Svake godine posljednjeg petka u mjesecu studenom franjevci Samostana Gospe Sinjske prisjećaju se dvadesetorice ubijene braće u Drugom svjetskom ratu i poraću koji su djelovali u sinjskom samostanu i u drugim župama Cetinskog kraja. Tako je i ove godine obilježen Dan sjećanja na ubijene fratre u petak 25. studenoga u Svetištu Gospe Sinjske. Misu zadušnicu za ubijene fratre predvodio je gvardijan fra Marinko Vukman uz koncelebraciju profesora u miru fra Stjepana Čove, ravnatelja Franjevačke klasične gimnazije i sjemeništa fra Joska Kodžomana i uz još petnaestoricu svećenika.

Prigodnu propovijed održao je fra Stjepan Čovo koji je na početku kazao: „Okupili smo se oko oltara Gospodnjega pod pokroviteljstvom Čudotvorne Gospe Sinjske i slušali poruke iz Sv. pisma kako Staroga tako i Novoga zavjeta koje se savršeno odnose na naš večerašnji susret kada se sjećamo naše progonjene i ubijene braće fratara. Blaženstvo pravednika iz knjige Mudrosti upozorava kako su pravednici iskušavani i kako Bog prima njihovu kušnju: „Bog ih je stavio na kušnju i našao ih da su dostojni… i primio ih kao žrtvu paljenicu“ (Mudr 3, 5-6), a Isus je upozorio svoje sljedbenike što ih čeka: „Ako su mene progonili, i vas će progoniti… Ali ovo će sve protiv vas činiti radi imena moga“ (Iv 15, 20.21). Te se poruke dobro primjenjuju na našu pravednike mučenike jer je su kao pravednici stavljeni na iskušenje a iskušenje ih ipak nije obeshrabrilo jer su izabrali Boga za svoju baštinu. On im je bio: „Put, Istina i Život“ (Iv 14, 5) i na tom putu nisu klonuli. Zbog njega su podnijeli progon i mučeništvo. Među stotinama tisuća ubijenih nevinih ljudi ubijena su 694 svećenika, redovnika i redovnice uključujući među njih 44 franjevca mučenika iz naše Provincije.“

Govoreći o tim teškim danima u kojima se našla Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, fra Stjepan je istakao kako je krv nevinih fratara bilo sjeme novih duhovnih zvanja iako su komunisti mislili da će Provinciju uništiti. Naglasio je kako je danas potrebno mijenjati govor o njihovoj tragediji i naš odnos prema njima te tražiti među njima svece i mučenike: „Njihove vrijednosti postaju naše, postaju naša stvarnost. Stoga je vrijeme da promijenimo govor o njihovoj tragediji i naš odnos prema njima. Umjesto upiranja prsta u zločince, ali i to treba, jer je zločinaca bilo u svakoj sredini od vrha političke komunističke vlasti do zadnjih mjesnih ćelija izvršitelja zločina. Zločin je uništio našu braću. Zato naglašavam: Započnimo među ubijenima fratrima tražiti svece i mučenike, jer nas je na to potakao Ivan Pavao II., papa, danas svetac, kad je napisao: „Potrebno je da mjesne Crkve učine sve, da se ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo!“

Fra Stjepan je istakao hrabro svjedočenje fratara koji su pokazali herojsku ljubav prema Bogu i bližnjemu: “Od 44 ubijena ili stradala fratra tek se za dvadesetoricu fratara zna gdje su im grobovi, dok se za ostalih 24-icu to je uvijek nepoznato gdje počivaju njihovi zemaljski ostaci. Križ je mjesto s kojega je Krist zavladao i opraštao. Naši su mučenici svjedoci Kristova križa i tako svoje trpljenje ucijepili i u naše postojanje. Svojim držanjem nisu se prevarili jer danas nama govore više kao mrtvi hrabri mučenici nego što bi govorili kao živi. Jest, mi smo tužni i duboko pogođeni zbog gubitka mnogih svetih redovnika i svećenika, zbog njihove patnje, njihovih naglo prekinutih života. No, u isto vrijeme obuzima nas radost i ponos jer govori našim srcima o vječnoj slavi njihova hrabrog svjedočenja vjere i o konačnoj pobjedi Isusa Krista nad svakom tiranijom i svim oblicima zla. U nama je i radost i zbog toga što je zlo pobijeđeno i što su progonitelji sišli s lica zemlje i stupili pred lice pravednoga Sudca. (…) Sažeto možemo kazati: Fratri su ubijeni in odium fidei – u mržnji protiv vjere i što su pokazali herojsku ljubav prema Bogu i bližnjemu. Iako ih je mržnja i zlo pogazilo, ono je pokazalo i njihovu vrijednost i odvažnost sve do mučeništva. Najstariji ubijeni fratar imao je 62 godine (fra Matej Vodanović), a najmlađi 22 godine (fra Josip Erceg) kao student teologije. Najmlađi fratar-svećenik ubijen je u 28. godini života (fra Božidar Šimić).“ Na kraju propovijedi fra Stjepan je kazao: „Molimo Gospodina da našoj braći podari pokoj vječni, a nama dade snage da nastavimo put vjernosti prema Bogu, Crkvi i hrvatskome narodu. Nadamo se i molimo Gospodina da neki od naše mučenički ubijene braće budu proglašeni blaženima i svetima!“

Poslije mise je fra Stjepan predstavio svoje djelo "Martirologij Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća (1942.-1948.)". Poslije predstavljanja knjige u samostanskom klaustru ispred reljefa fratara mučenika održana je molitva odrješenja. Za vrijeme mise je pjevao Mješoviti zbor Svetišta Gospe Sinjske pod ravnanjem mo. fra Jure Župića i s. Jelene Mijić.