Mostarko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić predvodio je svečano euharistijko slavlje povodom proslave sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zakučcu kod Omiša. U koncelebraciji su bili župnik župe sv. Petra Priko don Emanuel Petrov, dekan Poljičkog dekanata don Špiro Čikeš, te ostali svećenici. Euharistijsko slavlje svojim je pjevanjem uveličao zbor župe Sv. Petra Priko iz Omiša.

„Leopold Bogdan Mandić je već kao dijete osjetio Božji poziv. Moleći se Bogu kao dječak, zaželio je postati kapucinom. Kroz svoje molitve, Bogu je obećavao da će kao ispovjednik biti milosrdan poput Isusa-Dobrog Pastira. Kada je postao svećenikom, 1890. godine, ispunio je sva svoja obećanja. Preuzimao je na sebe pokore ljudi koje je ispovijedao, svjedočeći tako vlastitu vjeru u snagu Isusova milosrđa“, rekao je mons. Perić u uvodnom dijelu homilije.

Govoreći o važnosti molitve za duhovna zvanja, naglasio je kako Isus Krist poziva svećenike, redovnike i redovnice, ali i kako smo svi mi dužni moliti Gospodina za nove pastire naše Crkve. „Između svih židova Isus izabire 12 apostola. On je onaj koji poziva i onaj koji ih dira u srca. Svjedočimo padu svećeničkih poziva u Europi, a jedan od razloga je i naša pasivnost u molitvi za nova zvanja. Molimo se svakodnevno Gospodinu da pozove radnike u svoju žetvu te da ih milošću podrži na njihovom putu“. U nastavku homilije, istaknuo je kako od sv. Leopolda Bogdana Mandića možemo puno naučiti o ljubavi prema svojim korijenima i svojoj Domovini. „Sv. Leopold nije želio preuzeti talijansko državljanstvo koje mu se silom namećalo te je zbog svojih korijena podnosio mučeništvo i progone“.

Zaključujući, mons. Perić je poželio svim vjernicima da po uzoru na sv. Leopolda Bogdana Mandića prihvaćaju Božju volju u svom životu. „Sv. Leopold je imao nekoliko životnih hendikepa: poteškoće u razvoju, izgovoru, probleme sa želucom te rak jednjaka. Bez obzira na sve poteškoće, 17 sati bi provodio u ispovjedaonici i ljude dodirivao milošću ljubavi Kristove. Naučio nas je da je volja Božja, prihvatiti ono što nam je Bog dao. Snagom duha, svjedočio je vjernost Kristu. Zbog svega navedenog, Bog se proslavio u njegovom tijelu koje se ni nakon smrti nije raspalo te i danas privlači brojne hodočasnike. Molimo Krista, da poput sv. Leopolda, hrabro nosimo sve terete i križeve naših života.“

Na kraju euharistijskog slavlja, don Emanuel Petrov je zahvalio nadbiskupu Periću na poticajnim riječima, a svim vjernicima, posebice majkama, čestitao je blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića.