Predavanje „Otac u suvremenoj obitelji – gdje mu je mjesto?“

U sklopu drugog dana Tjedna braka i obitelji koji se održava u svetištu Gospe od Pojišana u Splitu pod geslom „Muževi, ljubite svoje žene kao i Krist Crkvu…“ (Ef,5,25) u ponedjeljak, 6. veljače održano je predavanje na temu „Otac u suvremenoj obitelji – gdje mu je mjesto?“.

U prepunoj velikoj dvorani kapucinskog samostana zanimljivo predavanje održao je don Tomislav Ćubelić, voditelj Ureda za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije. U uvodnom izlaganju don Tomislav je govoreći o „Očinstvu i majčinstvu kao o dva lica roditeljskog poslanja“ rekao kako očinstvo i majčinstvo za nas nisu puke biološko-sociološke kategorije, pa ni samo psihološke, nego su teološke, odnosno, u biti su od Boga ponuđeno – poslanje. „Mnogi kulturni, društveni i politički čimbenici urotili su se 90-tih godina da izazovu krizu obitelji. Oni u različitoj mjeri ugrožavaju dostojanstvo osobe i dovode u pitanje samu ideju obitelji, često iskrivljujući predodžbu o njoj. U takvim se okolnostima od Crkve traži da navještava novom snagom ono što evanđelje uči o braku i obitelji, da bi se shvatilo njihovo značenje i vrijednost u Božjem naumu spasenja“, rekao je Ćubelić. Naglasio je kako je potrebno iznova otkriti istinu o obitelji kao intimnoj zajednici života i ljubavi, otvorenoj rađanju novih osoba te njezina dostojanstva „domaće Crkve“ i njezina sudjelovanja u poslanju Crkve i životu društva.

„Nekako smo od obitelji imali puno potražnji i primjedbi na obitelj, a nismo nešto nudili. S druge strane puno drugih institucija i moćnih i stručnih su nam gotovo istrgnuli obitelj, roditelje, djecu i mlade iz ruku i ponudili kvazi vrednote. Da bismo se toga oslobodili, moramo spoznati krive vrednote koje nam je društvo utuvilo – i njima suprotstaviti nešto drugo“, rekao je Ćubelić te objasnio kako je riječ o kroničnoj krizi, koja je već i u visokorazvijenim zemljama akutna. Ona nagriza muškarca u samoj njegovoj srži, i to u onim vrednotama u kojima on sebe prepoznaje kao muškarca, a to su: kreativnost, snaga i um. Međutim, kako je s jedne strane, tehnika i tehnologija zahvatila muškarca na svim njegovim kreativnostima, čuvajući taj kompliment, među koima više i ne spadaju samo muškarci, a s druge ženin rad u struci pokazuje da i ona, ako ne više, onda barem podjednako sustvara mogućnost za obiteljski život i rast, muškarac se urušio ponovno u svoju iskonsku osamljenost. Ali ovaj put frustriran. Ono „nitko kao ja“, zamijenilo je „svatko, pa i žena, kao ja“.

U nastavku izlaganja, Ćubelić je govorio o obitelji oca i majke, te kazao kako obitelj nema cjelinu, te se pretvorila u razlomke. „Vjera se otkinula od života, kao politika od etike. Opet otac ili muž, žena ili majka ne donose 'strateške' odluke, a svaki član obitelji legitimno i legalno ima svoje vlastite ali kratkoročne ciljeve, svoj vlastiti svjetonazor, svoju individualnu religiju i muškarac, kao otac, predstavnik zajednice, tu nema više što tražiti. Postao je sporedan. U nizu očinskih karika koje se sastoje od tri glavne: biti muško, biti suprug i biti roditelj, puknulo je i samo očinstvo. Krajnji je učinak svega toga taj da zreo muškarac, suprug i otac sebe u takvoj ponudi ne može prepoznati, te se, kad je već potpuno i ušutkan, dobrano i povukao iz cjelokupnoga crvenog i vjerskog života. No činjenica da je suprug, otac, muž ili muškarac izuzetno ugrožen, od toga ne treba bježati. Jednostavo se s tim moramo suočiti“, zaključio je don Tomislav Ćubelić.