U trogirskoj župi Sv. Jakova apostola koja se smjestila na otoku Čiovu proslavljen je veličanstveno u franjevačkom samostanu i crkvi sv. Ante Padovanskog 13. lipnja 2019. blagdan istoimenog sveca - sveca svega svijeta. Trodnevnu pripravu predvodio je don Darko Poljak - župnik župe sv. Jakova ap. iz Marine. Unatoč nestabilnom vremenu, ali velikoj vrućini za ovo doba godine - misna slavlja su održana u predvorju samostana u hladovini maslina, oraha, smokve i čempresa, uz novi razglas i orgulje koje su zvučale ambijentalni prostor kao u koncertnoj dvorani, za što se pobrinuo gvardijan fra Franjo Zelenika.

Kip sv. Ante u crkvi bio je okićen cvijećem kojeg su donosili vjernici izražavajući zahvalnost i prošnju svecu koji je duboko prirastao uz srce vjerničkog puka sa područja otoka Čiova, bivše općine Trogir, Kaštela i Zagore. Mnogi svećenici su ispovijedali od ranih jutarnjih sati. Svetište je pohodilo preko deset tisuća hodočasnika i upalilo se preko dvije tisuće svijeća, tako i da je ovo jedno od većih svetišta sv. Ante na ovom prostoru.

Misna slavlja tokom dana održavali su: fra Franjo Zelenika, fra Matija Matošević, fr. Petar Galić, don Ante Čulić i don Dražen Balić. Na svim svetim misama bio je veliki broj vjernika. Propovjednici su isticali kako se sv. Ante slavi u cijelom svijetu, ostavio je trag na braću franjevce kao izvrstan propovjednik, odrekao se bogatstva, živio je po evanđelju i Božjoj čistoći, što su i simboli na njegovu kipu: ljiljan, Biblija i Isus. Poručili su da se trebamo utjecati sv. Anti da po njegovu zagovoru dobijemo izgubljenu vjeru, zdravlje, stvari, razumijevanje u obitelji i toleranciju među bračnim parovima.

U poslijepodnevnim satima održano je misno slavlje s tradicionalnim blagoslovom djece, cvijeća, obitelji i ostalih nadbožnih predmeta, a predvodio ju je fr. Petar Galić, OP uz asistenciju bogoslova te pratnju dječjeg župnog zbora pod vodstvom maestrice Ivane Milin. U svojoj homiliji fr. Petar govorio je o mudrosti prema Božjoj riječi - čak dijete u utrobi majke potrebno je Božje riječi - poznato je da je Sv. Ivan Krstitelj zaigrao u utrobi svoje majke na glas Gospe koja nosi Isusa pod svojim srcem. „Najbolji tretman za čovjekovu dušu je redovita Božja riječ, kako bi nas očistila. Zato je Sv. Ante bio izvrstan promicatelj Božje riječi. Gdje bi on prolazio tu bi bio najbolji tretman za sve šuge koje su se zametnule i sve su bile iskorijenjene. Da i biljkama i životinjama treba blagoslov pokazao je sveti Ante. Slušale su ga ribe kad nisu htjeli ljudi. Znamo kad se nisu htjeli ljudi pokloniti Božjoj riječi, poklonila se jedna mazga“, kazao je.

Pred kraj misnoga slavlja, gvardijan fra Franjo Zelenika blagoslovio je djecu. On i bogoslov Ivan Turkalj su se popeli ispod smokve na uzvišicu sa vrećom bombona i bacali ih djeci, a potom je bio blagoslov cvijeća i pobožnih predmeta.

Zadnju večernju misu predvodio je don Vinko Sanader, dekan i župnik u župi Sv. Lovre u Trogiru. U homiliji don Vinko je potaknuo vjernike na nasljedovanje sv. Ante, istaknuvši kako je sv. Ante bio iznimno krepostan čovjek, Bogu odan i veliki čudotvorac. „Što znači biti čovjek? Netko lijepo reče: Biti čovjek znači znati živjeti. A živjeti pak znači znati odgovarati na pitanja situacije i to svaki dan. A kakva je naša situacija i kakvo je stanje u svijetu? - Mnogi će reći: grozno i katastrofalno. I neće puno pogriješiti - ali mi ćemo kršćanski nadodati, grozno stanje je - ali ne bez izgleda i ne bez nade u bolje sutra. Doista, suvremeni je svijet ogrezao u zlu. Teško je pronaći ili izmisliti zlo, a da nije više-manje prisutno oko nas i među nama. Čovjek se urotio protiv svakoga, najprije protiv Boga Stvoritelja, pa protiv drugog čovjeka i prirode, na koncu to sve radi i protiv sebe. U svim tim sukobima najviše gubi sam čovjek i čovječanstvo u cjelini. Ne poštuje se Boga i Božje zakone, pa se i priroda okrenula protiv čovjeka. Zbog neodgovornog ponašanja priroda se na svoj način osvećuje čovjeku kroz razne katastrofe. Braćo i sestre, suvremeni čovjek proživljava tešku moralnu i etičku krizu, kako u svijetu tako i kod nas. Pokvarenost kuca na svačija vrata i mnoge je zatrovala. Mnogo je nereda i svađa u našim bračnim i obiteljskim zajednicama, mladež nam je upala u mnoge poroke, na sve načine se ruši autoritet roditelja, ruši se autoritet Božjih zakona i odredbi o životu i braku. Ne želim reći da i dobra nema - ali ovakvo stanje nas mora uzdrmati i uozbiljiti jer to stanje ugrožava temelje ovog Božjeg svijeta i civilizacije, ugrožava živote svakog pojedinca i društva… Razmišljam naglas i pitam se: Što se to čovjekom dogodilo? Zašto se tako iskvario? Zašto ovolika pokvarenost? Kršćanska braćo i sestre, uzrok je više nego očit - suvremeni čovjek je odbacio Boga. Boga ne poštuje i Boga se ne boji i zato zlo čini. Dobro je govorio papa Ivan Pavao Drugi: Tko gradi svijet bez Boga - gradi ga protiv čovjeka. To je apsolutno točno i ne treba dokazivati. Gdje Boga nema i gdje se Boga ne poštuje - kolo vodi sotona i zlo. Upamtimo da samo bogobojazan i moralan narod ima budućnost, samo časna i poštena mladost ima sjajnu perspektivu. Nemoralan i nepošten čovjek osuđen je na vremenitu i na vječnu propast“.

Pri kraju svetkovine sv. Ante, gvardijan fra Franjo Zelenika je zahvalio svima koji su na bilo koji način pridonijeli da ovaj blagdan protekne dostojanstveno, kao i braći svećenicima koji su predvodili misna slavlja.

Franjevački samostan sv. Ante na Dridu   nalazi se na trogirskom dijelu otoka Čiova, na brežuljku u mirnom ambijentu prirode 'u mističnoj dridskoj šumi'. Samostan nastaje nad spiljom u kojoj su nekada još od davnog kasnoantičkog doba boravili pustinjaci redovnici. Franjevci dolaze u Trogir 1214. godine, još za života sv. Franje na lokalitet današnje crkvice Gospe od anđela na Travarici. Često zbog ratnih vihora mijenjaju boravište koje su promijenili 14 puta i jedno boravili kod braće dominikanaca (Od 1806-1809. u samostanu boravi francuska vojska) Tako trogirski biskup Marco Andeozzi oko 1620. godine dodjeljuje franjevcima opservantima ovaj lokalitet na Čiovu te pravo da grade samostan i da se tu stalno nasele, što je to mletački dužd Antonio Priolo 1623. godine i pismeno odobrio. Tako se franjevci trećoredci - 'mala braća' tu nalaze do današnjih dana. Godine 1948. samostan doživljava težak povijesni trenutak kada je zapaljen i značajno uništen. Ipak su vrijedni umjetnički predmeti i dio fonda biblioteke spašeni. kao i križ nagorio koji se nalazi danas na zidu u samostanu. Postupno se obnavlja od 1964. te je 1970. ponovno otvoren i nastanjen, a nekoliko godina kasnije preuzima brigu za župu sv. Jakova apostola sa sjedištem u istoimenoj crkvi na Čiovu.

Glavna svetkovina slavi se na sv. Antu Padovanskog 13. lipnja. Tada na Drid hodočaste brojni vjernici s otoka Čiova, ostalog dijela Trogira, Kaštela, Zagore, viniškog i segetskog kraja kako bi odali počast sv. Anti za uslišanja prošnje i zavjete.

Pred samim ulazom 1995. godine postavljen je brončani kip njegova zaštitnika i titulara sv. Ante Padovanskog, djelo akademskog kipara Matka Mijića. Kip je blagoslovio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić 1995. na sam blagdan. Na stražnjoj strani kipa piše: "On bijaše svijetlo koje gori 'svijetli', jer u duši izgara ko od ljubavi, a izvana svijetli kreposnim djelima"… Nositelj akcije: Ante Banić - glavni donator; članovi odbora: Ivo Babić, fra Tomislav Batinić, fra Stjepan Pupić - Bakrač, Ivo Tironi, Ivo Vojnović i Tonči Pomenić.

Crkva je kroz stoljeća bila stalno preuređivana i obogaćivana. Danas su u njoj tri barokna oltara: Gospe od uznesenja, sv. Ante Padovanskog (s oltarnom palom sv. Ante, djelo Franje Kopača 1941.) i sv. Ante Opata.

Samostan posjeduje zbirku kovinskih predmeta, kao što su svijećnjaci, kaleži, moćnici€¦. Tu su pohranjene četiri gotičke krune (14. -15. st.), od kojih se posebno ističe pozlaćena srebrna kruna iz 14. stoljeća ukrašena draguljima i biserima, jedna od najljepših kruna Dalmacije. Zasigurno je neka kraljevska donacija, a moguće je da poklon kraljice Elizabete, žene Ludviga I. Anžuinca. Tradicija kaže da je krasila čudotvornu sliku Bogorodice koju je ukrašavao i niz zavjetnih darova koji se i danas ovdje čuvaju. Uz umjetnička djela ovaj je samostan sakupljao i knjižio blago. Biblioteka je dio povijesti samostana, a tradicija franjevaca je stvaranje vlastitih biblioteka.

Sakristija i istočni dio samostana nalaze se nad prirodnom spiljom u koju se može ući sa sjeverne strane kultiviranog dvorišta. Spilja nosi naziv od Bilosoja, ima tri prostorije koje su osvijetljene i dostupne turistima i znatiželjnicima. U najvećoj prostoriji su dvije gusterne u koje se sakupljala kišnica koja je služila za piće, a danas posluži za zalijevanje vrta. Zna se da je spilja imala oltar koji je bio posvećen Mariji Magdaleni koji je stajao na 'bucalju' jedne od gusterni. Mještani prenose vjerovanje da spilja vodi čak do samostana sv. Križa u Arbaniji, a za vrijeme Domovinskog rata služila je okolnom stanovništvu kao sklonište.

Samostan Uznesenja Marijina na Drudu - Čiovo u narodu je poznat pod imenom sv. Ante. Prvi samostan se po nalazima konzervatorskog Odjela u Trogiru nalazio između trogirskog pazara i ribarnice, a najvjerojatnije je bio franjevački prije nego su prešli na današnju lokaciju crkve Gospe od Anđela na Travarici. Do današnjeg samostana na Dridu franjevci su promijenili četrnaest boravišta.

