Blagdan Male Gospe

Draga braćo i sestre!

1. Danas na Gospinom otoku okuplja nas radosni događaj: svetkovina rođenja Male Gospe – Isusove i naše Majke. Evanđelja nam ne govore o Marijinom rođenju, ali evanđelist Matej Mariju spominje u rodoslovlju riječima ˝od koje se rodio Isus koji se zove Krist˝ (Mt 1, 16). Međutim, tradicija slavi Gospin rođendan na današnji datum, kad je u Jeruzalemu posvećena crkva sv. Ane, majke male Marije. U Božjem planu spasenja rođenje Marijino potpuno je u službi središnjeg događaja povijesti, utjelovljenja Riječi Božje, Sina Božjega, Spasitelja ljudskog roda ˝Prvorođenca među mnogom braćom.˝ (Rim 8, 29). Zato je Gospa uzvišena nad sva stvorenja, međaš između Staroga i Novoga zavjeta. Kretski biskup Andrija za današnju svetkovinu reče: „Neka, dakle, sve stvorenje pjeva i pleše i tako sa svoje strane pridonese proslavi ovoga dana.“ Naš Marko Marulić za Mariju, koja je rodila Sina Božjega u ljudskoj naravi, kaže da je nevjestica Božja. A jedan od ljepših naziva hrvatske pobožnosti za Majku Mariju jest ovaj: početak boljeg svijeta – origo mundi meliori. S Marijom čovječanstvo dobiva novu viziju i nadu spasenja jer kako molimo u današnjoj molitvi „rođenjem Isusovim – od Djevice Marije – počelo je naše spasenje.

2. Braćo i sestre, na samom početku svoga susreta s Utjelovljenom Božjom Riječi – Radosnom vijesti života, upravo ovdje naši su predci sagradili prvu crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. S pravom, Gospa od Otoka, jest hrvatsko Prasvetište. Zato, nije slučajno da je i početak nove školske i vjeronaučne godine redovito uz blagdan One koja je ˝početak boljeg svijeta˝. Oživjela su naša mjesta, život se vraća na naše ulice. Vidimo djecu s torbama na leđima i roditelje sa svojim brigama. Svaka nova odgojna i obrazovna godina, novi je izazov za mlade i njihove roditelje, za prosvjetne djelatnike i za čitavu vjerničku i društvenu zajednicu. Svi mi utječemo na ozračje i mentalitet u svojoj sredini pa se može reći da smo svi na svoj način odgojitelji. Nikada nije odgoj bio jednostavan, ali u naše vrijeme postaje sve složeniji i zahtjevniji. Istinita je ona afrička poslovica za odgojiti dijete potrebno je čitavo selo. Danas je potrebno čitavo društvo, a ne samo obitelj i škola.

3. Dobro smo svjesni da nema idealnog braka, obitelji, škole, društva pa ni Crkve. Nismo savršeni, ali zar je naše društvo satkano samo od svađa, podjela, rastava, nasilja, krađa, lažnih obećanja, snalaženja, nepravdi, nepoštenja…? Zar samo žutilo i crnilo? Nažalost ima i toga, ali daleko, daleko je više pozitivnog, poštenja, dobra i lijepoga u našem društvu i narodu. Koga danas zanimaju tihi, dobri, odgovorni, pošteni, stručni, humani građani, zauzeti za opće dobro na svim poljima i svim kategorijama poziva i zvanja? Čini se da dobro nije dobra vijest, a sve loše je dobra i tražena vijest. Dobro živi tiho, a loše je predstavljeno bučno. Pozitivno je poput zdravih stabala koja u šumi nečujno rastu dok buku svojim padom stvara i jedno gnjilo stablo. Da, tako je u prirodi, ali u društvu ne bi smjelo biti tako.

4. Razglašenost negativnog, žutila i crnila, utječe na deformaciju, pesimizam, bezvoljnost, stres i beznađe na sve u društvu, a osobito na nove naraštaje. Takve boje spaljuju mladenačka krila i pokradaju im nadu. Nije isključeno da su neki upravo zbog tolika žutila i takve ocrnjenosti naše stvarnosti, zamrzili svoju domovinu i dom potražili negdje drugdje. Uvijek ponos i ljubav prema svom narodu i društvu motivira da sa svojom humanošću, talentima, poštenjem, zalaganjem doprinosimo rastu svoje sredine. Bez sumnje, stvarna monografija hrvatskog naroda i društva ispisana je boljim sadržajem i oslikana ljepšim bojama.

