Svečanim misnim slavljem ispred ostataka starohrvatske crkve Sv. Spasa iz 9. stoljeća s najbolje očuvanim zvonikom, građenim u starohrvatskom slogu, koji stoji i danas, u selu Cetini na vrilu rijeke Cetine, vjernici Vrlike, župe Gospe od Ružarija, kojoj starohrvatska crkva pripada, cijeloga vrličkog kraja i šire okolice, od Kijeva, Sinja sve do Splita te iz gotovo cijele Dalmacije, u subotu 16. svibnja proslavili su blagdan Uzašašća Gospodinova, pučki zvanog i Spasovo.

Blagdansko bogoslužje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Na slavlju je sudjelovalo oko 2000 vjernika, a pjevanje je prevodio zbor Gospe od Zdravlja pod ravnanjem mo. fra Stipice Grgata. U slavlju su sudjelovali vikar Provincije fra Ante Udovičić, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, vrlički župnik fra Jakov Viro i još 14 svećenika. Među sudionicima bili su gradonačelnik Vrlike, predsjednik VAD-a Stipe Jukić, dogradonačelnica Sinja Kristina Križanac kao i većina predavača koji su sudjelovali na međunarodnom znanstvenom skupu o 300. obljetnici obrane Sinja uz Gospin zagovor. Voditelj cjelokupnog slavlja u Cetini bio je fra Josip Grbavac. Starohrvatska crkva Sv. Spasa na izvoru rijeke Cetine, jedna je od najstarijih i najsačuvanijih starohrvatskih srednjovjekovnih sakralnih građevina, ima posebno značenje za hrvatski katolički puk cetinskog i kninskoga kraja i mnogo šire. Crkva je svjedok naše nazočnosti na ovim prostorima već u 9. st.

Pozdravne riječi prije početka misnoga slavlja prisutnima je uputio dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas naglasivši uz  posebnu dobrodošlicu nadbiskupu Barišiću  kako je ovo naše  sveto  mjesto. "Jedna rijeka Jadro svjedoči o našem krštenju, a ovaj izvor rijeke Cetine, kao i rijeka Jadro, svjedoči čvrstoću vjere, nade i ljubavi", kazao je.

Nadbiskup Barišić uzvraćajući na pozdrave i uvodeći u misno slavlje naglasio je kako su na ovom svetom tlu dvije memorije. Jedna ona povijesna kojoj želimo dati poštovanje i zahvalnost  onim našim generacijama koje su u teškim okolnostima bili ono što Gospodin reče svojim učenicima: "biti će te mi svjedoci". Uz velike žrtve i napore, a mnogi uz žrtvu svoga života bili, su svjedoci i svjedočili i taj znak smo svi mi danas jer smo sada ovdje svoji na svome na ovom svetom tlu naglasio je nadbiskup. Podsjetio kako njihovo svjedočenje, njihov život i njihove žrtve su sjeme za nove generacije i za nas danas. Osvrnuo se na riječi sv. sLuke iz Djela apostolskih gdje se u Prvoj knjizi obraća Teofilu riječima kako je Isus, riječ Božja došao u vrijeme i prostor, ušla među njih, uzela ljudski život u svemu jednak osim u grijehu. Sv. Luka nadalje u tekstu napominje Teofilu kako tu memoriju i stvarnost ne smije zaboraviti. Nadalje upućujući na te Lukine riječi nadbiskup je važnim istaknuo kako je Teofil danas svatko od nas. "Ova memorija je zapravo temelj života, temelj našega spasenja. Tako i mi ne možemo zaboravit ovu memoriju naših generacija mučenika, vjernika, ne samo od 9. st. kad je sagrađena ova crkva za vrijeme kneza Branimira, nego i kasnije memorije koje su ugrađene u našu današnju stvarnost, 300. g. slavlja Gospe Sinjske, 70.g.od  Bleiburga žrtve, križa, pogubljenja tolikih generacija mladosti. To je memorija Oluje koje se spominjemo skoro 25.g ", podsjetio je nadbiskup i kazao kako se ovom memorijom ne želimo vraćati natrag i zatvarati se nego okrenuti se budućnosti.  Uz ostalo napomenuo je kako nas Gospodin zove za svoje učenike i želi da u ovom vremenu i prostoru ostvarujmo ovu prošlost, da gradimo kraljevstvo Božje univerzalno u kome ima mjesta za svakoga i da nitko ne bude suvišan. Ali, podsjetio  je nadbiskup kako uvijek u nama postoji ono vraćanje u prošlost, isključivanje drugih i traženje svoga nekoga carstva, kraljevstva, kneževine, županije no istaknuo je  bez zajedništva i otvorenosti  Isusu i njegovu kraljevstvu dogoditi će se uvijek  lom  ove memorije,  zaboravit ćemo prošlost , bježati u budućnost ,  i  konačno ili ćemo gledati  u nebo ili ćemo se vezati uz zemlju.  "Možemo  u ovoj memoriji prošlosti Isusa Krista i ove memorije koja nas usmjeruje prema budućnosti  biti svjedoci, osloboditi se one hereza da je bogatstvo i moć ostvarenje našega života.  Kristova ljubav i njegova žrtva križa to je put ostvarenja i života i ovdje kraljevstva Božjega već sada" kazao je nadbiskup. Podsjetio je kako se  povezanost neba i zemlje se treba dogoditi u našim srcima u našim odnosima i sa tom snagom možemo ići u stvarnost i donositi Radosnu vijest  ljudskom srcu, koja može  jedina čovjeka osloboditi od služenja idolima, koja daje osvježenje, radost   i stvara nove odnose. Upozorio je  da ako nema danas  znakova ove  novosti onda je pitanje  je li Gospodin ima mjesta u našim srcima i jesmo li ga primili, jesmo li njegovi suradnici.

