Misno slavlje u povodu dvanaeste obljetnice smrti nadbiskupa Jurića i sedamnaeste obljetnice smrti nadbiskupa Franića

U povodu dvanaeste godišnjice smrti splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Ante Jurića (20. ožujka 2012.) i sedamnaeste godišnjice smrti nadbiskupa dr. Frane Franića (17. ožujka 2007.) nadbiskup u miru mons. Marin Barišić predvodio je misno slavlje u crkvi Svete obitelji u Solinu u srijedu, 20. ožujka.

U koncelebraciji su bili don Ante Čotić, župnik župe Gospe od Otoka, don Vedran Torić, rektor Bogoslovije, don Jure Vrdoljak, duhovnik bogoslova, don Ivan Šesto, župni vikar u Župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj te don Petar Paradžik, đakon.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić pozdravio je sve okupljene te je istaknuo kako je ovo slavlje sjećanje, molitva i zahvala za nadbiskupe Franića i Jurića, našim duhovnim ocima. Također, na početku misnoga slavlja prenio je pozdrave splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića koji nije mogao biti na misnom slavlju zbog sudjelovanja na redovnom zasjedanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Nadovezujući se na liturgijska čitanja, u kojima stoji da je kralj Nabukodonozor bacio u užarenu peć Šadraka, Mešaka i Abed Nega jer se nisu željeli pokloniti idolima, nadbiskup Barišić u homiliji je istaknuo da su Frane Franić i Ante Jurić živjeli u vremenima „raznih Nabukodonozora“. No, u teškim vremenima nisu se pokolebali već su učinili mnogo i ostavili neizbrisiv trag usvojim pastirskim službama od 1950. godine do 2000. godine. Ugradili su sebe u dugu i bogatu tradiciju splitsko-makarske Crkve.

U evanđeoskom odlomku Isus ističe da tko ostane u njegovoj riječi da ostaje njegovim učenikom, da će spoznati istinu te da će biti slobodan. Nadbiskup Franić i Jurić sanjali su slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Taj san su dosanjali. No, sloboda nisu samo uvjeti već je ona nešto puno dublje. Slobodan čovjek može biti rob zla i grijeha. Jedina istina je da nas Krist može osloboditi ropstva te učiniti sinovima i kćerima Božjima. Kada su 1988. godine nadbiskup Franić, a 2000. godine nadbiskup Jurić otišli u mirovinu, oni su i dalje ostali aktivni u službi Crkvi, kazao je nadbiskup Barišić. Dali su primjer da za kršćanina nema odmora u službi istine, slobode te svjedočanstvu da nas Krist čini sinovima i kćerima Božjima.

Nadbiskupi Franić i Jurić ima li su jednu veliku želju, a to je da budu pokopani na Gospinom Otoku, istaknuo je nadbiskup Barišić. To je važno mjesto u našoj povijesti jer su na njemu Hrvati ušli u zajedništvo obitelji Kristove Crkve. Nova bazilika na Gospinom Otoku posvećena je Svetoj Obitelji gdje su u konačnici svečano preneseni zemni ostaci dvojice nadbiskupa 23. ožujka 2022. godine. „Nadbiskup Franić i Jurić imali su želju da dožive slobodnu Hrvatsku. Hvala Bogu to su doživjeli. Imali su želju da budu pokopani na Gospinu Otoku što je isto ostvareno. No, imali su još jednu želju koja je u trajnom ostvarivanju, a to je da budemo svjesni našega dostojanstva da smo sinovi i kćeri Oca Nebeskoga“, zaključio je nadbiskup u miru mons. Marin Barišić.

Na kraju misnog slavlja nadbiskup Barišić je sa svećenicima i bogoslovima sišao u kriptu gdje je ispred posljednjih počivališta preminulih nadbiskupa izmolio odrješenje za njihove duše.