Tradicionalni pohod splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića južnom dijelu nadbiskupije na petu korizmenu nedjelju 6. travnja okupio je velik broj vjernika u makarskim župama Kraljice mira i Sv. Marka. Nadbiskup se najprije susreo s vjernicima župe Kraljice mira u čijoj je župnoj crkvi održao svetu misu u koncelebraciji sa svojim tajnikom i tamošnjim župnikom don Damirom Vuletićem. Župa na Zelenci toplo je pozdravila svog pastira čije su riječi odjeknule u srcima svih onih koji nadolazeće blagdane iščekuju u svjetlu vjere, nade i pomirenja. Svečano i dostojanstveno proteklo je i euharistijsko slavlje u katedralnoj crkvi sv. Marka evanđeliste koje je otac nadbiskup predvodio u koncelebraciji sa župnikom don Pavlom Banićem i župnim vikarom don Antom Žderićem uz nazočnost predstavnika Grada Makarske U svojoj propovijedi nadbiskup Barišić se osvrnuo na tekst nedjeljnog evanđelja stavljajući ga u kontekst današnjice.

"Betanija je znak i simbol obiteljskih i rodbinskih odnosa,  Lazara i njegovih sestara. Betanija znači i prijateljstvo. Svatko od nas živi u jednoj Betaniji, ima rodbinske i prijateljske odnose. Je li moguć život bez prijatelja i kakvog prijatelja trebamo? Isus je prijatelj ne samo Lazarove obitelji, već svake obitelji, svakog čovjeka jer je On čista ljubav. Doista, ako je itko prijatelj, onda se za to može reći za Isusa. U potrebi je Lazar, a u opasnosti je prijatelj Isus. Učenici upozoravaju Isusa da ne ide u Betaniju jer ga vrebaju. Ali Isus je takav prijatelj koji ne želi spašavati sebe, već drugoga", kazao je nadbiskup.

Ističući kako bolest današnjice ne mora biti samo ona fizička. Barišić je dodao kako često stavljamo nekakav oblik ploče pred druge ljude i to sa predrasudama, osudom, svojim mišljenjima, prezirom, hladnokrvnošću, sebičnošću.

"Ako je u našem srcu mjesto samo za nas, te smo sebe stavili ispred Boga i bližnjega, onda će se događati smrt mnogih Lazara. I zato je potrebno da Duh Božji uđe u naš život, da nas oživi i uskrisi. I ako smo kroz ovo vrijeme korizme možda i osjetljivi za potrebe drugih u smislu materijalne pomoći, često ne vidimo kako postoji dublje siromaštvo, moralna bijeda do koje rijetko tko dopre. Koliko ima onih kojima ništa materijalno ne nedostaje, ali su moralno siromašni, urušeni, bez ljudskosti, ne razlikujući što je dobro od zla? Ako imam bogatstvo koje živim, bogatstvo vjere i ljudskosti koje trebam dijeliti s drugima, mogu li naći dobru riječ ili gestu prema toj osobi koja je na dnu, dati joj šansu da na neki način iziđe iz te bijede, dignuti ploču sa njezina života? Nama je lakše  kritizirati ili uprijeti prstom, održati nekome lekciju ili ga još više gurnuti u provaliju, a to nije rješenje. Posrnulom čovjeka treba pružiti ruku. Svi smo mi Lazari kojima je potrebna ruka koja će dignuti ploču. Gesta ljubavi, priznanja mijenja život, diže te na noge, uskrisava, a mi smo sposobni učiniti to drugima. I zato je u ovo vrijeme korizme, posebno vrijeme Velikog tjedna potrebno prepoznati sebe kao Lazara. Živimo tolike oblike smrti. Koliko smo odnosa, prijateljstava pokopali? Ovdje je važan sakrament pomirenja kao sakrament milosrđa Božjeg koji oživljava, koji nas diže iz tih oblika smrti. Kome to danas nije potreban ovaj susret s Njim, taj nije čovjek, nije normalan, taj nije vjernik. Svi smo mi na svoj način sputani nekim povojima, koncima, nekim ovisnostima, nekim smrtnim vezom kojega treba odriješiti, I ova Isusova gesta ljubavi i prijateljstva daje Lazaru da stane na noge da ugleda put ispred sebe, nove horizonte, da vidi kompas, orijentire u tom životu, da vidi smisao, cilj i nadu", naglasio je nadbiskup i nadodao da se nalazimo u vremenu mogućnost da iskusimo Isusovo prijateljstvo, te budemo znakovi života i uskrsnuća jedni drugima u našima svakodnevnim odnosima.

Na misi je pjevao katedralni zbor. Sv. Marka. Ovogodišnji nadbiskupov pohod makarskoj katedralnoj crkvi ostati će zapamćen i po blagoslovu nove umjetničke slike sa prikazom sv. Marka evanđeliste, rada križevačkog akademskog umjetnika Zorana Homena, a za vrijeme mise podijeljen je i sakrament krštenja.