U župi trogirskog dekanata Karla Boromejskog u Okrugu proslavljena je 9. stuednog svetkovina sv. Tudora, zaštitnika župe i Dan općine Okrug. Procesiju  i misno slavlje  u crkvi Uzvišenja sv. Križa, predvodio je don Jenko Bulić, rektor Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu. U koncelebraciji su bili župnik don Mario Matković, fra Šime Škibola, don Branimir Projić i don Toni Oršolić, misionar u Africi. Na misi je pjevao župni zbor pod vodstvom vjeroučiteljice Tončice Josipović i tamburaškog sastava Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu pod vodstvom prof. s. Lidije Matijević. Slavlju su nazočili štovatelji sv. Tudora iz župe i trogirakog dekanta, među kojima je bio i načelnik općine Okrug Ivica Radić sa suradnicima.

U propovijedi rektor sjemeništa don Jenko Bulić napomenuo je kako je jedan Duh, a puno karizmi. Taj Duh nagnao je sv. Tudora da danas bude nama znak u križu i s križem. Propovjednik je postavio pitanje koji je temeljni znak prepoznavanja kršćanina na Čiovu i Domovini? " Da se Tudor kao mladić i vojnik u ono vrijeme kršćanstva  nije razlikovao od ostalih, danas ga ne bi imali u ovom lijepom zdanju i kipu. Na navedeno pitanje daje nam odgovor sv. Pavao, a to je 'nada'. Nada je znak prepoznavanja kršćana. Nada nam daje kao kršćanima optimistički izraz lica i pozitivno zračenje, Božje zračenje.  Mladost je središte života, a ostalo je periferija i ako je bez nade na kraju svog ovozemaljskog života, izaći će nepismena,  ne znajući čitati ni pisati zašto smo na ovoj zemlji. Riječ nada poput života sv.Tudora ima zadatak, boriti se u nadi protiv svake nade. Ako život protiv nade degradiramo to će nas u životu skupo koštati. Cijenu ima samo ono što nas usmjerava prema našoj horizontali i vertikali, a to je znak križa, prema Tudorovom određenju. Tudoru je život bio lijep do jednog određenog trenutka dok se od njega nije tražio životni ispit pred onima koji nisu imali element ljubavi. Tudor se u mladosti opredijelio za Isusa Krista, nije čekao zadnji čas poput mnogih ili kada dođu u nevolje. Na vrijeme se pobrinuo za svoju svjetiljku zahvaćen silom mudrosti i silom odozgo". Propovjednik je kazao kako dar Duha Svetoga postaje naš temelj s kojim se olako kockamao u vlastitom braku i obitelji, s vlastitim zvanjem. Dodao je da je život dar kojeg moramo uzvratiti. Tudor je znao uzvratiti dar života Gospodinu Bogu u znaku križa iz kojeg isijava svjetlo mudrosti. On je odabrao kroz svoju mučenićku smrt i životno svjedočanstvo duhovnu  dimenziju života , onu nebesku, koja nadilazi naš um. "Današnji sjemeništarci su odgovorili na vrijeme, bez odgode, pa što Bog dade. Danas objedinjujemo Tudora, sv. Križ. mudre i lude djevice, sjemeništarce i duhovno zvanje, svećenike i čitavu nazočnu zajednicu. Svatko se može negdje pronaći, ali Božja riječ je na svoj način jednako upućena svima da je ponesemo doma. Ako nema radikalnih zaokreta u našem životu, nikada nećemo biti kršćani kakvi bismo željeli biti. Tudor je toliko bio radikalan da je s pjesmom na usnama dao svo život Kristu".  Don Jenko je naglasio da danas u našem društvo nema više radikalnih kršćana i zapitao se gdje su nam Tudori među svećenicima, političarima, intelektualcima, liječnicima, sveučilišnim profesorima, odvjetnicima, smetlarima... Kazao je da nas nema, da se povlačimo i onda se čudimo kad vidmo branitelje pred Ministarstvom. "Čudimo se kad vidimo kako su svi  mediji razapinju onih par bolnica koje ne žele izvršiti pobačaj, a Tudor je slavio život. Što našim mladima dajemo za hranu, to će imi biti. Roditelji se puno puta uhvate za glavu, da su djeci sve dali, da im bude bolje u materijalno smislu, a sada ime se vratrilo u duhovnom smislu  ono što su im dali, sve negativno. Kod  Tudora nije bilo lutrije, nego izbor života - Isusa Krista pred poganima, okupatorima, Rimljanima, pred progoniteljima Crkve. Prava vjera ne trpi alternative, ona ide samo u jednom smjeru ulicom zvanom "ravna" kojom je išao i sv. Pavao u radikalnom preobražaju svoga života, zato bi danas mogao reći da ne tugujemo pod znakom "Nade". Danas nas Tudor pod znakom križa i mudrim djevicama želi ohrabriti da možemo i mi slijediti njihov put", istaknuo je propovjednik i zaključio molitvom: " Sveti Tudore koji već sada gledaš prema nebu, zagovaraj sve nas: župu, svećenike, sjemeništarce i mlade. Zagovaraj našu domovinu Hrvatsku i ovu župu da tvoj izbor, nada, sloboda i  vjera bude naš izbor, nada, sloboda i vjera koja će izrasti povjerenjem i radošću".

Pred kraj misnog slavlja predstavili su se sjementištarci i odgovorili zašto su se odazvali duhovnom pozivu te su otpjevali par pjesama. Župnik don Mario se zahvalio don Jenku na poticajnoj propovijedi, kao i sjemeništarcima koje je doveo sa sobom. Zahvalio se subraći svećenicima koji su koncelebrirali, župnom zboru i svima koji koji su doprinijeli da ovaj blagdan proteće dostojanstveno.