U ponedjeljak, 20. ožujka 2023. proslavljena je svetkovina sv. Josipa u njegovoj župi u Dugom Ratu. Sveti Josip je ujedno i zaštitnik Općine Dugi Rat, pa je tako proslavljen i Dan Općine.

Na samu svetkovinu nakon dvije jutarnje mise, središnje misno slavlje poslije podne započelo je tradicionalnom procesijom kroz mjesto. Procesiju je molitvama djece iz osnovne škole „Jesenice“ animirao je don Ante Mateljan, a, osim naroda, sudjelovali su brojni svećenici, župni zbor, predstavnici policije, mjesne vlasti, djeca u narodnim nošnjama i mnogi drugi.

Koncelebrirano misno slavlje predvodio je don Vedran Torić, ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu uz suslavlje nekoliko svećenika a pjevao je župni zbor pod ravnanjem Marka Vrkića.

Don Vedran je u svojoj homiliji naglasio „Josipov život, čiju svetkovinu danas slavimo, nije bio nimalo idiličan, kao što to nije ni naš život. Unatoč svim poteškoćama u životu, Josip nije prestao vjerovati u svoje ideale. Što to znači imati svoje ideale? To znači prihvaćati stvarnost onakvu kakva ona je, živjeti u ovom sadašnjem trenutku prihvaćajući taj sadašnji trenutak koliko god on bio težak jer smo uvijek otvoreni prema vječnosti jer imamo garanciju, a to je Isus Krist, naš raspeti i uskrsli Spasitelj, mi se ne prestajemo nadati, ne prestajemo vjerovati. Živeći te ideale u svojoj sadašnjosti u otvorenosti prema vječnosti, postajemo svjesni da smo slabi, grješni i da ne možemo živjeti sami te mi neminovno postajemo okrenuti prema drugome. Drugi mi daje smisao zašto živjeti.“

Često nam se događa, nastavio je Torić, „da ne vidimo stvarnost onakvu kakva ona jest, a ne vidimo je jer tako ne želimo. Ne želimo je vidjeti onakvu kakva ona jest jer se bojimo zbog svoje udobnosti, bojimo se križeva, žrtve, odricanja, bojimo se izložiti svoj život radi drugoga.“

Osvrnuo se na riječi pape Franje „da je bit kršćanskog ideala ljubav usprkos svemu“, kazavši da idealiziranje stvari znači ljubav do određenih granica, ljubav koja je fokusirana na sebe samoga. „Život svetog Josipa bio je sve samo ne idiličan, morao se nositi sa mnoštvom problema kako bi osigurao egzistenciju i dostojan život svojoj obitelji i podigao i odgojio dijete Isusa. Možemo sasvim uvjereno reći da se u njemu savršeno, ali ne na jedan idealizirajući način nego na jedan stvaran način, ostvarilo ono Pavlovo da 'Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi'.“

„Bračni parovi, združeni ljubavlju govore samo dobro jedni o drugima; oni nastoje istaknuti dobre strane svojih supružnika, a ne njihove mane i nedostatke. Ako i ima što lošega, oni radije šute nego da govore o tome. To nije samo pretvaranje pred drugima; to proizlazi iz unutarnjega duševnog stanja. Ljubav sve vjeruje! To je više od obična pretpostavljanja da drugi ne laže i ne vara“, kaže papa Franjo. „To znači da ne moramo nadzirati drugu osobu i pratiti svaki njezin korak da ne bi pobjegla iz našeg dometa.

Ljubav vjeruje i daje slobodu, ne pokušava upravljati, posjedovati i svime vladati. Ljubav se svemu nada! To govori, prema Papinim riječima, „o nadi onoga koji zna da se ostali mogu promijeniti“. „To ne znači da će se stvari promijeniti u ovom životu. To znači očekivanje da, iako stvari ne ispadnu uvijek onako kako mi želimo, Bog može pisati ravno i po krivim crtama te da svako zlo koje trpimo na ovom svijetu može izvesti na dobro.“

Ljubav sve podnosi! Papa ukazuje na to da podnošenje „ne znači samo sposobnost podnošenja određenih teškoća, već nešto više: stalnu spremnost na suočavanje s kušnjama.“ „Ljubav se ne prepušta ljutnji, prijeziru prema drugima ili želji da povrijedi ili da se dobije kakva prednost. Kršćanski je ideal, osobito u obiteljima, ljubav koja nikada ne odustaje.“

Josipov život nije bio idiličan ali je on imao čvrste ideale. On je vjerovao, nadao se, svojom dobrotom sve je pokrivao i sve podnosio. Pouzdanje u Boga nije učinilo njegov život idiličnim, već mu dalo smisao i snagu da može ljubiti svoga bližnjega. I zapravo, što znači ljubiti svoga bližnjega? Znači biti radnik – raditi na samome sebi.

Na kraju mise vjerničkom puku obratio se župnik don Božo Ćubelić zahvalivši svima koji su na bilo koji način pridonijeli da ovo slavlje bude što svečanije na čast svetog Josipa i na slavu našega Spasitelja Isusa Krista, a na korist našim dušama pozvavši na nasljedovanje Josipovih krjeposti. Posebno je pohvalio grupu mladića i muževa koji već godinu dana svake srijede u zoru, u 5.30 dolaze u crkvu i mole krunicu svetom Josipu za naše obitelji, Crkvu, narod i domovinu.

Središnjoj proslavi prethodila je pobožnost devet srijeda na čast svetoga Josipa i trodnevnica koju su predslavili: fra Frano Doljanin, gvardijan franjevačkog samostana u Omišu, don Klement Radosoljić, župni vikar Gospe od Otoka u Solinu, don Tomislav Bašić i don Josip Ulić, župni vikar župe sv. Andrije Sućidar Split.