Uzašašće Gospodinovo  je  otajstvo vjere , domet u kojemu će svatko doživjeti osobno  ostvarenje zahvaljujući ljubavi Božjoj. Dodao je u nastavku nadbiskup. Osvrnuo se na 1200 starokršćanskih grobova oko crkve sv. Spasa  za koje je rekao da nisu prošlost nego su zahvaljujući Gospodinovom uzašašću  zajedno s nama dio njegove budućnosti.  Gospodin želi da vrednujemo svoju povijest generacije, događaje, ali da to preko nas bude usmjereno konačnom ostvarenju , proslavi i potvrdi života osobnog i zajedničkog života naše povijesti.  Upitao se kako onda ako slavimo te memorije ispravno, kako onda da između nas nema zajedništva, solidarnosti,  mira nego podjela , svađe, nepremostivih  situacija.  Kazao je kako je to djelo sotone koji dijeli, razdvaja,." Zašto nam se to događa da smo u poteškoćama blizu jedni drugima na istom putu u istom smjeru, ali kad odu te opasnosti, odbijemo neprijatelja  kao da ne možemo bez neprijatelja i ako ih nema izvana , onda ih izmišljamo, proizvodimo među nama". Koje  je to onda kraljevstvo, zapitao se nadbiskup,  gdje smo okrenuti svaki nekom svojom  kneževinom,  krajinom. Podsjetio je kao je jedna tako mala krajina na ovom području htjela postati velikom kraljevinom. U nastavku je dodao  kako bi želio da ove memorije koje slavimo, da nas urazume i učine ljudima, Kristovim vjernicima  i svjedocima. " Ovdje slaveći ovaj događaj nas kršćana mislim i na braću pravoslavce  jer  Vaznesenje  Hristovo i Gospodinovo uzašašće su isti događaji . Pa možemo li mi koji se pozivamo na njega  da je on naš život graditi jedno kraljevstvo zajedništva, mira i  suživota",  zapitao se nadbiskup i iskazao uvjerenje kako je to moguće.

Slijedom tog uvjerenja nadbiskup je podsjetio na pjesnika Petra Preradovića koji nije bio Hrvat, ni katolik ali je pisao pjesmu svome narodu gdje je i među koji je živio.  On je svjedok ljubavi  istaknuo je nadbiskup i dodao kako vjeruje da  je moguće ovdje  suživotom graditi kraljevstvo Božje.  Iskazao je nadu i uvjerenje kako to riječima želimo i pokušavamo kada svakodnevno izgovaramo  "dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kao na nebu tako i  na zemlji".  Pozvao je  " povežimo  to osobno i zajedno nebo i zemlju nad ovom Lijepom našom. Ono što Gospodin želi za našu budućnost  je da budemo svjedoci te budućnosti ".