. Krunica nije puko nabrajanje, ona je molitva. Vjerujemo zato što molimo. U krunici nam se otkriva Bog, jer u otajstvima krunice su otkrivene tajne naših povjerenja   u Božja obećanja  koja će se ispuniti.
Vjera je dar Božji koju treba izmoliti koja pripada njenom početku. Da bi mogli rasti u vjeri trebamo imati poniznost. Autoritet svakog vjernika treba preći prag poniznosti kako bi vjera rasla. Vjera ne smije imati kod, ona je uoklopljena u osobi Isusa Krista, ona je osobljena u Mariji po kojoj je Riječ postala tijelom. Riječ Božja ima preobraziti srca i misli naše. To je napravila Marija i postala nam je uzor i ruža jer nam je otkrila otajstvo Riječi Božje. 'Umijeće' je poučavanje jer je puno teže oblikovati čovjeka po karakterima vjere i osobnostima, nego materiju. Naći čovjeka koji je istovremeno i velik i ponizan je vrlo teško, ali se može. Teško,  jer nam vjera u puno slučajeva služi kao neka odskočna daska u realnom svijetu, a ona nam treba pomagati da rastemo na ljudskoj, kršćanskoj , karakternoj i odgojnoj razini - to možemo prepoznati u Blaženoj Djevici Mariji. Isusa Krista možemo upoznati ako se upustim s njim u avanturu vjere, a avantura vjere znači shvatiti svoju malenost. Shvatiti da tražimo u stavu poniznosti vjeru u zrnu gorušićinu koja nam je uvijek malena. Zato što smo malovjerni te nesposobni napraviti komunikaciju između nas osobno i Boga, a onda međusobno između svih nas. Riječ 'Ružarij' dolazio riječi rozario - jer je ona spletena poput  latica na ruži i svaka latica je jedna tajna - misterij - jedno otajstvo iz života Krista, BDM te svetaca.
Na ovaj blagdan pokušajmo prepoznati svoju malenost, ali istovremeno  svoj potencijal jer smo riznica. Zašto riznica, jer smo kao tijelo hram Duha svetoga, upravo inicijativom Duha svetoga Riječ se utjelovila. Čovjek bez vjere gubi svoju prepoznatljivost i osobnost. Onda bi bilo  da vrata dobra se teško otvaraju, ali  vrata zla u čovjekovu životu se još teže zatvaraju. Vjera ima moć preobrazbe i vratiti nas u svakodnevni život, ali to nije lako.
Istina je princip vjere i Duh Sveti nas uvodi u puninu istine. - Mi se danas u ovom trenutku Hrvatskog društva kada Mariju smatramo kraljicom Hrvata i kraljicom svete krunice i ružom otajstvenom istinom kunemo, a lažima živimo i steče se dojam da nepošten čovjek uvjerivilje govori laž, nego pošten istinu. Istina, ako nije izrečena u pravom trenutku ona će vremenom postati laž. Radosna Riječ koja se nastanila u našim srcima i dušama te  našoj slobodi. Najljepše u životu je biti slobodan od svega i svakoga, tj. kada čovjek nije navezan na pinove, šifre, osobne, stvari i predmete tada može prepoznati svoju veličinu i malenost. Može prepoznati sintezu koja nosi krunica u sebi. - ''U tom identitetu Marije - Gospe od krunice neka živi ova župa Seget. Gospe od krunice moli za nas'', zaključio je don Jenko.