U  povodu 23. obljetnice pada herojskog  hrvatskog grada Vukovara (1991.), u utorak 18. studenog  u Vukovarskoj ulici,  najdužoj u Splitu, više tisuća Splićana sudjelovalo je po 16. put u tradicionalnoj  spomen akciji pod nazivom "I u mom gradu Vukovar svijetli". U organizaciji Matice hrvatske, ogranak Split, ovom akcijom se u Splitu od 1999. godine obilježava Dan sjećanja na žrtve Vukovara. Odajući počast poginulima u srpskoj agresiji na Vukovar, kolone brojnih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, učenici i studenti sa svojim nastavnicima i profesorima, te predstavanici župnih zajednica i mnoge obitelji palili su svijeće duž pločnika s obje strane Vukovarske ulice i molili za vukovarske mućenike. Nakon što su upalili svijeće, u tihoj povorci Splićani su se uputili prema konkatedrali sv. Petra da bi sudjelovali na misnom slavlju za sve pokojne branitelje i građane Vukovara, koji su podnijeli mučeništvo za hrvatsku slobodu. Misu zadušnicu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s konkatedralnim župnikom don Radojkom Vidovićem, don Nikolom Mikačićem i đakonom Tonijem Šinkovićem.

"Osjećamo  potrebu i kršćansku dužnost danas zahvaliti svima onima koji su dali svoj život za ovo što mi danas jesmo i imamo, za opće dobro, za slobodu. Sjećamo se svih znanih i neznanih i želimo njihovu žrtvu uključiti u jedinstvenu žrtvu Isusa Krista, u njegov križ. Nismo samo ovdje da se sjećamo patnja, smrti i križeva, nego smo i oni koji imaju nadu, a ta nada upravo izvire iz Kristova križa i Kristove ljubavi",  rekao je na početku misnoga slavlja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

U nastavku je  podsjetio kako je Vukovar  na svoj način glavni grad naše nade i optimizma, jer vukovarska tragedija i poraz Vukovara  i Škabrnje je zapravo naša pobjeda. Iz ove žrtve niknulo je novo vrijeme u kojem se nalazimo i koje želimo učiniti humanim, dostojnim žrtve naših branitelja. "Ova žrtva oko koje se okupljamo danas je jedan zajednički nazivnik svima nama. Ona  ne dozvoljava razlomke i podjele. I zato je bilo pomalo otužno ove dane vidjeti, slušati i pitati se kako će proći u Vukovaru, što će se dogoditi, kao da se već nije dogodilo ono najtragičnije. Zar ovo 'drugo' dolazi na prvo mjesto? Zar može potisnuti onu žrtvu?", istaknuo je nadbiskup i nadodao da je podjela zlo koje je poput virusa ušlo u nas i kako bi ovaj dan trebao biti dan ujedinjenja i hodočašća. "Kao ljudima i vjernicima bilo bi dobro da Vukovar  bude početak naše duhovne obnove iz žrtve iz križa, jedan  novi odnos i da nam ne bude jedan dan nego nadahnuće, poticaj. Mora biti čvrsti temelj za sve naše dane, za našu budućnost".

U nastavku nadbiskup je naglasio kako  ovaj dan šalje poruku  poginulih  branitelja  institucijama i suborcima  kako su se oni borili za slobodno biranje institucija i  nositelje političke vlasti, no  upitao  je čujemo li te poruke ili je i tu podjela na djelu.  "Ako  ovaj dan ima svoju poruku i želju, želimo njima ovu novost novog neba i nove zemlje, a nama ovdje  da budemo na istom putu. Ako  nas ova najveća  moguća žrtva, jer nema veće  od ovoga nego dati svoj život za drugoga, ako ona nas ne takne, ne promijeni, da drukčije  razmišljamo, vidimo, odnosimo se prema drugome, vrednotama, prema općem dobru, znak je da nešto s nama nije u redu i da nismo na njihovom putu već da smo otišli na stranu i da se ne smijemo pozivati na njih i na njihovu žrtvu jer je nismo dostojni". Na kraju propovijedi nadbiskup je pozvao da dan  sjećanja  na Vukovarsku tragediju, koja je istovremeno i poraz i pobjeda, bude konačan rekvijem za naše podjele,  da ih se dostojno pokopa i  da uskrsne ona stvarnost za koju su branitelji dali život. Zaželio je  da poginuli branitelji  budu dionici nebeske slave, u  onome što Gospodin želi dati  svojima, puninu , a nama da pokopamo  svoje podjele, stavimo ih u grob te da uskrsnemo i budemo svježi i novi na ovom putu novosti na koji nas onu uputiše.