Kao znak priznanja za postignute izvrsne rezultate na Vjeronaučnoj olimpijadi, Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije nagradio je jednodnevnim izletom, 18. svibnja na Visovac, jedanaest najbolje plasiranih ekipa iz osnovnih i srednjih škola na nadbiskupijskom natjecanju iz vjeronauka koje je održano 22. ožujka 2024. godine u OŠ Dugopolje u Dugopolju.

Pet osnovnoškolskih i šest srednjoškolskih ekipa sa svojim mentorima i članovima povjerenstva, pod vodstvom predstojnice Katehetskog ureda prof. dr. sc. Jadranke Garmaz, u ranim jutarnjim satima uputilo se u središte Šibenske biskupije. Nakon kratkog predaha i okrjepe na odmorištu Vrpolje, nastavili smo putovanje prema otočiću Visovcu. Spuštajući se uskom vijugavom cestom niz surove kanjone rijeke Čikole i rijeke Krke stigli smo do Visovačkog jezera koje oplakuje obale Visovca. Ovaj otočić, kojeg zbog stoljetnog štovanja Majke Božje nazivaju Gospinim otokom, izgrađen je u stvarnom i prenesenom značenju na „bijeloj stijeni“ (lapis albus). Tijekom pet stojeća marljivog rada, od stijene je nastao otok, kojim dominira franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke.

Po dolasku na Visovac, upoznali smo zanimljivosti ovog otočića. Uz sliku Gospe Visovačke, ističe se raspelo nepoznatog umjetnika za koje je veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović rekao: „Kad bih se mogao potpisati kao autor, dao bih sva svoja djela u zamjenu“. Potom smo posjetili samostanski muzej koji svjedoči o burnoj povijesti ovog dijela Lijepe naše. Sačuvani fragmenti iz 1. stoljeća za vrijeme Rimljana, preko isprave sultana Mehmeda IV. iz 17. stoljeća o vlasništvu nad Visovcem, do fotografija razorenih katoličkih crkava na Miljevačkom platou za vrijeme Domovinskog rata, svjedoče o prolaznosti ljudske snage i moći. Nasuprot tome, Visovac zajedno sa svojom Manjom Braćom i danas, kao i tijekom minulih stoljeća, snagom vjere i molitve odolijeva svim iskušenjima.

U crkvi Gospe Visovačke slavili smo sv. misu koju je predvodio don Ivan Zovko, župnik župe Gospe Fatimske na splitskim Škrapama i vjeroučitelj u OŠ Blatine-Škrape. U prigodnoj homiliji don Ivan se zadržao na tekstu iz Ivanovog evanđelja u kojem Petar, nakon što ga je Isus postavio na čelo Crkve, izražava brigu za Ivana. Stoga je pozvao sve prisutne, a osobito mlade, što oni mogu po uzoru na Petra, učiniti za pravedniji svijet, ne za deset godina, nego već sljedeći tjedan. „Kao što se od Ivana, ljubljenog Isusovog učenika, i Petra očekivalo nešto više, tako se nešto više očekuje i od vas“, istaknuo je don Ivan. U protivnom bi sav trud i muka oko učenja bila uzaludna, zaključio je don Ivan potaknuvši učenike da budu primjerni u življenju kršćanskih vrednota.

Odlazeći iz ove oaze mira i molitve u kojoj obitava 200-tinjak biljnih vrsta oko kojih se slobodno kreću paunovi i kornjače, a uz obalu plivaju patke i labudovi, uputili smo se prema Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku gdje smo zajedno objedovali. Nakon ručka, posjetili smo „Civitas sacra“, inerpretacijski centar katedrale sv. Jakova koji je smješten u palači Galbiani, u samom srcu grada Šibenika. Zbirka „Svetoga grada“ zamišljena je i izvedena kao interpretacijski poduhvat u kojem su posjetitelji aktivni sudionici. Postav simbolizira duhovno uzdizanje čovjeka koje je svojstveno svakom hodočašću. Vrijedni eksponati pričaju priču o materijalnom bogatstvu koje je iznjedrio drevni Šibenik, a potom se promjenom perspektive kroz interpretativne elemente, ukazuje na duhovnu dimenziju i vrijednosti kojima su Šibenčani vezani sa svojom katedralom. Marljivost, blagost, dobrota, velikodušnost, kolegijalnost i spremnost na žrtvu krasila je odvažne graditelje šibenske katedrale, a nama danas predstavljaju poticaj o važnosti zajedništva i brige za sve one koji se nađu na našem životnom putu, što je, između ostalog, i tema ovogodišnjeg natjecanja iz vjeronauka.

Zadnja postaja ovog zanimljivog, sadržajno raznovrsnog i nadasve duhovno bogatog izleta bila je šibenska katedrala sv. Jakova kroz koju nas je proveo župnik don Krešimir Mateša. Katedrala je 2000. godine zbog svoje iznimne vrijednosti uvrštena na UNESCO-v popis svjetskog kulturnog nasljeđa. Izgrađena je isključivo od kamena, bez vezivnog materijala, a građena je u tri faze, od 1431. do 1536. godine. U unutrašnjosti katedrale osobitu pozornost privlači krstionica, djelo velikog majstora Jurja Dalmatinca koji je u ovom remek djelu ostavio svoju duhovnu oporuku: svaki krštenik okupan u vodi kršenja postaje drugi Krist. Sa željom da se i sami svakog dana sve više približavamo Isusu Kristu i „služenju ljubavi u istini“, kako je to jednom zgodom rekao papa Benedikt 16., zadovoljni i duhovno okrijepljeni uputili smo se svojim domovima.