5. Dakle, što od roditelja, prosvjetnih djelatnika i svih članova društva na početku nove školske i vjeronaučne godine mladi traže? Žele da im mi na putu odrastanja budemo novi udžbenici poštenja; zanimljiva literatura odnosa u gospodarstvu, zdravstvu, politici, športu, lijepa slikovnica bolje Hrvatske. Trajna je opasnost raskoraka između riječi i djela, ali i odgoja i obrazovanja. Ne čini li vam se da je odgoj sve teži, zahtjevniji, zapostavljeniji, a obrazovanje je sve ubrzanije i naglašenije. Kako uskladiti ove dvije bitne dimenzije ljudskog života, zajednički je zadatak svih nas kojima je stalo do naše bolje budućnosti. Suvišno je reći da ne možemo danas bez tehničkih mogućnosti digitalne komunikacije. I sve ove mogućnosti su blagoslov ako se njima služimo, ali je i opasnost da nas zarobe i progutaju. Umjesto sredstva komunikacije mogu postati sredstvo udaljavanja, razbijanja zajedništva i izolacije. Nekad je samoća zahvaćala starije osobe, bolesne, siromašne, a danas samoća je postala moderna epidemija koja zahvaća i mlade. U najrazvijenijim regijama Europske Unije, od deset mladih devet njih kaže da se osjećaju osamljenima. Radi se o naraštaju s najnovijim generacijama računala, mobitela i svih vrsta ekrana. Dobro kaže papa Franjo: „Mnogi su danas vrlo društveni, ali zapravo izolirani; social, ali ne socialni; zatvoreni u sebe, zarobljenici mobitela koji drže u ruci. Ali onaj drugi, stvarna osoba, nedostaje na ekranu, nedostaju njegove oči, njegov dah, njegove ruke. Ekran lako postaje ogledalo, gdje mislite da ste okrenuti prema svijetu, ali u stvarnosti ste sami, u virtualnom svijetu, punom privida, zapravo našminkani da uvijek izgledate lijepo i fit."

6. Vjerujem da nam je svima stalo do toga da digitalna komunikacija sa svim svojim tablets – malim stolićima – ekranima, postane blagoslov kako u našem obiteljskom domu tako i u školskom sustavu. Nisu prihvatljivi stavovi ˝ništa digitalna komunikacija˝ ili ˝samo digitalna komunikacija˝. Pozvani smo živjeti i svjedočiti u ovom vremenu i biti vjernici i građani svoga vremena. Doista, nije lako odgajati mlade uz spomenuto žutilo i crnilo, ali isto tako nije jednostavan odgoj uz tolike mogućnosti i opasnosti digitalne komunikacije koja može postati sredstvo nasilja, mobinga, ucjena, nemogućnosti pažnje, depresije, besanice...

7. Opasnost je da se odgoj zbog poteškoća zanemari, ostane u drugom planu kako u obiteljskom ozračju tako i u školskom sustavu, te da se sve svede samo na obrazovanje, znanje, ocjene, na individualce širih informacija, a uže ljudskosti. Opasnost je da ponekad zbog razočaranosti, umora, neuspjeha roditelji svojoj djeci prestanu biti roditelji, a postanu susjedi. Susjed se obično ne želi zamjerat, baš ga briga, nisu to njegova djeca, to je problem drugih, eto im tamo, što ću se ja s tim opterećivati? Dragi roditelji, oče, majko, Bože sačuvaj da se odreknete svoje uloge roditelja, a postanete susjedi svojoj djeci. Uza sve poteškoće ne dajte da vas pobijedi razočaranost, nemoć, beznađe, već budite uvijek spremni iznova započeti s pomoću One koja je ˝početak boljega svijeta˝. Neka vam i ova odgojna i obrazovna godina bude novi početak vašeg uzvišenog poziva i poslanja: biti roditelj, prvi odgovorni odgojitelj svoje djece! Uza sve izazove i poteškoće svojom zrelošću, mudrošću i milošću, odgovorno se trudite s pažnjom i ljubavlju pratiti svoju djecu u njihovom odrastanju svojom blagom riječju, vremenom kojega im posvećujete, a osobito dosljednošću svoga života.

