Posljednju, šestu korizmenu biblijsku večer srijedom na splitsko Sućidru imao je mr. don Ivan Lovrić. Predvodeći euharistijsko slavlje don Ivan se u svojoj propovijedi osvrnuo na evanđelje o Judi koji je imao problem s novcem.

Kazao je: „Učeništvo po mjeri Isusa Krista je besplatno. Posljedica besplatnog odnosa učitelj - učenik takav je da moj učitelj postaje moj prijatelj, postaje onaj s kojim živim zajedno, onaj u čiju dušu ulazim i s kojim dijelim sve što imam.“ Potom se osvrnuo na prvo čitanje iz proroka Izaije koji kaže: „Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenik.“ Komentirajući Izaijine riječi prof. Lovrić je objasnio kako se ovo proroštvo događa svaki dan, svako jutro, kako je to poruka nama kršćanima današnjeg vremena da se kršćanstvo ne događa samo nedjeljom nego i ponedjeljkom, utorkom, praktično svaki dan. Naglasio je don Ivan kako bismo mi kršćani od egocentričnih ljudi trebali postati ekscentrični. Biti kršćanin znači dijeliti sudbinu Isusa Krista, a to je ono što kaže prorok Izaija, leđa podmetati onima koji nas udaraju i obraze onima koji nam bradu čupaju, ističući kako je ekskluziva kršćanstva: ljubav i prema neprijateljima. Nastavio je, zatim, vrativši se na evanđelje i Judu koji je imao problem s novcem prof. Lovrić je rekao: „ u Bibliji se na puno mjesta kaže da je korijen i izvor svih zala srebroljublje. Čovjek koji puno voli novac teško može imati pravu sliku o Bogu.“

Na početku predavanja, kateheze s temom: „Proročko iskustvo Boga“ don Ivan je govorio o povijesti nastanka te o aktualnosti Biblije u ono vrijeme kao i danas. Naglasio je kako su bitni ljudski problemi pri nastanku Biblije traženja i pitanja čovjeka vrlo slični današnjim problemima i traženjima. Proročka literatura unutar Biblije dijeli se na dvije stvarnosti, dvije podijele: prijašnji proroci i proroci pisci, kasniji proroci. Prijašnji proroci, koji nemaju svoju knjigu u Bibliji, inzistiraju na reformi, promjeni stvarnosti, dok su proroci pisci izgubili vjeru da je ikakva reforma moguća. Oni traže propast starog do potpuno novog poretka kao što veli prorok Izaija: 'evo sve činim novo.“ Govoreći o podijeli Biblije mr. Lovrić je istaknuo da je za Židova važniji proročki karakter knjiga budući da proroci služe kako bi ispravno protumačio zakon. Tako danas mnogi egzegeti kažu Petknjižje priča povijest: zašto se dogodilo to što se dogodilo, a proroci objašnjavaju razloge zašto dogodilo tako kako se dogodilo. S druge strane, kaže prof. Lovrić „veliki egzegeta prošlog stoljeća Julius Wellhausen je svojom analizom pokazo da su proročki spisi nastali neovisno od Petoknjižja, da su nastali prije Petoknjižja i da oni imaju svoju autonomiju. To znači da proročki spisi ne tumače Petoknjižje nego u njima je sadržana originalna, posebna perspektiva spasenja i odnosa čovjeka i Boga. Tora je jedan putu do Boga, a proroci, skoro da idu drugim putem do Boga.“ Don Ivan je nastavio svoje izlaganje govoreći o važnosti i značenju proroka u narodu ističući kako je prvo značenje proroka, prema Septuaginti , bilo to da su oni ljudi koji predviđaju, obećaju Mesiju, idealnog vladara. Daljnje značenje proroka, kako mr. Lovrić kaže, karakterizira osobu koja govori u nečije ime. Treće značenje proroka je: prorok je osoba koja naviješta tajne stvari, da bi potom citirao jednog bibličara koji je kako kaže „dao definiciju proroka koja je skoro opće prihvaćena da je prorok ' 1. dionik otkrivenja neke božanske stvarnosti. Bog ga uzima u svoju stvarnost i pokazuje mu činjenice te stvarnosti koja je drugim ljudima potpuno nedostupna'. I druga odrednica proroka je da je 'prorok zadužen govorom i ponašanjem, metaforički preneseno, ono što mu je Bog komunicirao da on komunicira onima kojima ga Bog šalje.“

Kod Božjeg poziva čovjeka na proroštvo svi se proroci, osim Izaije, nećkaju. Međutim, ovo nećkanje, kako kaže mr. Lovrić, ne pali, jer je Božji poziv neodoljiv, ne može se odbiti. Prorok se nećka jer ga Bog uzima za sebe. Naveo je primjer Jeremije i Amosa, te par exellence proroka – Mojsija, iako ga se u strogom smislu riječi ne uzima za proroka. Istaknuo je kako „prorok nije gospodar sadašnjosti. Vidljivo je to po tome što sadašnjem trenutku, trenutku djelovanja, gotovo da nijedan prorok nije imao uspjeha. Kao ni Isus Krist. Malo ljudi ih je slušalo. Uglavnom su doživljavali neuspjeh i progon. Prorok je vlasnik budućnosti. Proročke riječi dolaze na naplatu tek u dalekoj budućnosti.“ Ovdje je mr. Lovrić učinio usporedbu sa župnikom čiji će plodove rada i žrtve brati nakon njega tek drugi ili treći župnik. Drugi dio predavanja prof. Lovrić je govorio o učincima proročke aktivnosti. Istaknuo je tri učinka proročke aktivnosti: nova slika o Bogu – proroci nakon što sami upoznaju Boga prenose na druge novu sliku o Bogu, bitno različitu od prvašnje. Nakon nove slike o Bogu slijedi i nova slika o čovjeku. Posljedica nove slike o Bogu i čovjeku je otvaranje boljoj budućnosti. Zato su proroci, kako ističe prof. Lovrić, navjestitelji nade, a ta nada se najviše manifestira kroz mesijanska obećanja. Na kraju ove, posljednje korizmene biblijske večeri srijedom don Ivan je zahvalio imenjaku mr. don Ivanu Lovriću te svima onima koji su, osjetivši potrebu za što boljim upoznavanjem riječi Božje te rastom u vjeri, sve ove večeri bili vjerni sudionici i slušatelji.