Župa Presvetog Srca Isusova na Visokoj u Splitu proslavila je u petak 28. lipnja svetkovinu svoga zaštitnika Presvetog Srca Isusova, a središnju misu predvodio je vojni biskup u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan u koncelebraciji sa župnikom don Božom Plazibatom i drugim svećenicima.

„Ovdje nas je danas okupilo Božansko Srce Isusovo, ujedinjene kao vjernike, kako bismo zajedno proslavili središnje otajstvo naše vjere, misu“, kazao je na početku euharistijskog slavlja, biskup Bogdan.

Govoreći o pobožnosti Srcu Isusovu, u propovijedi biskup je istaknuo kako je Crkva kroz povijest uvijek poticala pobožnost Srcu Isusovu, osobito u moderno doba. Prije 163 godine (1856.) papa Pio IX. uveo je svetkovinu Presvetog Srca Isusova za cijelu Crkvu, kako bi iz te pobožnosti svi vjernici mogli crpiti milost za svoj život. „Od mnoštva svetaca koji su gajili osobitu pobožnost prema Presvetom Srcu, spomenimo samo svetu Margaretu Mariju Alacoque. Ona kaže u jednom pismu da iz Božanskog Srca ‘neprestano teku tri potoka: prvi je potok Milosrđa, potok za grešnike u koje teče duh pokajanja i pokore. Drugi je potok Ljubavi, potok na pomoć potrebama svih koji se trude (…) kako bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća. Iz trećega pak potoka teku Ljubav i Mir za njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i zapovijedi’. (Drugo čitanje u Službi čitanja za spomendan sv. M. M. Alacoque 16. listopada)“, rekao je biskup, istaknuvši da pobožnost Srcu Isusovu upućuje vjernika na samu bit kršćanstva: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu.

„Isus poznaje naše najdublje želje i čežnje. Samo On može ispuniti našu želju za trajnom i nepomućenom srećom. Poput Dobroga Pastira ide za nama, traži nas u pustinjama našega života. Pun ljubavi, pruža nam svoje Srce da ga čuvamo kao najveće blago. Dopustimo da nas dotakne Isusov milosrdni pogled i da prodre u dubine našega srca. Isuse, blaga i ponizna Srca, pročisti naše srce i ispuni ga svojim mirom i ljubavlju: Učini srce naše po Srcu svome“, istaknuo je biskup Bogdan.

Na kraju misnog slavlja župnik Plazibat zahvalio je propovjedniku i svim vjernicima i hodočasnicima, redovnicama i ministrantima, te svim „Martama i Marijama“, koje su pomogle da ova proslava doista bude obiteljska, kao i mješovitom župnom zboru, koji je animirao sva misna slavlja. Zahvalio je i svećenicima koji su predvodili misna slavlja toga dana i u trodnevnici.

Trodnevnu pripravu koja je sadržavala ispovijedi, krunicu i misu u 19 sati te polusatno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, od 25. do 27. lipnja predvodio je o. Vinko Maslać u koncelebraciji s Lukom Stipinović, župnim kapelanom župe Presvetog Srca Isusova.

Propovjednik o. Vinko Maslać, govoreći o Presvetom Srcu Isusovu i Presvetom Srcu Marijinu, prvoga dana pobožnosti, posebnu je važnost dao Isusovoj Majci Mariji, Isusovu rođenju i krštenju, istaknuvši kako je „Isus Krist, najprije našao mjesto za svoju Majku, koliko miline, ljubav, i taj ‘Veliča duša moja, što pogleda u neznatnost moju‘, bit će tolikima molitva.”

Kao što je i Blažena Djevica Marija molila Duha Svetoga, tako i mi molimo Mariju i Duha Svetoga da i naše srce oblikuje po Srcu Majčinu. Majka pokazuje na Srce, i upravo to Bezgrešno i Prečisto Srce Marijino bilo je spremno primiti takvoga gosta i darovati mu ljubav svoju. Bog je izabrao uska vrata, ne široka prostranstva, ni spektakle, a to je upravo bila Marijina utroba, i Majčino Srce koje je reklo ‘Bože neka bude po volji Tvojoj!'”

„Ni Marija nije bila pošteđena, kao ni svaki čovjek životne borbe. Kako živjeti u ovoj ravnodušnosti koja vlada oko nas? Ono što se događa na Jordanu, tu je naš početak, milost krštenja je neizbrisiv pečat. Mi poput Marije odgovaramo – Boreći se na putu života do Božjeg Srca, doista, nema boljeg puta, nego poći putem BDM. Gospa Srca Isusova, Marija se tako zazivala od početaka, ona je posrednica svih Božjih milosti. Danas slavimo Dan državnosti. A što je za ovu državu najsudbonosnije? To je Krunica. Ne kao simbol oko vrata, nego krunica koja se molila u rovovima. Danas mislimo, kako je to bilo davno, a sada ja imam posao, turizam, zaboravljamo na krunicu, otvorite svoje kameno srce. Molite krunicu, to je ono što ostaje trajno. Moja je slobodna odluka i slobodna volja hoću li otvoriti vrata Bogu. Hoće li Bog uđi u pore moga života i hoću li biti dio Božanskog Srca. Majka Tereza, dok je primala Nobelovu nagradu, nije ispuštala grbavu, veliku krunicu iz svojih ruku. Neka i nama Gospina krunica bude nadahnuće i poziv jer Isus nam u najsvetijem trenutku s Križa ostavlja svoju Majku. Danas ćemo Marijino Srce moliti za taj početak života i zahvaliti svom ocu i majci koji su pristali biti suradnici Božji i podarili nam život. Molit ćemo i za sva ranjena srca očeva i majka, koji imaju važnije poslove i ciljeve u svom životu i ne dopuštaju Bogu da se rodi u njihovom životu, kako bi bili dionici Božjeg šatora, sa svim Svecima i Sveticama i da se svi mi nađemo u Šatoru Božjem!”, kazao je propovjednik.

Drugog dana trodnevnice u propovijedi govorio je kako je krštenje najvažniji dan u životu.

Krštenje je sjedinjenje Boga živoga. U tom trenutku smo potpuno čisti i sjedinjeni u Srcu Isusovu i Srcu Marijinu, a da bismo ga nastavili i dalje bili sjedinjeni u djelu ljubavi Božjeg Srca, Isusa, koji je najdragocjeniji od svih blaga i naša je duša kao što kaže sv. Ambrozije najsavršeniji istinski raj Presvetog Srca i izvor vječnog života koji nas uvijek sjedinjuje s Presvetim Srcem Marijinim i Isusovim. A kako do tog sjedinjenja doći, tri su koraka koje sveci preporučuju: ostati u Božjoj milosti i ne navezati se na stvorenje, živjeti od vjere i ostati u ljubavi, pričest primiti s pouzdanjem“, zaključio je propovjednik.

Trećeg dana trodnevnice, molilo se i propovijedalo za milost dobre smrti. „Božja Riječ suočava i stavlja pred nas jednu stvarnost, a je li to poželjno i vrijedno truda? To je pitanje izbora. Je li to nešto o čemu ja mogu odlučivati, ili je Krist, Bog izvor mog izvora? Pred nama je Božje kraljevstvo, bolje rečeno, ono je tu već prisutno, jer onaj tko se zaroni uz to otvoreno Isusovo Srce, već na zemlji uživa u Božjoj ljubavi, a ući u onu Njegovu cjelovitost zadaća je koja tek pred nama stoji. Zato se upitajmo, je li dovoljno ići na misu, moliti krunicu, primati pričest, ako za svoje ukućane nemaš vremena, ako si na poslu mrka lica?”

„Žrtva na oltaru, to je ono najvažnije, čuti Riječ Božju i po njoj živjeti, potrebitima pomagati, a kako nam samo teško pada odreći se „Matanovih dvora“, ulazimo u sporove s obitelji i tada ako treba ne štedimo ni novca ni kredita za odvjetnika. Kako smo samo navezani za materijalno. Stoga molimo Gospodina da nas Presvetom Krvlju oslobodi od navezanosti osoba i nagle smrti. Kako bi u Kraljevstvu Božjem uživali sa svim svetima cjelovitu Božju ljubav”, kazao je na kraju trodnevne duhovne priprave o. Vinko Maslać.