8. Vjerojatno ste to i sami iskusili: odgajajući svoju djecu da i ona vas roditelje odgajaju. U tom vašem iskustvu bliska vam je Majka Marija. Marija i Josip doživjeli su to iskustvo s dječakom Isusom. Zoran primjer jest slučaj izgubljenosti i traženja dvanaestogodišnjeg dječaka Isusa. Na njihovo višednevno, zabrinuto traženje i zaprepašteni upit: „Sinko, zašto si nam to učinio?“ dječak Isus im reče: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ (Lk 2 48-49). Poštovani roditelji, oče i majko, ne znam kakav je vaš odnos s vašom djecom… Oprostite na ovom poganskom i heretičnom pitanju. Jer, kakav odnos roditelja i djece može biti nego odnos ljubavi, pažnje, strpljenja, molitve… najuzvišeniji, sveti odnos! A takvi su odnosi i vaše djece prema vama. Možda ponekada ne uspijevate jedni drugima ovo jasno i razumljivo riječima i gestama posvjedočiti, ali to je neizbrisiva istina u dubini vašega i njihova srca. Dakako, složeni su obiteljski odnosi. Uz tolike probleme, izazove, poteškoće, ugroženosti, odnosi se mogu poremetiti do izgubljenosti. Izgubljenosti ne samo sina i kćeri, nego i tebe, dragi oče i majko, i vi se možete u životu poremetiti i izgubiti. Jedan oblik izgubljenosti je i svođenje života samo na materijalna sredstva, zaboravljajući onu istinu: „Da, čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih.“ (Mt 4,4).

9. U tolikim obiteljima o ovoj velikoj životnoj istini progovorila su mala usta djece: „Tata, a zašto i ti nedjeljom ne ideš na svetu misu? Mama, zašto mi ne molimo prije jela?“ I tolika druga pitanja postavljaju vam vaša djeca koja se uzdižu iznad sredstava i vode vas do razine smisla života. Sva se ova pitanja rađaju iz onog svetog odnosa ljubavi roditelja i djece; djece i roditelja. Štoviše, sva ova iskrena, životna i dobronamjerna pitanja prijevod su i nastavak onog pitanja i ujedno odgovora dječaka Isusa, Mariji i Josipu: „Zar niste znali da mi je biti u kući Oca mojega?“ Draga majko i oče, vaša vam djeca žele pomoći da se nađete u svojoj ulozi odgojitelja, da budete doma. Žele vas podsjetiti na temeljnu istinu života da vaše očinstvo i majčinstvo je u svetom odnosu s Ocem nebeskim. Ako Njega zaboravimo i od Njega se udaljimo, gubitnici smo. Gubimo sebe i jedni druge. Ali ako se i izgubimo u svojim ulogama odgojitelja svoje djece, Otac nebeski traži i poziva vas, za stol gozbe svoje ljubavi i preko usta vaše djece. Pozivaju vas na nedjeljno zajedništvo u kući Oca nebeskoga oko stola Gospodnjega i na molitvu u svom domu. Koje dijete ne moli za svoga oca i za svoju mamu? Možda vi ne čujete njihove molitve za vas, jer su tihe i skrivene u njihovim srcima, ali ove molitve za svoju majku i za svoga oca dopiru do Majke Marije i do Oca nebeskoga. Doista, divan je sinodalni odnos roditelja i djece u odgojnoj i evangelizacijskoj dimenziji poštenih građana i autentičnih svjedoka Radosne vijesti života.

10. Majko Marijo, ˝početku boljeg svijeta˝, blagoslovi naš početak nove odgojne i obrazovne godine. Blagoslovi, Gospe, suradnički i sinodalni odnos roditelja i škole, Crkve i društva da naši novi naraštaji mognu zajedno s nama rasti cjelovito i skladno u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima (Lk 2,52). Gospe od Otoka, pomozi nam da novi naraštaji našeg naroda i društva svojom stručnošću, poštenjem i humanošću uspiju dopisivati monografiju Lijepe naše, s još boljim tekstom i oslikati je s još ljepšim bojama, na slavu Boga Oca i u tvoju čast, Isusova i naša Majko Marijo. Amen.