"Vjeronauk i nacionalni identitet" bila je tema stručnoga skupa za vjeroučitelje u školi na području Splitsko-makarske nadbiskupije koji je priređen u subotu 3. ožujka u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Molitveni početak pripremili su Ante Majić i Marin Periš, vjeroučitelji u V. gimnaziji "Vladimir Nazor" iz Splita. Skup zajedno s Katehetskim uredom Splitsko-makarske nadbiskupije organizira Agencija za odgoj i obrazovanje, uime koje je skupu nazočila viša savjetnica za vjeronauk profesorica Sabina Marunčić. Okupljenim vjeroučiteljima, kojih je bilo oko dvjesto i pedeset predvođeni splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem te vjeroučiteljima iz Hvarske biskupije s njihovim predstojnikom don Milijem Plenkovićem, najprije se pozdravnim riječima obratio predstojnik Katehetskoga ureda mr. don Josip Periš.

Obrazloživši izbor teme naglasio je da "u samim temeljnim polazištima Programa Katoličkoga vjeronauka u školi, gdje se govori o naravi i identitetu katoličkoga vjeronauka, navode se temeljni čimbenici njegove utemeljenosti u javnim školama. Tako se uz teološko, antropološko i pedagoško utemeljenje konfesionalnog vjeronauka u javnim školama navodi i njegovo povijesno-kulturno i društveno-kulturno utemeljenje u školi". Naime, postoji bitna povezanost vjerskoga odgoja u školi s povijesno i društveno-kulturnom tradicijom i baštinom hrvatskoga naroda, kojemu je Katolička crkva dala nemjerljiv prinos u kulturnom i moralnom odgoju naroda na temeljima kršćanskog humanizma. Naša suvremena škola ne može zanijekati kršćanske korijene hrvatske i europske kulturne baštine, koja ostvaruje svoje plodove na religiozno-duhovnom, etičkom, kulturnom, umjetničkom, filozofskom, znanstvenom, pravnom, političkom i drugim područjima, naglasio je mr. Periš zaključivši: "Ovim stručnim skupom želimo posvijestiti jedan od bitnih općih ciljeva vjeronaučne nastave: upoznavati, njegovati i čuvati nacionalni identitet. Svjesni smo da to nije ekskluzivna zadaća vjeronauka nego i drugih školskih predmeta. No doprinos vjeronauka u odgoju za nacionalni identitet, u korelaciji s drugim predmetima, je od iznimne važnosti". Vjeroučiteljima se obratio i nadbiskup Marin Barišić također istaknuvši važnost i pečat koji daje katolička baština u životu hrvatskoga naroda. U njegovo su kulturno i nacionalno biće utkani kršćanski simboli i vrjednote koje obilježavaju njegov ukupni nacionalni identitet. Učenici koji ne poznaju kršćanske izvore, osobito Sveto pismo, potom crkvenu tradiciju i službeni nauk Crkve, nisu u stanju pravo razumjeti svoju vlastitu kulturu i povijest, koje su upravo prožete kršćanskim izričajima i simbolima. Zbog toga je prijeko potreban ozbiljan i sustavan pristup kršćanstvu u školi, a svemu tomu školski vjeronauk daje važan obol pristupajući u skladu s porukom koju naviješta. Stoga je vjeronauk, koji u sebi ima navedenu zadaću, bitan dio cjelovitog odgoja djece i mladeži u školi, kazao je nadbiskup poručivši vjeroučiteljima da budu ponosni Hrvati i katolici te da u tom ponosu izgrađuju i utvrđuju i svoje vjeroučenike. U prvom predavanju doc. dr. Božo Skoko pokušao je definirati što je to nacionalni identitet, koja su mu temeljna obilježja i kolika je njegova važnost u obrazovanju u današnjem vremenu globalizacije i velikih integracija. Na samom početku razgraničio je dva pojma koja se često brkaju: identitet i imidž. Identitet je ono što jesmo, ono što nas određuje i po čemu smo posebni i originalni te drukčiji od svih drugih, a imidž je ono što drugi na temelju toga misle o nama, kako nas drugi percipiraju i doživljavaju. Nacionalni identitet je temelj imidža. Nacionalni identitet je prije svega naša povijest, tradicija, način života, jezik, običaji, teritorij, vrjednote i odlike, politika, kulturna baština, a religija sve to prožima. No ono što je posebno važno je da mi definiramo i redefiniramo tko smo mi, naglasio je dr. Skoko te nastavio: "Kad je u pitanju hrvatski nacionalni identitet mislim da još nemamo dovoljno nacionalnog konsenzusa: tko smo, što smo i kamo idemo, a s druge strane imamo dovoljno bogatstva na kojem bismo mogli graditi naš nacionalni identitet jer imamo i dugu povijest i bogatu duhovnu, kulturnu i narodnu baštinu ali ne znamo to nekako upakirati i prezentirati drugima. Ovo doba je iznimno