Propovijedi mons. Želimira Puljića

1. Blaženi Augustin Kažotić rođen je ovdje, u Trogiru, u uglednoj obitelji Nikole i Radoslave rođene Saladini oko 1260. godine. Kad je osjetio Božji poziv stupio u Red propovjednika svetoga Dominika. Filozofiju i teologiju studirao je u Splitu, a onda potkraj ljeta 1286. odlazi na studij u Pariz na čuveno sveučilište Sorbonnu (1287.-1293.) Papa Benedikt XI. povjerio mu je 1303. godine vodstvo biskupije u Zagrebu uz popratne riječi: „Znam da imaš puno znanja i da se odlikuješ krjeposnim životom“. U Zagrebu će ostati punih 20 godina, nakon čega odlazi u biskupiju u Luceri (u Italiji), kojom će upravljati godnu dana do baležen smrti 1323. godine.

Životopisci su se natjecali kako opisati njegov svestrani pastoaralni život i rad. Isticali su da je „sredio liturgijske knjige, obnovio i osposobio sjemenišnu školu u Zagrebu, strogo pazio na duhovno dobro kao i na materijane potrebe svojih vjernika, zalagao se za školovanje nadarenih mladića, obilazio prostranu biskupiju i neumorno propovijedao, te sudjelovao na Općem saboru u Vienni u Francuskoj (1311.-1312.). Zbog svetosti, velike kulture i snažne rječitosti uživao je ugled među ugarskohrvatskim biskupima. Ali, životopisci spominju i kako je tijekom biskupske službe u Zagrebu  (1303.-1322.) doživio i puno nepravdi od domaćih plemića. Ukratko bismo mogli reći da je današnji svetac bio poznati trogirski dominikanac, splitski i pariški student, zagrebački i lucerski biskup, prosvjetitelj, prijatelj siromašnih i odbačenih. Bez pretjerivanja moglo bi se reći da je ovaj skromni i nedovoljno poznati Trogiranin postao jedan od „velikana hrvatske povijesnice“ (1260-1323.), koji je zadužio zagrebačku biskupiju, Crkvu u Hrvata svojim brojnim djelima neprolaznoga značenja.

2. Između brojnih značajnih djela koje je učinio spominjem večeras samo one značajnije.

* Utemeljio je katedralnu školu jer je bio svjestan da je znanje izvor svakog napretka. Odredio je da učitelji ne smiju ni najmanje usluge „tražiti od siromašnih studenata”. Uz to se svojski zalagao za temeljiti moralni odgoj i intelektualnu izobrazbu svoga klera.

*  Znao je da kao biskup ne može puno sâm učiniti bez suradnje i potpore klera na pastoralnom planu prostrane Zagrebačke dijeceze. Zato je odlučio zajednički (kolektivno) rješavati crkvene probleme, najviše putem biskupskih sinoda. Takvim načinom rada bio je preteča zajedničkog rješavanja duhovnih i materijalnih problema u biskupiji. To će se pokazati vrlo korisnim u kasnijim razdobljima crkvene povijesti.

* Brojnim karitativnim aktivnostima očitovao je osobitu brigu za bolesne, siromašne i nemoćne, te u teškim vremenima pokazao puno ljubavi i razumijevanja, posebice prema najpotrebnijima i ugroženima za koje se nitko nije brinuo. Stoga je u sjeni svoje katedrale izgradio hospicij i prihvatilište za prijem i njegu putnika i siromaha. Povijesni dokumenti navode kako je su u njegovo vrijeme u Zagrebu bile tri takve ubožnice: kod sv. Petra, na Novoj Vesi i kod katedrale. U tim karitativnim ustanovama biskup Kažotić je omogućio ljudima s ruba društva „da ostvare svoja prava na hranu, odjeću, obuću, stan i liječenje“.

3.  Papa Klement XI. proglasio ga je blaženim 1702. godine. Tako je Augustin Kažotić prvi Hrvat i prvi zagrebački biskup kojega je univerzalna Crkva uzdigla na oltar. Slovio je kao vrstan propovjednik, teološki pisac prosvjetitelj. Isticao se dobrotom, te imao vrlo istančan osjećaj za potrebe siromaha. Stoga ga povijest pamti kao „zaštitnika obespravljenih, progonjenih, siromašnih i svih onih koji na bilo koji način pate i trpe. Predstavljaju ga uz to i kao vrsna propovjednika i učenjaka s naglašenom erudicijom, ali i s izvanrednim suosjećanjem za siromašne i obespravljene. Augustin je bio vrlo aktivan i poduzetan biskup.

Zdušno se zauzimao i brinuo, ne samo za duhovno dobro i ćudoređe svoga puka, već i za njegove materijalne potrebe, pa ga ubrajaju među značajnije zagrebačke biskupe. