U trogirskoj katedrali sv. Lovre u puku više poznata katedrala sv. Ivana Trogirskog, 14. studenoga proslavljena je svetkovina sv. Ivana Trogirskog zaštitnika grada i Dan grada Trogira. Ovom činu prethodila trodnevna duhovna priprava koju su prevodili: dr. don Marinko Vidović, dr. don Ante Mateljan i don Dražen Balić. Procesiju i misno slavlje predvodio je dubrovački biskup  mons. Mate Uzonić uz koncelebraciju župnika i dekana don Pavla Piplice, provincijala HDP fr. Ante Gavrića te svećenika dekanata i svećenika iz drugih župa.

Uz pratnju župnog katedralnog zbora, NG Trogir, vatrogasaca, dožupana Luke Brčića, gradonačelnika sa suradnicima: Trogira, Kaštela i Splita, gradova prijatelja Trogira (Vatersstena, i ostalih), načelnika općine Marine i Okruga, saborskih zastupnika: Tomislava Karamarka, akademika  Željka Rajnera, i Ante Babića, predstavnika političkih stranaka, predsjednika uprave Brodotrogira Danka Končara sa suradnicima, ostalih uzvanika, štovatelja sv. Ivana Trogirskog sa šireg trogirskog područja. Prije procesije i sv. mise održana je svečan sjednica GV grada Trogira na kojoj su uručena osobna i kolektivna priznanja među kojima je bio i provincijal HDP fr Anto Gavrić. Jutarnju svetu misu predvodio je don Stipan Bodrožić, a večernju fra Nediljko Jerkan župnivi ostalih dviju župa koje pripadaju gradu Trogiru.
Najprije se nazočnima obratio župnik don Pavao Piplica i pozdravio sve navedene nazočne i ostale uzvanike, goste i vjerni puk.
U propovijedi biskup Mate Uzinić je napomenuo da  slaveći svece zaštitnike, u opasnosti smo da na njih gledamo samo kao na one koji zaslužuju naše divljenje, ali ne i naše slijeđenje jer ih, takve kakvi su, nije moguće slijediti. Istina je drugačija. "Sveci su među nama". Oni su ljudi kao i mi. Ono što ih čini svecima je usklađenost njihovog života sa životom Isusa Krista i zahtjevima evanđelja. Zato kroz svece u njima možemo "otkriti sveca u nama". Što nam danas poručuje sv. Ivan Trogirski? On, uz onaj zagovor u svakodnevnim potrebama u ovome vremenu, svoju mjesnu Crkvu, zajedno s papom Franjom poziva na obnovu, kao što je on to činio u svom vremenu, u zajedništvu s papom Grgurom VII. i njegovim nasljednicima. Papi Grguru VII. i papi Franji stalo je do toga da se iz Crkve ukloni sve ono što kompromitira i ometa širenje radosne poruke evanđelja. Papa Grgur VII. je takvu Crkvu prepoznao u snažnoj i moćnoj Crkvi, dok je papa Franjo, na tragu one obnove Crkve koja je počela prije pedeset godina s papom bl. Ivanom XXIII. i drugim vatikanskim koncilom. Takvu crkvu prepoznaje u crkvi oslobođenoj svake moći, Crkvi slabih i poniznih, biti blizu čovjeka našeg vremena, naviješćivajući mu spasenje koje se dogodilo u Isusu Kristu.
Osim poziva na obnovu,  sv. Ivan Trogirski bi svoju mjesnu crkvu  pozvao na izgradnju mira, posredujući između onih koji su zavađeni da se izmire, ali i pozivajući nas sve zajedno na zalaganje za pravdu i zaštitu ljudskih života pred svim i svakim tko ih ugrožava. Ovo nas dovodi do referenduma i referendumskog pitanja: "Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?". Što bi sv. Ivan Trogirski rekao u ovoj našoj situaciji koja nas bespotrebno dijeli i zavađa? Vjerujemo da bi onima koji iskrivljuju referendumsko pitanje, kojim se želi temeljnu ljudsku zajednicu i koje nije usmjereno ni protiv koga, objasnio da je vrijednost koju se tim pitanjem želi zaštiti nije stvar ove ili one vjere, niti su načela koja se štite  podložna ovom ili onom zakonodavstvu, nego nešto što je upisano "u samu čovjekovu narav, spoznatljiva su razumom te su dakle zajednička svim ljudima"(Benedikt XVI.). Premda bi čudilo, kao i sve ljude njegovog vremena, pa i većinu ljudi našeg vremena, što o tome uopće mora raspravljati jer su stvari po sebi jasne - moramo mu reći da nažalost nisu - sigurno bi nas sve zajedno podsjetio i na to da su, ne uspijemo li spasiti obitelj, jer obitelj je ugrožena i nju se želi zaštiti, ugrožena djeca i njihovo pravo na normalan odgoj i rast  uz oca i majku, a s djecom i naša budućnost. Rekao bi im, a s njima svima nama , da bez obnove obitelji, koja se temelji na braku jednog muškarca i jedne žene otvorenih potomstvu i koja ima pravo i dužnost odgajati vlastitu djecu u skladu s vjerski uvjerenjima i u skladu s vlastitim vrijednosnim sustavom, a koja nije samo ugrožena izvana nego i iznutra. A mnoge obitelji