Mjeseci predanog rada, vježbi i priprema, prijateljstvo sa župnikom župe Stinjaki don Štefanom Jahnsom u Gradišću, u Austriji, rezultiralo je putovanje 11. i 12. studenog Djevojačke skupine Andrijane sa splitskog Sućidra u Gradišće. S njima je bio župnik don Ivan Čotić, klavijaturist Josip Balić i gitarist Stipe Trogrlić te voditelj Andrijana operni pjevač Bože Jurić Pešić.

Gradišćanski Hrvati su pripadnici hrvatske nacionalne manjine koji žive u austrijskoj pokrajini Gradišće (Burgenland). U širem smislu naziv obuhvaća i Hrvate na susjednim područjima zapadne Mađarske i južne Slovačke, donjoaustrijske Hrvate te moravske Hrvate. U ove krajeve doselili su se bježeći pred osmanlijskim osvajačima potkraj XV. i tijekom XVI. st. Stinjački vrh u župi Stinjaki župa je u kojoj je odrastao sadašnji biskup biskupije Željezno Hrvat, mons. Egidije Živković, koji je 2012. na blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita i splitsko-makarske nadbiskupije predslavio misu na jeziku Hrvata iz Gradišća. Stinjaki su župa od 3000 stanovnika. Velika većina govori arhaičnim hrvatskim jezikom, isključivo ikavicom, tako da nije bilo većih poteškoća u sporazumijevanju. Nakon višesatnog putovanja iz Splita, preko Zagreba, Maribora i Gratza u subotu navečer stigli su u Stinjake gdje su smješteni po obiteljima.

Nakon što su se malo osvježili za njih je u vatrogasnom domu, vlasništvu župe, priređena večera i zabava. Oko tridesetak tamburaša, Gradišćanaca, većina školske dobi, sviralo je i pjevalo popularne, zabavne i narodne hrvatske pjesme. Dvosatni program izveden s toliko ljubavi, emocija, zajedništva i međusobnog razumijevanja pamtit će i jedni i drugi cijeli život. Dojam je bio takav kao da su negdje u Slavoniji, a ne u Austriji. U nedjelju ujutro u punoj crkvi u Stinjakima Andrijane su pjesmom animirale misu, a potom i održale a capella koncert. Nakon svake izvedene pjesme dobile su gromoglasan pljesak. Za ovaj koncert pripremio ih je Bože Jurić Pešić koji je sve pjesme obradio za ženski troglasni i četveroglasni zbor. Na kraju, zahvalivši don Štefanu i župljanima na gostoprimstvu don Ivan Čotić je kazao: „Kako se lijepo, kao Hrvat, osjećam u mojem Splitu, u mojem Zagrebu i Osijeku i drugim mjestima širom Hrvatske jednako tako se lijepo i prihvaćeno, kao svećenik i Hrvat, osjećam ovdje u Gradišću. Hvala vam od srca.“ Nakon zajedničkog obida, kako oni a i naši stari kažu, dirljivim rastankom su se oprostili s našim Hrvatima iz Gradišća i krenuli natrag na more.