Na petu korizmenu nedjelju, 6. travnja, u pratnji čuvara Kristova groba održan je završni križni put u Borovcima, kojega je ustanovio don Filip Pavić krajem 90-ih godina, tadašnji župnik župe sv. Nikole u Metkoviću.

Časteći postaje križnog puta od crkve Gospe od Zdravlja do crkve sv. Nikole biskupa, koliko  je neizmjerna Božja dobrota, vjernici su se mogli uvjeriti  i po tome što je uoči početka križnog puta, za vrijeme moljenja svete krunice prestala rositi kiša i zasjalo sunce.

Sada je već ustaljeno da se na čast pet rana Isusovih u Borovce iz Metkovića na križni put ide svake korizmene nedjelje, organizirano - autobusima koji kreću ispred crkve sv. Nikole iz Metkovića ili osobnim automobilima, a jedan dio vjernika hodočastio je pješice.

Osvrnuvši se na brojne grijehe današnjice, predvoditelj misnog slavlja don Senko Antunović, u propovijedi je naglasio da živjeti s Bogom, ako uistinu želimo ostati čvrsti i jaki je doista teško, jer uvijek je svijet onaj koji te želi privući i učiniti te, kako se to često zna reći 'normalnim'.Pokušajmo malo vidjeti lažnu normalnost, pogledajmo grob iz kojega treba izići, a čovjek ne želi izići  jer nema snage, a ne želi pozvati onoga koji  ga želi izvući iz toga groba.

Isus svojom Božanskom riječju mrtva čovjeka oživljuje, ne uskrisava ga, Lazar nije uskrsnuo nego oživio  Riječju Božjom. Tom riječju i sakramentima, Gospodin  Isus i danas oživljava u svojoj Crkvi  i daje novi život.

Molimo ga, da nitko od nas ne umre a da ne doživi milost da iziđe iz svoga grijeha i slabosti. Blago onome tko ima duha pokajanja, onome tko osjeća grešnost u svom srcu, blago onome tko ima veliku ljubav prema Isusu. Jer Isus na križu je znak naše najveće ljubavi.
Tradicionalni križni put u Dobranjama-Bijelom Viru, kojega je na petu korizmenu nedjelju 1998. utemeljio don Mijo Grozdanić, održan je i ove godine u nedjelju 6. travnja. Put križa počeo je  ispred crkve Gospe Lurdske u Bijelom Viru do crkve Male Gospe u Dobranjama, udaljene 6 km. Na svakoj postaji izmjenjivali su se vjernici koji su nosili križ. Nakon križnog puta slavljena je sveta misa koju je predvodio župnik don Marinko Jurišin.

Vječni život namijenjen je čovjeku, Bog mu je dao mogućnost i priliku da to i postigne, međutim, čovjek  je svojim grijehom to sve izgubio.  Budući  da je Bog toliko milostiv, pun ljubavi i brige za sve nas, nije nas ostavio, nego je poslao svoga Sina da prođe križni put da nas spasi, izbavi od svih zloća.

Svaki , pa i najmanji grijeh koji čovjek čini, vrijeđa Boga, ljude oko sebe, i na kraju samog njega.  Zato je vrlo teško proniknuti u dubine tajne Božje ljubavi koja nam je dana kroz život Isusa Krista. Bog čovjeku uvijek oprašta, no čeka njegovo  pokajanje.
Vjerovati znači  živjeti po zakonima Božjim,stoga pokušajmo živjeti ono što Bog od nas hoće. Trebamo shvatiti da je Sveta misa sve u našem životu, i  put križa treba tome doprinijeti da to što bolje i savjesnije shvatimo i živimo, poručio je don Marinko.