Lenka i Vjekoslav Klein proslavili su u četvrtak 17. kolovoza 60 godina zajedničkoga života u zajedništvu i ljubavi sa svojim najmilijima među kojima je njihovo petero djece: Bruno, Branimir, Jelena, Vedran i Darka sa svojim supružnicima Eleonorom, Julijom, Damirom, Jasnom i Tončem, petnaest unučadi: Karla sa suprugom Ivanom, Dujam, Dorotea, Petra, Nikolina, Mirna sa suprugom Stipom, Luka, Josipa, Paola sa suprugom Antom, Vjeko, Roko, Marko, Teodora, Hana i Mirjam i troje praunučadi Gabriela, Andrija i Adrian, Vjekine sestre Anita i Marija i Lenkina nećakinja Anita.

U prigodi proslave dijamantnog pira Lenke i Vjekoslava, koji su prije 60 godina sklopili brak u crkvi Srca Isusova na Manušu gdje su zajedno pjevali u crkvenom zboru, misno slavlje u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Mravincima predvodio je don Šime Marović. U homiliji je don Šime opisao ovaj događaj kao čudesan događaj koji ostavlja bez daha, radost koja obuzima srce i dušu. Naglasio je da su Lenka i Vjeko došli prikazati Bogu svoj zajednički život u braku, šezdeset godina zajedničkoga života s Bogom, u ljubavi, poštujući jedno drugoga, podnoseći sve ono teško i bolno i tražiti blagoslov za budućnost. Plodovi takvog života su oko njih, sinovi, kćeri, unuci i praunuci, ono pravo i neprocjenjivo bogatstvo koje traje za vječnost. Don Šime je istaknuo ono što je vrijedno u životu Lenke i Vjeka: život u ljubavi, život u koji se ušatorio Isus Krist i utkala katolička vjera i srce koje kuca za domovinu Hrvatsku.

Lenka je kao biblijska žena: tiha, marljiva, brižna, ponosna, ustrajna, pobožna s velikom vjerom i pouzdanjem u Boga. Dirigent obiteljskog orkestra koji bdije nad svima. Vjeko uvijek raspoložen, s osmjehom na licu noseći u srcu radost. Dugogodišnji pjevač katedralnog zbora sv. Duje u Splitu koji nije imao samo dobar glas već dobro, veliko i plemenito srce koje je odgojeno na Božjem srcu i crpilo snagu u njemu još iz studentskih dana u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu i to će ostati za vječnost. Srce koje je unosilo mir, staloženost i jasnoću vjerskog života, svjedočilo svojim životom i ponašanjem.

Na kraju je don Šime Marović, kapelnik splitske katedrale i voditelj katedralnog zbora, pozvao sinove, kćerke, unuke i praunuke da se dive, budu ponosni i zahvalni Gospodinu što su imali tako dobru majku i oca, baku i djeda, prabaku i pradjeda koji su ih na kršćanskim i hrvatskim temeljima odgajali, a Lenki i Vjeku zaželio da i dalje preostale godine života prožive u radosti i Božjem blagoslovu, da računaju na Njega kao i do sada. Završio je porukom: „Neka vas prati ruka Svemoćnoga i anđeli vaši neka vas čuvaju.“ Misno slavlje uzveličali su pjesmom njihova djeca i unuci.

Slavlje se nastavilo u tratoriji u Žrnovnici. Prigodnu riječ zahvale slavljenicima, u ime braće i sestara, prvi je uputio najstariji sin Bruno, kao zahvalu za darovane im živote, ističući kako se u njihovom životu ostvarila Božja milost i biblijska nagrada da gledaju djecu svoje djece i zaključio: „Kada je Bog na prvom mjestu, sve je ostalo na svom mjestu“. Zaželio je da se nađu opet svi zajedno za deset godina, ali i da s pouzdanjem u Božju volju i Njegov naum buduće vrijeme dragih slavljenika bude vrijeme pomirbe s Gospodinom u radosnoj molitvi.

Unuci su također pozdravili na svoj način baku i djeda čestitkom u obliku pjesme koju je sastavio unuk Roko: „Malo je načina na ovome svitu, za ispričat štoriju o najboljem bračnom paru u gradu Splitu. Bilo kako bilo idemo krenit, od svega je najbitnije da je Vjeko Lenku odlučia oženit. 60 godina je od toga prošlo i vrime da proslavimo sada je došlo. Uvik ste bili naša inspiracija, ponos i dika! Sa didon smo svi prošli priko parka, Žnjana, sve do mora i sika...a kad se na trećem katu u stan uđe, baba već čisti i sprema suđe. U ariji osjetiš miris po manistri u suvom, a i ne triba govorit koliko se ponosimo babinom žilavom juvon. Litnje spavanje tradicija je bila, cila ekipa na vaš bi kauč sila, samo uvik je bia prisutan jedan straj - ni slučajno babi sist na kauča kraj. Igre su se igrale, uno, jamb i karte, a navečer se išlo na teren do u kasne sitne sate. Uvik ste tu za nas bili, brinili se jesmo li šta jeli i pili, vrlo rado s nama popričali i sili. Možda vam to nikad nismo rekli, ali najviše smo s vama uspomena i iskustava za cili život stekli. Nema pravih riči s kojima vam možemo zahvalit, jer uvik ste s nama bili – kad je tribalo plakat i kad se tribalo šalit. Vi ste naša snaga, vi ste naša srića, u životima ste nam potribni poput hrane i pića. Uz vas smo živili i pomalo rasli, čuvali ste nas i pazili da bi pravilno odrasli i doveli nas do toga da smo samostalnom životu dorasli.“

Svima se obratio i slavljenik Vjeko koji je u svoje ime i ime svoje Lenke zahvalio svima, don Šimi, kćerima, sinovima, zetovima i nevjestama, unucima, praunucima na lijepo organiziranom slavlju. Zahvalio je Bogu na milostima i blagoslovu kojim ih je darivao kroz 60 godina braka koje su prohodili u ljubavi i brizi za kršćanski odgoj svojih kćeri i sinova svjedočeći stalnu Božju prisutnost i Njegovu opipljivu pomoć. Vjeko je zatražio oproštenje od kćeri, sinova, zetova i nevjesta i stasalih unuka ako u srcu i duši osjećaju da su ih na bilo koji način povrijedili ili ožalostili. Ponosni i zahvalni na potomcima nastavljaju moliti Boga i Nebesku Majku da ih i dalje čuvaju u sve dane preostalog ovozemaljskog života kao i za svoje potomke da ih Bog uzme u zaštitu i sačuva od svakog zla.