su ugrožene i u ovim raspravama to previše zaboravljamo - vrve nesloge. U mnogim obiteljima ima nasilja, mnoge obitelji uopće ne odgajaju svoju djecu, mnoga djeca se ne brinu za svoje stare roditelje, mnoge obitelji su ekonomski ugrožene i bore se kako će spojiti kraj s krajem. Nije moguće  niti postići trajan mir, da neće biti moguće nadilaženje rana rata koje su još svježe i koje smo bespotrebno ponovo rasplamsali nepotrebnim tenzijama, niti će biti moguće imati ekonomski rast i razvoj o kojem stalno govorimo, jer ga na potrebi darivanja samih sebe - što se osobito očituje u otvorenosti životu - i razvoja vlastitih intelektualnih sposobnosti i vlastite poduzetnosti temeljimo na krivim postavkama. Sv. Ivan bi se danas obratio onima koji se zalažu za to da to referendumsko pitanje uđe u Hrvatski ustav. Učinio bi to uz poruku da odgovor na to pitanje i bilo koje drugo pitanje koje ćemo postaviti, ne smije postati razlog za ugrožavanje bilo koga u njegovom ljudskom dostojanstvu i njegovim ljudskim pravima. Hoćemo li ga mi čuti i poslušati? Nadamo se da hoćemo, jer koliko god smo dužni stati u zaštitu istine i dobra, ne smijemo smetnuti s uma da se zlo pobjeđuje dorom i da u traženju istine i pravednosti uvijek pred sobom trebamo imati primjer Boga koji ljubi svu svoju djecu, bez obzira na sve naše prirodne i neprirodne podijele i razilaženja. Ovo nećemo i ne možemo postići bez autentičnog kršćanskog života usklađenog s Isusom Kristom i njegovim evanđeljem koje nas uvijek ponovo upozorava da se  - makar se ne moramo truditi oko obrane temeljnih vrijednosti u koje zasigurno ulazi dostojanstvo braka i obitelji - nikad ne smijemo prepustiti moraliziranju, karakterističnom za fraziranje Isusovog i svakog vremena, jer će ono od nas još više udaljavati našu braću i sestre. To možemo postići jedino omogućujući im, propovijedanjem i življenjem  evanđelja, da u  svojoj stvarnosti i na svojim periferijama, susretnu Boga koji ih ljubi  i očekuje otvorena srca da mu se vrate jer, kako piše u apostolskom pismu kojim je otvorena Godina vjere: "Vrata vjere" (usp. Dj. 14, 27) koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena"
U sv. Ivanu Trogirskom su njegovi suvremenici prepoznali čovjeka iznimnih vrlina i pastira Crkve koji je, kako bi to rekao papa Franjo, mirisao mirisom ovaca, a što znači  da jako dobro uočavao potrebe onih koji su mu bili povjereni i izazove svoga vremena i da se nije sustezao sav svoj život i sve svoje sposobnosti staviti na raspolaganje onima kojima ga je Bog stavio za čuvara. Devet stotina godina kasnije u njemu prepoznajemo iste vrijednosti. Istovremeno nam se nameće  pitanje: Jesu li danas mogući takvi ljudi i takvi pastiri, jesu li  danas mogući sveci? Promišljanje nam kaže da jesu i da i mi možemo i moramo biti sveci. Sv. Ivan je htio biti, htio i jest svet. - Molimo njegov zagovor da i mi  budemo sveti, povjereni i koji se nemaju razloga bojati nikoga, niti od njih zazirati ili ih odbacivati ako misle drugačije od nas, nego im u ljubavi trebamo služiti navješčujući im evanđelje. Samo tako možemo dokazati da je svetost i danas moguća i da možemo biti sveti i mi i oni jer "Bog nije naviknut gubiti u suočavanju s ljudskom krhkošću", zaključio je biskup Uzinić.
Pri kraju sv. mise župnik don Pavao Piplica zahvalio predvoditelju misnog slavlja na poticajnim riječima te napomenuo da vjernici Trogira daju podršku biskupima u njihovim nastojanjima za pravednije društvo. Kao znak zahvalnosti i boravka u Trogiru biskupu Užiniću uručio je jedan mali poklon - trogirski evanelistar i umjetnički križ izrezan u drvu masline - poklon župe i svih građana Trogira. Zahvalio je braći svećenicima na koncelebraciji kao i svojim suradnicima kao i onima koji su pripomogli da se svečanost održi veličanstveno. Gradonačelniku Trogira Anti Stipčiću uručio je svijeću "Menora" koju je kupio za vrijeme nedavnog boravka u Izraelu - svetoj zemlji. To je svijećnjak sa sedam svijeća koji simbolizira zajedništvo, a u ovom slučaju zajedništvo hrvatskog naroda te sloga crkvene i svjetovne vlasti  u Trogiru da budu složni za opći boljitak i mir poput sv Ivana Trogirskog bez obzira na politička opredjeljenja. Iznenađen, gradonačelnik  je napomenuo da nam je jedinstvo potrebno posebno u ovom vremenu i biti će ovaj svijećnjak u njegovu uredu kao simbol jedinstva i zajedništva u gradu Trogiru.