Trogirani su svečano proslavili Dan grada i blagdan svoga zaštitnika sv. Ivana Trogirskog u ponedjeljak, 14. studenoga. Središnja svečanost započela je procesijom sa svečevim poprsjem oko stare gradske jezgre i misnim slavljem u katedrali sv. Lovre, kojega je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić uz koncelebraciju dekana Trogirskog dekanata i župnika don Vinka Sanadera i svećenike trogirskih i susjednih župa. 

Procesiju su, uz pjesmu katedralnog zbora i taktove Narodne glazbe Trogir, uveličali mladi trogirski izviđači, vatrogasci i policajci PP Trogir koji su nosili baldekin, učenici osnovnih škola, polaznici vrtića, ministranti uz brojni vjernički puk Trogira i okolice, predvođen gradonačelnikom Antom Stipčićem, predstavnicima Gradskog vijeća, Hrvatskog Sabora, Splitsko-dalmatinske županije, gradskih ustanova te susjednih općina i gradova, kao i gradova prijatelja.

U propovijedi je nadbiskup Barišić naglasio kako rijetko koji grad može biti tako ponosan na svoju tradiciju, na svoju kulturnu, duhovnu i materijalnu baštinu kao što je to Trogir. Tu bogatu baštinu odredila je vjera ovdje življenja, kojoj su pečat dali i sveti Lovre i sveti Ivan Trogirski kojeg danas slavimo. Sveti Ivan posvetio je više od 40 godina svog života ovom gradu, ostavio je dubok trag i čvrst pečat što se vidi kroz stoljeća, a što mi danas prepoznajemo. Toliko je sveti Ivan povezan s ovim gradom da je ta veza neraskidiva. I za vrijeme njegova ovozemaljskog života i danas ona je ista. Sveti Ivan je toliko štovan u Trogiru da ga Trogirani slave dva puta, danas kada je njegovo tijelo bilo unijeto ovdje u katedralu i pokopano te 4. svibnja kada je svečano preneseno u čudesnu kapelu svetog Ivana. 

Osvrnuvši se na život sv. Ivana nadbiskup je kazao kako je on nastojao živjeti Radosnu vijest među braćom i sestrama, sudjelovao je u pomirenju između ljudi, unosio je mir, bio zaštitnik malog čovjeka, štitio siromahe, bolesne, ugrožene, a trag svoje svetosti i kreposti ostavio je toliko duboko da je Statut koji je kasnije nastao bio prožet njegovim životom. Vjerujem da nam sveti Ivan ima mnogo toga za reći iz svog vremena i svojih životnih situacija. On je proživio ono vrijeme 1102. godine kada je Hrvatska izgubila svoju samostalnost, kada je kruna prešla na drugu glavu, onu Ugarsku. Nije mu to bilo ugodno, jer je štitio Hrvatske gradove i usmjeravao ih prema hrvatskoj orijentaciji. Teško je podnio što je Hrvatska gubila samostalnost, a to se dogodilo zbog nedostatka djece jer nije bilo nasljednika. Je li Hrvatska u toj situaciji i danas, da li smo mi obilježeni jednim virusom, je li to neka kronološka bolest, upitao se nadbiskup i kazao kako nam se nikako ne smije dogoditi da voćnjak postane pustinja. U tome nam pomaže sveti Ivan  koji s neba zagovara grad Trogir i svoju Hrvatsku.

Osvrnuvši se na značaj Božjeg milosrđa, mons. Barišić je naglasio kako biti vjernik znači nastojati susresti Gospodina otvoreno i  iskrena srca jer tek tada  se može zadobit  milosrđe. Tko je doživio milosrđe Božje gleda na svijet, na ovu stvarnost i svoje bližnje istom dioptrijom i pogledom Isusa Krista i taj svijet više nije isti jer se tako pustinje mijenjaju u oaze, rekao je nadbiskup. Sveti Ivane razumiješ nas dobro, znaš što nam je potrebno, Trogirani su u svoj Statut unijeli toliko solidarne i milosrdne ljubavi i to je ono što je dalo dušu gradu Trogiru. Molimo te i za ovu našu stvarnost, ovo Hrvatsko društvo, pomozi nam da ove dimenzije ugradimo u Statute zdravstva, Statute privrede, kulture i prosvjete. Daj da nastavimo graditi i izgrađivati ovaj tvoj grad u duhu u kojem si ga ti štitio i u kojem ga želiš vidjeti, zaključio je svoju homiliju nadbiskup Barišić. Na samom kraju euharistijskog slavlja župnik Sanader zahvalio je nadbiskupu i svim nazočnim svećenicima te okupljenim vjernicima  na sudjelovanju u slavlju zaželjevši im sretan Dan grada i blagdan zaštitnika svetog Ivana Trogirskog.