Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misno slavlje u srijedu 11. lipnja na jednom od najvažnijih povijesnih lokaliteta Kaštela, ispred obnovljene crkvice sv. Onofria na  Velom Bijaću, koju je tom prigodom i blagoslovio. U koncelebraciji su bili župnik Kaštel Štafilića don Mate Čulić, župnik Raduna don Mate Škarićić i don Franjo-Frankopan Velić, a na proslavi blagdana sveca po kojem crkvica nosi ime, a koji je među kaštelanskim pukom poznatiji kao sv. Nofar, okupilo se nekoliko desetaka vjernika.

Na početku misnog slavlja, župnik don Mate Čulić pozdravio je Oca nadbiskupa, braću svećenike i sve okupljene vjernike, a posebnu zahvalu uputio je zamjeniku gradonačelnika Kaštela Miliju Novaku te gradu Kaštela koji je zajedno s Ministarstvom kulture stao iza obnove crkvice, potom pročelniku konzervatorskog odjela Trogir dr. Miroslavu Katiću koji je nadgledao i vodio obnovu, restauratoru prof. Zoranu Grubišiću i svima koju su izvodili obnoviteljske i restauratorske radove. "Crkvica sv. Onofria izvire iz naše duboke nacionalne i kršćanske prošlosti jer ovdje su stolovali hrvatski vladari. Nije poznato kad je crkvica sagrađena, ali zna se da je više puta bila oštećena no i da je uvijek obnavljana", kazao je župnik te ukratko prepričao povijest crkvice i mjesta. Naglasio je kako je crkvica obnovom oteta od zaborava te kako je učinjena duhovna poveznica s onima koji su je gradili i obnavljali, koji su stoljećima ovdje dolazili i slavili Gospodina, živjeli od njegove riječi i utjecali se zagovoru sv. Onofria. Zaželio je da "ova crkvica i ovaj prekrasni prostor postane mala duhovna oaza gdje će ljudi vjere dolaziti i tražiti svoje duhovne korijene i samoga sebe, susretati se sa svojim duhovnim dubinama, sa samim sobom i Bogom."

Nadbiskup Barišić je u homiliji približio okupljenima život sv. Onofria, sveca čije se štovanje po svijetu proširilo zahvaljujući mladiću Pafnuciju kojeg je privukao život monaha, ali onih radikalnijih, anahoreta, koji su živjeli u pustinji daleko od civilizacije, a kojima je pripadao i sv. Onofrie. "Mnogi od nas se sa sv. Onofriem danas po prvi put susreću, no vjerujem da je taj susret potreban. Dijeli nas 15 stoljeća, ali i povezuje nas isto bogatstvo, isto blago za kojim tragamo. To blago, kao i svečeve poruke i životni put prepoznali su i naši preci, koji su ga i u našim krajevima počeli štovati", kazao je nadbiskup i pojasnio kako su životni stil i kultura te put za ostvarivanje ideala u vrijeme sv. Onofria bili drugačiji, no da ni tada nije bilo lako ostaviti cijeli svoj život, otići u pustinju, postiti, moliti i okajavati svoje grijehe te u tišini osluškivati bilo svoga srca i govor Boga, biti mu blizak i dati mu sve. "Danas su okolnosti drugačije. Živimo u kaotičnom gibanju i buci, daleko od sebe i daleko od Boga, u vremenu različitih ponuda i alternativa kršćanstvu i često ono što je nevažno stavljamo na prvo mjesto. Danas se ni ne možemo povući u pustinju, ali to i nije potrebno. Pozvani smo u svojoj kulturi i vremenu tražiti i otkrivati svoje životno blago, koje je isto kao i u vrijeme sv. Onofria. To blago je Isus Krist", istaknuo je nadbiskup i nadodao kako svakog od nas danas sv. Onofrie želi upitati koje je naše blago? Tražim li ga ili sam ga već otkrio? Jesam li sposoban dati sve što imam Bogu? Nadbiskup je pozvao da korak po korak skupljamo to bogatstvo kroz praštanje, dobrotu, molitvu, ispovijed i slavljenje euharistije, kako bismo već sada bili bogati i radosni, ako što je bio bogat i radostan i sv. Onofrie čije i ime znači 'radostan'. Zazvao je na sve okupljene zagovor sv. Onofria, da nas usmjeri kako bi u današnjem vremenu našli put prema smislu, cilju, radosti i bogatstvu.