Prigodom 70. godišnjice mučeništva četvorice svećenika: Fra Domninika Šulente, fra Frane Borića, don Nike Delića, don Marka Devčića i četvorice civila: Srećka Bušelića, Bože Deura, Ante Kržanića, Vjekoslava Morauca, sv. misu u Kozici u crkvi Sv. Ilije u utorak 4. studenog predvodio je fra Ante Čovo, gvardijan makarskog samostana. Zajedno s njim, sv. misu slavili su: don Davor Bilandžić, župnik Dusine i dekan Biokovskog dekanata, don Pavao Banić, makarski župnik i dekan, don Marin Marčić, župnik Stilja-Prapatnice, fra Petar Vrljičak, župnik Baške Vode i fra Marko Bitanga, župnik Kozice i Zavojana. Uz vjernike iz Kozice na ovo misno slavlje došli su rodbina i štovatelji ovih mučenika iz Dragljana, Zavojana, Vrgorca i Makarskog primorja. Pjevanje je predvodio mješoviti crkveni zbor iz Vrgorca pod ravnanjem sestre Dulcine.

Na početku sv. mise župnik fra Marko Bitanga s nekoliko riječi pozdravio je sve prisutne i pročitao tekst iz Župne kronike koji je o ovom događaju napisao fra Ivan Glibotić, tadašnji župnik. Fra Ivan piše da su te ljude doveli u Kozicu "pješke, po kiši, vezane žicom iz Makarske, preko Staze." Strpali su ih u jednu konobu. U noći (4. 11. 1944.) odveli su ih na groblje gdje su ih "bez procesa i suđenja strijeljali." Ispunjena im je zadnja želja, ispovjedili su se. Prije strijeljanja naredili su im da se svuku do donje odjeće..."i zamolivši Boga i Gospu u pomoć i prekrstivši se, pali su mrtvi... Bačeni su na glavu svi u jedan grob. Iz njihova groba krv se je pokazivala dugo, sve do konca godine, a i kasnije...Bilo je dosta odgrnuti malo pijeska, da se ukaže krv." Nakon toga, don Pavao Banić pročitao je imena ovih osmorice mučenika i drugih mučenika koji su iz Kozice odvedeni u Zagvozd i tamo strijeljani šest dana poslije ( 10. 11. 1944.).

Fra Ante Čovo je u propovijedi rekao kako nam naše osobno iskustvo, iskustvo ljudske i hrvatske povijesti, svjedoči da se trebamo čuvati ljudi, čovjeka. Jer čovjek je samo čovjek s Bogom, a kada izgubi Boga, on gubi i svoju ljudskost. Spomenuo je kako sve ideologije na čovjeka gledaju jednostrano, a naš narod je kroz povijest prošao kroz teška iskustava jer se nije uklapao u određenu ideju. "Ne zbog toga što nismo voljeli svoju zemlju, ne zbog toga što nismo radili za svoju zemlju, ne zbog toga što se nismo žrtvovali za svoju zemlju, nego samo zbog toga što smo bili protiv određenog svjetonadzora, protiv određene ideologije. I svaka ideologija, bila ona religiozna, bila ona crvena, bila ona crna, bila ona žuta, koje god hoćete boje, ona iza sebe ostavlja samo zlo." Istaknuo je da nam mučenici koje slavimo trebaju biti uzori, da poput njih i mi budemo Božji svjedoci u ovome svijetu. Propovijed je završio riječima: "Naši su mučenici imali snage reći 'Pucajte, mi smo spremni.' Mi ih se spominjemo, ali njihova žrtva nas obvezuje. Svi mi koji smo na ovome svetom mjestu obilježenom, ne samo molitvama i pjesmama nego i krvlju, onim što je najviše što čovjek može dati za Domovinu, za prijatelja, za Boga,  to nas obvezuje da mi poput njih živimo ono što govorimo, da budemo svjedoci onoga što trebamo činiti. Zato zamolimo njihov zagovor, da nas njihova odvažnost, njihova hrabrost, njihova ljubav prema Bogu i Domovini, njihova vjera, da snage, hrabrosti i spremnosti pa po cijenu vlastitoga života u ovome svijetu pokazujemo da je čovjek samo čovjek s Bogom".

Na kraju sv. mise župnik se zahvalio svima koji su došli na ovo slavlje i sve pozvao da u svojim životnim poteškoćama i nevoljama upućuju molitve ovim mučenicima, jer je moćan njihov zagovor kod Boga. Nakon sv. mise svi prisutni pošli su na groblje mučenika gdje je položeno cvijeće i zapaljene su svijeće.