Odluku o gradnji donio je grad s knezom Šimunom Ditrikom i u dogovoru s mletačkim duždem Domenicom Mocenigom. Utemeljenje je dozvolio papa Eugen IV. bulom “Dobrostivost Svete stolice” 18. lipnja 1432. Ovamo je 1500. god, radi opasnosti od Turaka, prenesena slika Majke Božje iz Drida kraj Marine. Odatle brežuljku naziv Drid. Radi hodočašća crkvica je postala tijesna pa su je povećali fra Franjo Radonić i Grgur Jakovljević iz Poljica, a ima četiri oltara: glavni i pobočne (sv. Antuna i sv. Pavla Pustinjaka te sv. Antuna Padovanskog u lađi) i sv. Franje (u kapeli). Nakon toga fra Bonaventura iz Brača, provincijal, moli dopuštenje za gradnju današnjeg samostana. Općinsko vijeće Trogira to prihvaća 1618., trogirski biskup Marko Andreozzi iz Udina odobrava, a 16. veljače 1621. daje dopuštenje kardinalski zbor. Mletački dužd Friuli 1623. javlja suglasnost Senata. Sakristija, a vjerojatno i istočno krilo samostana, nadograđeni su 1838., te uz sakristiju konoba s terasom (1934.). Od 1806. do 1809. u samostanu boravi francuska vojska, a braća su u dominikanskom samostanu. 29. prosinca 1948. je od podmetnute vatre izgorio stambeni dio. Zauzimanjem domorodaca fra Fabijana Buble i fra Ede Hrabara te fra Vjekoslava Bonifačića obnovljen je.

Prema Gospinoj slici na glavnom oltaru koja je istrunula, napravljena je slika na staklu, koja je također stradala, a po kojoj je slovenski slikar fra Blaž Farčnik naslikao 1945. današnju. Pala oltara sv. Antuna i Pavla je prvotna. Slika na oltaru sv. Antuna Padovanskog je zamijenjena 1941. novom koju je naslikao Franjo Kopač na drvenom stropu a sadrži Uznesenje Bl. Dj. Marije s prikazom Trogira i Drida, te sliku sv. Franje, sv. Klare i sv. Bonaventure.

Umjetnine su: kruna i ogrlica Gospe Dridske (pozlaćeno srebro, nepoznati majstor, XIV.st.), četiri srebrena svijećnjaka s likom Bl. Dj. Marije (dao ih je izraditi 1707. fra Bonaventura Bančić iz Trogira), kameni kip sv. Magdalene (trogirski (viniški) kipar Ivan Dunković /Giovanni Dalmata/ suradnik Nikole Firentinca u gradnji kapele sv. Ivana Trogirskoga) i drveni tabernakul. Slika Posljednje večere u blagovaonici rad je nepoznatog slikara (kopija slike Palme Mlađega u Poreču). U knjižnom fondu od oko 1700 naslova od XVII-XX.st. je staroslavenski brevijar iz XVIII.st. (knjige spašene od požara 1948. u kojem je arhiv izgorio).

Sjeverno od samostana je podzemna spilja Bilosoja (duga je 47 m, visoka 1-7 m, sa stalaktitima i stalagmitima, sa cisternom za kišnicu). Tu je bio kameni oltar evanđeoskih žena Marije i Magdalene.

U samostanu je 1933. umro fra Lujo Pogačnik (bavio se astronomijom i fizikom, pronašao i patentirao način podjele kuta na tri jednaka dijela). Osobito je zaslužan za samostan don Stjepan Poljak. Djelatnost braće je: služba Božja, dijeljenje sakramenata i propovijedanje te pomoć župnicima (upravljali su župom Žedno). Nakon 2. svj. rata proširio se grad do samostana, a naselje je građeno dijelom na terenu samostana. Od 1970. na Čiovu je kapelanija sv. Jakova, povjerena samostanu, koja je od 1973. župa.

Važnija slavlja: sv. Antun Padovanski - sv. Ante (13.VI. – hodočašće vjernika Trogira, Čiova, Kaštela i Zagore koji tada obavljaju pobožnosti i zavjete) i sv. Franjo (4.X.) s devetnicom.

Svetište sv. Ante - samostan sa župom sv. Jakova apostola sa središnjom crkvom uz sam stari trogirski most pripada franjevačkoj provinciji Sv. Jeronima u Zadru. Samostan je registrirani spomenik kulture, što se potvrđuje pločom na ulaznim vratima samostana.