Središnje euharistijsko slavlje ispred kapele sv. Liberana na Vidonjskim Gomilama u nedjelju 23. srpnja predvodio je umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Koncelebrirali su župnik don Mladen Margeta, don Marinko Vidović i don Antun Pavlović, a slavlje je započelo ophodom oko kapele.

„Čini se da nijedan svetac nije tako svečan, radostan, koji nas okuplja sa svih strana kao sveti Liberan“, rekao je u uvodu homilije mons. Barišić, pozdravljajući brojne vjernike. „Zašto je to tako, ne znam, ali sve nas povezuje i otvara granice“, dodao je te pozdravio vjernike iz Hercegovine i župnika Župe Gradac.

Nadbiskup Barišić prisjetio se prošlosti, odrastanja i susreta na tom mjestu, koje je bilo središte okupljanja svih okolnih mjesta. „Svatko ima svoju priču, povijest i ima sv. Liberana u srcu. Oni koji su otišli u daleke zemlje, govorili bi: ‘Kad dođem doma popet ću se sv. Liberanu, zahvaliti’, a oni koji su otišli malo dalje, svoje godišnje odmore usmjere da mogu biti ovdje na blagdan sv. Liberana“, kazao je.

Govoreći o biskupu sv. Liberanu, naglasio je koliko se štuje u Francuskoj, Njemačkoj (u Paderbornu, gdje se slavi najsvečanije − tjedan dana), Španjolskoj, Italiji i Hrvatskoj, a napose u dolini Neretve – Desnama, Župi Slivno Ravno, Plini na Zavali… „S ovog mjesta sv. Liberan bdije, ne samo nad našom župom, nego nad čitavom neretvanskom dolinom“, istaknuo je umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup.

Rekao je da je sv. Liberan bio sijač Riječi Božje u poganskoj Europi, sijao i živio Riječ Božju, da ga je ona oblikovala te da ga slave jer je bio plodno tlo. „I ono što je Gospodin danas rekao u prispodobama, to je na svoj način ovaj sluga Božji shvatio i živio tako što je bio radnik na njivi Gospodnjoj, da bi bila što plodnija“, rekao je propovjednik.

„Sva sreća da u nama kukolj može postati žito, čovjek se može obratiti, promijeniti, a može i žito u čovjeku − dobar čovjek može postati zao − kukolj! To je ta opasnost promjene, prijelaza. Potrebna je strpljivost. Gospodin upozorava sluge, strpljivi budite, Gospodin je strpljiv, blag, milosrdan, ne želi kažnjavati, nego spašavati. Zato kad bi i mi naše bližnje htjeli mijenjati nasilno, ne bi bilo pametno, učinili bi goru stvar. Potrebno je imati strpljenja, blagosti, znati da u čovjeku ima i dobra i da to dobro može doista rasti, a da i ono zlo koje je u čovjeku, može postati dobro“, poručio je mons. Barišić.

Spomenuo je pri tom rasipnog sina, carinika Mateja, Zakeja, desnog razbojnika, dodavši da svatko ima prisutnost i zloće i dobrote. „Pitanje je kako se postavljamo prema sebi i drugima, dajemo li mogućnost da se mogu promijeniti, biti bolji, o nama ovisi. Često smo sluge koje idu nasilno, agresivno uništiti drugog, vidimo mane drugih, ali svoje ne“, naglasio je.

Istaknuo je pri tome i primjer svete Marije Goretti, „koja je svom ubojici na samrti rekla da mu oprašta i da će moliti za njegovo obraćenje. Osuđen na 30 godina zatvora, u osmoj godini zatvora doživljava viđenje Marije koja kaže: ‘Ja molim za tebe, vjerujem u  tvoje obraćenje.’ Kad je izašao iz zatvora, postaje kapucin, brat laik, čitav život želi služiti Bogu, čak je bio na njenom proglašenju svetom. Nevjerojatno,  kako jedan kukolj može postati žito!“, rekao je nadbiskup Barišić.

„Draga braćo i sestre, dobro koje je u nama treba vremena, strpljenja, pažnje, ljubavi, poput prispodobe o gorušičinu zrnu: malo je, nevidljivo, rekli bi bez snage, bez budućnosti, ali raste do stabla. Što je s dobrom u nama, koliko mu posvećujemo pažnje, vremena, strpljenja u nama i kod drugih, jer što je njiva − život, brak obitelj, koje i kakvo sjeme sijemo na tu njivu, onako kako sijemo, tako ćemo i žeti…“, poručio je.

Naglasio je da često ne znamo kakav je ovaj svijet, imamo pogrešnu sliku o njemu jer pratimo loše vijesti. Kazao je da rijetki govore o poštenju, odgovornosti, dobroti, solidarnosti, požrtvovnosti, dodavši da je taj svijet daleko prisutniji, jači, dobro je tu, a čovjek ga ne vidi, gazi i hrani se kukoljem.

„Gospodin i sv. Liberan, žele nas na ovaj dan malo uozbiljiti na njivi odgovornosti života, naših odnosa, da pokušamo dozvoliti sjemenu dobru da raste u nama. Onaj koji je tako radio − svoj život posvetio pšenici u tom kukolju i koji je pripremao ljude za ‘žitnicu Očevu’, za vječnost, može i nama pomoći svojim primjerom i zagovorom, da i mi nastojimo sijati dobro sjeme, unaprijediti dobro. Vjerujem da su i naši stari to već ostvarili, da su ušli u žitnicu Oca nebeskoga kao dobro sjeme, a mi smo kontinuitet i sjeme njihove vjere, njihovog poštenja… Neka nam današnji dan dade ohrabrenja da možemo i mi živjeti u perspektivi dobra, da je jače dobro od zla, da je zlo promašeno i da i sami jednoga dana uđemo u silose, u žitnicu Oca nebeskoga. Sv. Liberane prati nas na tom našem životnom putu, nas i cijeli svijet“, zaključio je homiliju nadbiskup Barišić.

Župnik Margeta na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su pridonijeli slavlju, napose nadbiskupu Barišiću i pozvao vjernike da dođu na treći susret svećenika doline Neretve koji će se uskoro održati u Pločama, kako bi pokazali brigu za duhovna zvanja.