U župi sv. Jakova ap. na Čiovu u Trogiru proslavljen je blagdan sv. Andrije apostola 30. studenog u istoimenoj crkvici iz 9. stoljeća u Saldunu na Čiovu. Misno slavlje u 16.00 sati predvodio je župnik fra Matija Matošević uz koncelebraciju don Dražena Balića - župnika Drvenika i katedralnog vikara, uz pratnju župnog zbora te brojnih štovatelja sv. Andrije iz cijelog Trogira i šire: Perkovića, Zagreba, Kaštela, Splita..., posebno onih koji su odrasli uz ovu crkvicu poput Seke Rožić koja ima 81 godinu i još svira u NG Trogir. Ona svaku godinu rado iščekuje ovaj blagdan i pripremi sa svojom kolegicom Borjan trogirske rafiole i fritule sa raznovrsnim pićem, te se tako sjete svoje mladosti. Crkvicu su susjedi očistili i uresili cvijećem, jer se sv. misa slavi samo na ovaj blagdan. Župa ima osam crkava, tri su svake nedjelje u funkciji: sv. Jakov, sv. Josip i samostanska crkva Uznesenja bl. djevice Marije - poznata kao crkva sv. Ante koje opslužuju fratri sa sjedištem provincije u Zadru.

U propovijedi fra Matija Matošević je napomenuo da je Andrija je bio prvi od apostola kojega je Isus pozvao da ga slijedi, zato je on i nazvan "prvopozvani". Svoj je ovozemaljski život završio tako što su ga razapeli na križ u obliku slova X, koji se po njemu i naziva "Andrijin križ".

Sveti Andrija, kao i brat mu Šimun Petar, bijaše ribar na Genezaretskom jezeru u Kafarnaumu, kamo obojica dođoše iz rodne Betsaide. U apostolskom zboru ribari bijahu u većini, iako su bili nazočni i zemljoradnici kao sv. Jakov Mlađi i brat mu Juda Tadej, te trgovac i bankar, carinik Matej. Prvi koji je od dvanaestorice pošao za Isusom bijaše baš Andrija, zato je on i nazvan "prvopozvani". Uz njega je bio i sveti Ivan Evanđelist. 30. studenog Crkva liturgijski časti svetog Andriju apostola, Petrovog brata, kojega je Isus prvoga pozvao za svojega učenika, a on je to spremno prihvatio

"Ivan nam svjedoči da je Andrija bio Ivanov učenik, a nakon što je jednom čuo Ivana govoriti o Isusu kao Jaganjcu Božjem, krenuo je spremno za svojim Učiteljem, te je u tom smislu i brata Petra pozvao da mu se pridruži. Neki drugi evanđeoski tekstovi, a posebno onaj koji govori o čudesnom umnažanju kruha, prikazuju Andriju kao iznimno osjećajnog prema onima koji su u potrebama" - rekao je propovjednik

Sveti se Andrija u ikonografiji često prikazuje s X križem, što nam skreće pozornost na predaju koja kaže kako je on mučen i razapet upravo na križu tog oblika, i to, slično kao i brat mu Petar, okrenut naglavačke, smatrajući se nevrijednim - umrijeti kao njegov Učitelj. Stoga se takav križ i naziva "Andrijin". Mučen je i razapet u Patrasu. Imajući na umu važnost tradicije štovanja svetog Andrije u Grčkoj, papa Pavao VI., vratio je 1964. relikvije svetog Andrije metropolitu grada Patrasa, a koje su se do tada čuvale u vatikanskoj bazilici.

Andrija i Petar su bili najprije učenici Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad je na Jordanu upro prstom na njega, Andrija i Ivan, kao pravi idealisti, približiše se k Isusu u jednostavnosti srca, onako spontano, a on ih je tako i prihvatio. Bili su to iskreni i pošteni ljudi koji su željeli živjeti za nešto više i zato već nekako skloni da prihvate i slijede Isusa. Andrija je k Isusu brzo doveo i svoga brata Šimuna, zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra. Novi zavjet još u nekoliko zgoda spominje Andriju: tako kod umnažanja kruhova i kad su stranci u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa.

Nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga, Sveto pismo svetog Andriju više ne spominje. No zato o njemu pišu obilno mnogi apokrifni spisi koji, dakako, nisu vjerodostojni. Jedino ima neku vjerojatnost podatak da je Andrija propovijedao Evanđelje među Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, o čemu govori otac crkvene povijesti Euzebije. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvana Passio, u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. Predaja veli da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Spominjemo kao naročito pouzdan povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazianskoga, dakle, u drugoj polovici IV. stoljeća.

U propovijedi fra Matija je kritički naglasio da mnogi danas ne prihvaćaju duge - nego su se dali za materijalnim dobrima - sad i odmah uz lažni sjaj, time ni Isusa Krista i pita se gdje smo mi danas? Mi smo pozvani kako svjedočiti Isusa Krista, posebno u svojim obiteljima, poput Andrije. Te zapitao se gdje su ostali vaši ukućani, posebno muškarci, kao da njima ne treba Bog. Svima nama treba Bog - sve nas čeka Isus Krist na sudu. Sv. Misa je bitna za nas vjernike - što ti koristi molitva, ako se nikada nisi susreo s Kristom. Ona je bitna jer je tu Bog, koji se meni i tebi dariva. Kad prihvaćam Boga, nosim ga u sebi i svojima te Ga njima darivam. Lakše ćemo podnositi ovozemaljski prolazni život, koji nosi svoje probleme. Neka nas ovo potiče da živimo Krista kao što je to Andrija živio. Svjedočiti za Krista u dobroti, ljubavi praštanja, prihvaćanju drugih...Ovo neka nam bude poticaj koji na kraju Andrija daje svoj život, nije se udaljio od Krista, ostao mu je vjeran. Neka to bude poticaj i nama da tu vjeru živimo i svjedočimo. Osjetit ćete dobrotu i ljubav u vašoj obitelji, ako živite tu vjeru, osjetit ćete da je Bog tu prisutan, živ među vama i za svaki vaš trud Bog će vam dati blagoslov. Neka nas Andrija potakne da je Krist bitan u našem životu i da ga trebamo živjeti i svjedočiti - zaključio je fra Matija Matošević.

Štovanje svetog Andrije rašireno je u mnogim krajevima, pa se tako štuje kao zaštitnik kod grlobolje, kostobolje, zaštitnik je ribara i ribiča, neudanih žena i žena koje žele postati majke, umjetnika, pjevača i drugih, a u narodu se njegov blagdan posebno gleda u svjetlu razmeđa kraja jedne i početka druge liturgijske godine.

Nakon misnog slavlja ispred crkve priređen je mali domjenak od navedenih.