„Život uvijek ima smisla“ naslov je susreta kojim su članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva podružnice Split, 3. veljače 2020. obilježili Dan života na već tradicionalan način. Šestu godinu u suradnji sa Nadbiskupskom Klasičnom gimnazijom „Don Frane Bulić“ susret se odvija u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa prvog ponedjeljka mjeseca veljače. Večer je bila posvećena dvojici svećenika koji su svojim vrijednim nastojanjima godinama doprinosili pastoralu braka i obitelji u Hrvatskoj p. Juri Bosančiću i don Josipu Čoriću.

U uvodnom dijelu susreta u glazbenom programu nastupio je zbor Nadbiskupske klasične gimnazije pod ravnanjem s. Lidije Matijević. Prof. dr. don Ante Mateljan u uvodnoj molitvi je napomenuo da su u kontekstu vrijednosti života svi pozvani diviti se životu.

Prof. dr. Ivica Grković, pročelnik katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta u Splitu, u izlaganju je o pobačaju napomenuo da zbog tzv. „prava na izbor“ godišnje umire i bivaju ubijeni milijuni nerođenih žena i muškaraca. „Poznata je činjenica da život čovjeka počinje začećem - to je medicinsko -znanstvena, biološka i filozofska činjenica koja je logički i znanstveno neoboriva“, ustvrdio je i dodao da ni jedan zakon ne može optužiti nerođeno dijete i na osnovu te optužbe izvršiti nad njim namjerno pogubljenje i to još fino neuroligvistički preimenovati u „pravo na izbor“. „To bi bilo ruganje životu! Tko si je dao tu moć, iz čega ona proizlazi i na čemu je utemeljeno pravo oduzimanja života ljudskom biću koje je "krivo" samo što je živo i što još nije izašlo iz maternice? Strašna je to dehumaniziracija, udar je to na ljudsko dostojanstvo žena i njihove prekrasne prirodne i biološke odrednice, majčinstva“.

O Logoterapijskom pristupu post abortivnom sindromu je govorila Danijela De Micheli-Vitturi, dr. med. spec. obiteljske medicine. Postabortin sindrom (PAS) je većini ljudi poznat samo tek posljednjih nekoliko godina. Prvi su ga opisali psiholozi, svećenici i psihijatri. Izraz je 1981. skovao američki psiholog Vincent Rue. Ovaj se sindrom pojavljuje i kod muškaraca, no o tome se rjeđe govori. „PAS je interdisciplinarno pitanje zdravlja. Dijagnoze definirane kao PAS nema u MKB 10, pa bi se moglo zaključili da i nije medicinski problem ili da je tek usputna pojava. Liječnik obiteljske medicine u svom svakodnevnom radu susreće se s nekim pitanjima zdravlja kojih nema u MKB-u a za koje nema ni mnogo vjerodostojnih izvora znanja te je cilj ovog rada bio pokušati razjasniti pitanja trajne edukacije, prevencije i liječenja PAS kako bi obiteljski liječnik mogao pomoći osobama koje pate od PAS i njihovim bližnjima koji traže savjet. Rezultati istraživanja pokazali su oskudno znanje ispitanika. Samo 35% ispitanika čulo je za PAS. Na pitanje o prevenciji PAS gdje je bilo moguće odgovoriti s više odgovora pravovremenu edukaciju o plodnosti ističe 76% ispitanika, 66% ispitanika je za obavezno savjetovanje prije abortusa, 57% je za veći angažman medicinske struke, 48% je za molitvu, 24 % je za zabranu pobačaja, a 19% podržava građansku inicijativu. Budući da problem postoji, poželjno je je nastaviti dalja istraživanja. Ovo je posebno važno za demografsku situaciju u Hrvatskoj koja je karakterizirana padom stope fertiliteta, starenjem populacije imasovnim iseljavanjem mladih ljudi. Logoterapeut svojim specifičnim pristupom može doprinijeti uspješnijem savladavanju tegoba uzrokovanih PASom“, zaključila je.

„Svako dijete začeto ima pravo biti dio divne priče o ljepoti i teškoći života na zemlji. Nijedno ljudsko iskustvo, pa bilo ono i patnja nije besmisleno i imati to iskustvo nije prepreka nego može i jeste dio uzdizanja čovjeka na putu prema Bogu, nebu, vječnosti. Zidanje 'spomenika života', svojim radom, radostima i žalostima, uspjesima i padovima, patnjama i ispunjenjem nasuprot očaju, čini taj život neponovljivom i dragocjenom avanturom. A sama patnja taj spomenik života učvršćuje, biva najtvrđa stijena i najkohezivniji element svih djelova tog 'spomenika'. Upravo ta proživljena patnja je ono što nam nitko ne može oduzeti, postaje vječna na način da preuzmemo odgovornost za ono što smo izabrali. Prihvatiti i roditi dijete i kad to dijete ima sy. Down, oštećenje, bolest ili teškoću je blagoslov i posebno iskustvo koje nas može otrgnuti iz ispraznih i površnih shvaćanja života, od banalizacije života usmjerenog samo na zadovoljstva, trenutne užitke i zabave“, posvjedočio je Miljenko Marić, prof. filozofije i soc., otac petero djece.

O životu i prihvaćanju dara djece sa sy. Down, posebnom iskustvu i neizmjernoj sreći kojom je obogaćena obitelj tim rođenjem, savladavanju teškoća, prevladavanju predrasuda i neizmjernoj emocionalnoj dobrobiti i toplini doma sa djecom koja imaju sy. Down svjedočila je i Danica Tandara, dr.med. mikrobiologinja, majka troje djece.