U povodu sjećanja na 18. studeni 1991 godine, na tragična stradanja u Vukovaru i Škabrnji, u Splitu je u petak, 18. studenoga u konkatedrali Sv. Petra slavljena je misa za sve poginule branitelje, a osobito branitelje i građane Vukovara i Škabrnje, koji su podnijeli mučeništvo za hrvatsku slobodu.

Misu zadušnicu predslavio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović u koncelebraciji sa župnikom don Radojkom Vidovićem i župnim vikarom don Antom Gabrilo. Govoreći o žrtvi vukovarskih domoljuba i vrijednosti slobode mons. Vidović je kazao: „U našoj domovini danas je tužan dan, ali se isto tako na današnji dan osjeća i jedno zajedništvo i ponos na koje smo zaboravili jer puno nas lakše privlači sve ono što nas razjedinjuje. I tako gotovo svaki dan u godini dijelimo  se na lijeve, desne, crvene, crne, plave, žute, zelene, na bogate, siromašne, na napredne i ne napredne, na literarne i konzervativne. Svaki dan je ispunjen podjelama. Jedino ovaj dan, kao tužan dan, ispunjava nas zajedništvom i ponosom kao u onim danima kad se počela rađati naša domovina. I čini mi se da je bilo puno ljepše kad smo se borili, nego danas kad smo svoji“.

Govoreći zatim o krvavom događaju koji se zbio prije 25 godina mons. Vidović je naglasio kako je tužno pratiti sve događaje - posebno tamo gdje je nestala slika Božja u Vukovaru, gdje čovjek nije imao nikakvu vrijednost - proživljavati ih u sebi, sjećajući se onih koji su stradali i gledajući kako je pravda tako spora. „Tužno je slušati da za zločine u Vukovaru i Škabrnji i nakon 25 godina nitko nije odgovarao. Ipak  mi kao kršteni, kao sveti narod želimo graditi volju Božju, želimo biti okrenuti boljoj budućnosti. Kao vjernika i kršćanina ponekad mi smeta kad nam neki budućnost guraju pod nos, a da nisu raskrstili sa svojom prošlošću. Kakva je to budućnost koja nema prošlosti. Zanima me prošlost naše budućnosti, zanima me istina, ne osveta nego istina, i jedino istinu mnoga naša braća i sestre, naši sunarodnjaci traže, žele znati gdje su njihovi najmiliji, gdje će zapaliti svijeću. Koliko ih je još nestalo, koliko je još grobova i jama zatrpanih nedužnom djecom, majkama, staraca, a da nitko ne zna. Tu prošlost moramo razriješiti, ako mislimo težiti boljoj budućnosti, ako mislimo u našem društvu prekinuti podjele iz prošlosti kako iz 1941., 1945. tako i 1991. I dalje moramo znati istinu. Vrlo jednostavno. To poglavlje mora biti završeno“. 

Mons. Vidović je zatim podsjetio na vrijeme kada se stvarala naša država, slobodna lijepa naša Hrvatska, kada će u njoj biti slobode, ljubavi, pravednosti, istine za svakog čovjeka dobre volje. „Željeli smo da naša domovina bude sretna zemlja, ali u njoj još uvijek ima elemenata razbojništva, pećinskog čovjeka. Zato, braćo i sestre, mi kao vjernici pozvani smo graditi naš dom i našu domovinu. Pozvani smo je graditi čistom savješću, ne osobnim interesom, ne podilaženjima, mitom, korupcijom nego čistom savješću. I tek tada će naša domovina biti slobodna, lijepa i zadovoljna“, kazao je mons. Vidović.  Nakon misnog slavlja nazočni u crkvi pridružili su se povorki „I u mom gradu Vukovar svijetli“ koja je u tišini prolazila Vukovarskom. Sudionici su nakon malo manje od sat vremena trajanja povorke kod križanja s Velebitskom ulicom zastali, nakon skandiranja "Vukovar, Vukovar!" te "Oj hrvatska mati, nemoj tugovati", okupljeni su se pomolili.