Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić posvetio je, u nedjelju 9. studenog, obnovljenu i proširenu crkvu sv. Roka u Čaporicama kod Trilja. Svečano misno slavlje predvodio je u zajedništvu s župnikom don Mirkom Skejićem i tajnikom don Nikolom Mikačićem. Na početku obreda posvete crkve prigodne je riječi uputio župnik don Mirko Skejić koji je okupljene podsjetio na staru crkvu čija izgradnja datira iz 1728. godine i koja je  dovršena 1733. godine. Na njenim je temeljima 1924. godine izgrađena postojeća crkva koje je ove godine, zahvaljujući Nadbiskupiji te mještanima i donatorima iz inozemstva, obnovljena.

Na početku propovijedi nadbiskup Barišić istaknuo je kako je dan posvete ove crkve znakovit.  "Danas kršćanski svijet slavi blagdan posvete Lateranske bazilike, temeljne crkve koju se naziva 'majkom' svih crkava. To je zapravo prva crkva koja je sagrađena poslije slobode koju kršćanima Konstantin daje 313. godine, a Papa je posvećuje 324 godine. Ona ima simboličko značenje. Označava slobodu, prisutnost, nazočnost evanđelja u kulturi i u društvu. Ona povezuje sve crkve  u svim narodima i na svim kontinentima. Ona nije samo građevina, nego je Crkva Kristova, Kristovih vjernika, mistično tijelo Kristovo". U nastavku nadbiskup je posvijestio koliko je važan čin posvete crkve. "Svjedoci ste koliko dugo je trebalo od izgradnje do posvete vaše crkve, koliko treba vremena da  izgradite ovaj hram, a Isus kaže: 'Hram Božji jest čovjek'. Zato nas podsjeća sv. Pavao da smo građevina Božja. Na tom temelju, kamenu, koji je Krist, svako od nas gradi sebe. Mi krštenjem postajemo hram Duha Svetoga. 'Hram ste Božji , a hram je svet', kaže sv. Pavao, a mi to zaboravljamo mnogo puta", istaknuo je mons. Barišić i nadodao da često, nažalost, gradimo svoj odnos s Bogom na monetizaciji, njime trgujemo. Vjeru smo spustili na razinu interesa, trgovine, a hram Duha smo zapustili. "Budući da je čovjek hram, zašto onda  gradimo građevine?",  upitao je nadbiskup i odgovorio usporedbom o gradnji obiteljske kuće i odnosa u obitelji. "Važna je obiteljska kuća ili stan jer se čovjek mora zaštiti od vjetra i kiše. No ako bi ulagao samo u kuću, a ne i u odnose u obitelji onda je to promašeno. Kuća ima vrijednost ukoliko se živi u braku, zajedništvu, uvažavanju, praštanju, ukoliko se prihvaćaju djeca, ukoliko se razgovara o njihovim problemima. To je onda obitelj. Tako i Crkva. Gradnja crkava je važna  i svako mjesto je ponosno na svoju crkvu. Ona mu puno znači jer tu se slavi Gospodin, tu se doživljava zajedništvo, to je sveto mjesto posvećeno riječju Božjom i euharistijskom žrtvom,  tu nam Gospodin dolazi, primamo Tijelo Kristovo, dajemo mir jedan drugome i nazivamo se braćom i sestrama. Mjesto je to gdje se događaju važni događaji koji su vrijedni za naš život. To su posebna mjesta našega susreta s Gospodinom i potrebno ih je uređivati i graditi, no ne smijemo zaboraviti da je svatko od nas hram Božji". Potaknuo je na razmišljanje što činimo od toga hrama i je li mu posvećujemo pažnju, gradimo li ga. To što smo kršteni samo je temelj, a na nama je da gradnju tog hrama, uz suradnju s Gospodinom, dovršimo. Sa žaljenjem je zaključio  kako  je tragično da ima započetih hramova, gradnji koje su ostale  nedovršene i nedorečene, a neke od njih se nikada neće konačno završiti. "Ako u obitelji, na radnom mjestu, u našem životnom prostoru narušavamo mir, ako ne živimo kao braća i sestre, nego neprijatelji susjedu i bratu, ako ne poznamo Boga niti bližnjega, uzalud nam onda  i crkve i bazilike. One nam trebaju biti prostori u kojima ćemo se izgrađivati i  služiti, a lice čovjeka je ono što moramo tražiti". Na kraju, nadbiskup Barišić je  potaknuo prisutne da Gospodinu  zahvale što su hram Božji, da otkriju svoju vrijednost i bogatstvo, te veličinu svoga bližnjega u svojoj obitelji i u svojoj župi. Pozvao je da dopuste Gospodinu da ih izgrađuje, te preko njih izgrađuje i druge, a sve na veću slavu i hvalu Božju.

Po završetku misnoga slavlja nadbiskup Barišić je trima prvopričesnicama Anđeli Nevoljić, Mariji Čović i Ozani  Pešo poklonio je Novi zavjet. Svojim pjevanjem svečanost je uzveličao  župski zbor pod ravnanjem Ante Šipića Sokola.