važno, poglavito sada na pragu ulaska u EU kada trebamo znati kako se predstaviti našim susjedima". U tom je surječju naglasio da nam nitko ne može ukrasti identitet jer je on ono što mi jesmo i što osjećamo. Ako smo dovoljno nacionalno osviješteni, ako smo patrioti i dovoljno živimo nacionalni identitet Europa nam ne će i ne može uzeti identitet. Ukoliko uđemo u EU slabo osviješteni onda će nam ga lako poljuljati globalizacija ili neki nadnacionalni identiteti. Zato je krajnje vrijeme da vratimo vjeru u sebe, da se upoznamo i da znamo koje su naše prednosti i mogućnosti da bismo mogli samostalno ući u EU na razini sa svima ostalima. Govoreći o krizi nacionalnog identiteta naglasio je velik utjecaj globalizacije te pojavljivanja drugih identiteta kao što je potrošački (nekome je važnije da je ljubitelj ovoga ili onoga proizvoda ili fan kluba nego da je pripadnik identiteta) ili pak nadnacionalni (npro. europski, afrički ili azijski identiteta). Unatoč tomu, smatra predavač, da nacionalni identitet sve više dobiva na važnosti jer su ga ljudi počeli doživljavati na nov način, ponovno ga preispitivati i tražiti. Hrvatsku ćemo najbolje izbrendirati tako što ćemo uspostaviti nutarnji konsenzus oko toga što je ono najbolje što imamo u kulturi, sportu, znanosti, politici, umjetnosti i onda to znati prezentirati drugome. Zasada jedino nacionalna obilježja žive na sportskim borilištima, kazao je dr. Skoko. Svoje je izlaganje zaključio govorom o budućnosti koja je u obrazovanju, a to znači da trebamo povećati razinu informacija o vlastitoj prošlosti i sadašnjosti, vrijednostima i velikanima; znati prezentirati vlastiti identitet; povezivati nacionalne vrijednosti sa svim aspektima obrazovanja; jačati kod mladih vjeru u sebe i nacionalni ponos, pripremiti mlade za izazove globaliziranoga svijeta.
U drugom predavanju prof. dr. Gordan Črpić govorio je o kršćanskoj vjeri i katoličkoj baštini kao integralnom dijelu nacionalnog identiteta. Sve više dolazi do izražaja da je vjera iznimno bitna u konstrukciji identiteta u svijetu općenito te da svijet usprkos sagi o sekularizaciji postaje sve religiozniji. To se osobito očituje kod mladih naraštaja čija religioznost nije nužno institucionalna i tradicionalna ali je otklon prema transcendentnom, naglasio je dr. Črpić. Ako se kaže da je 19. st. bilo stoljeće nacije, a 20. st. otkrivanja i zalaganja za ljudska prava, smatra se da bi 21. stoljeće moglo biti stoljeće traganja za transcendentnim. Nakon zatvaranja u imanenciju u 20. st. (najkrvavijem stoljeću različitih ideologija), 21. st. trebalo bi biti stoljeće otklona prema transcendentnom u kojem bi vjera imala veliku ulogu u konstruiranju nacionalnog identiteta: onoga što jesmo i onoga što bismo željeli biti, onoga prema čemu nam je ići i rasti. Katolička crkva je na poseban način važna u konstruiranju hrvatskoga nacionalnog identiteta. Kroz duga stoljeća, nakon gubitka makro grofova Zrinskih i Frankopana, Hrvatska nema klasičnih nacionalnih integratora. Narod se okuplja oko biskupa, a Crkva je bitna institucija oko koje se gradio nacionalni identitet (npr. nadbiskup Stepinac). Crkva je još uvijek institucija od najvećeg povjerenja hrvatskog naroda. No to povjerenje pada, kao i povjerenje u sve institucije, a to je veliki problem u konstrukciji nacionalnog identiteta, naglasio je dr. Črpić dodavši da su državne institucije trebale preuzeti tu ulogu od Crkve, no nažalost to nisu učinile. Govoreći o vrijednostima kao srcu identiteta podsjetio je na temeljna načela Socijalnog nauka Crkve: dostojanstvo ljudske osobe (čovjek "slika Božja"), promicanje općeg (zajedničkog) dobra, supsidijarnost, solidarnost i briga za potrebne. Naglasio je važnost reafirmacije institucije obitelji, vrijednost rada te stvaranja zajednice zajednica u kojoj će se ljudi poznavati i međusobno pomagati. Potrebno je odgajati ljude da budu Hrvati i katolici, zaključio je dr. Črpić. Nakon izlaganja i plodonosne rasprave, uslijedile su pedagoške radionice u kojima su voditelji stručnih vijeća predstavili prošireni izbor sadržaja koje bi bilo preporučljivo integrirati u postojeće vjeronaučne sadržaje, a koji su u službi upoznavanja, čuvanja i izgradnje nacionalnog identiteta. Svi su zajedno radili na mogućoj interpretaciji izabranih sadržaja u okviru nastave vjeronauka.