U župi Orah kod Vrgorca blagoslovljena je u petak, 25. travnja obnovljena crkva Sv. Marka te je u njoj slavljena sveta misa nakon punih sto godina. Naime, župna crkva Sv. Marka u Gornjem Orahu prvi se put spominje 1785. godine. Služila je kao župna crkva sve do 1914. kada se počela urušavati jer njezina konstrukcija - kamen zidan vapnom pomiješanim s crvenicom - nije mogla izdržati meteorološke prilike. Uslijed iseljavanja stanovništva i nepogodnih političkih prilika, osobito pritiska komunističkih vlasti, nije se moglo pristupiti obnovi crkve. Zalaganjem župnika don Marina Marčića, započeta je 2008. godine temeljita obnova koja je ove godine završena.

Svečano euharistijsko slavlje s blagoslovom crkve i oltara uz sudjelovanje nekoliko stotina vjernika predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji sa župnikom don Marinom Marčićem, njegovim prethodnicima i svim župnicima Biokovskoga  dekanata.

Nadbiskup Barišić je na početku misnoga slavlja izrazio svoju radost da je nakon toliko godina obnovljena ova crkva. On sam dobro poznaje župu Orah i njezine vjernike jer je tu kao mladi svećenik dolazio na ispomoć za božićne i uskrsne blagdane.

U homiliji se Nadbiskup upitao zašto su Orašani svoju crkvu posvetili upravo svetom Marku: "Razlog je, čini se, što je sveti Marko zaštitnik njiva, polja i vinograda. No ima još jedan dublji razlog koji možemo naći u Markovom životu." Nadbiskup je živopisno ispričao tijek Markovoga života te se osobito osvrnuo na ključni trenutak, sukob sa sv. Pavlom: "Pokazalo se da Marko nije dorastao zahtjevima i izazovima misionarskog života. Početno oduševljenje nije bilo dovoljno. Marko nije mogao pratiti Pavlov ritam, pa ga Pavao šalje doma. Nije imao strpljenja s njime. Trebalo je Marku vremena da sazrije u vjeri. U tome je napokon uspio, Barnaba mu je pomogao, a sv. Petar ga spominje u svojoj Prvoj poslanici kao ljubljenoga sina. Marko je slika sviju nas. I mi bismo htjeli biti Kristovi, lako se oduševimo ali kada se suočimo sa stvarnim poteškoćama, izazovima i progonima povlačimo se i odustajemo. Takvo naše unutarnje stanje oslikava se naizvan u stanju ove crkve Sv. Marka koja je 100 godina bila ruševna te se u njoj nije mogla slaviti sveta misa. No, kako vidimo, moguća je obnova crkve-građevine koja se činila izgubljenom u vihoru bezbožnog komunizma. Ova urušena župna crkva, poput grobnice, postala je znak novosti Kristovog uskrsnuća. Tako je moguća i naša ljudska i kršćanska obnova po uzoru na sv. Marka." U zaključku homilije, nadbiskup Barišić ukazao je na poveznicu između toga osobnog poziva svakoga vjernika i završetka Markova evanđelja kada Isus šalje učenike po svem svijetu uz obećanje da će ih pratiti znakovi - znakovi koje na svoj način i danas možemo ostvariti u konkretnom obiteljskom i društvenom životu.
Na kraju euharistijskoga slavlja, župnik don Marin Marčić zahvalio je župljanima Oraha, brojnim pojedincima i ustanovama grada Vrgorca koji su doprinijeli obnovi crkve fizičkim radom, novčanim prilogom, materijalnim darovima ili tehničkom potporom.
Nakon svete mise vjernici su se s nadbiskupom i svećenicima zadržali u zajedničkom druženju i domjenku u prostorijama obližnje Zajednice "Papa Ivan XXIII.".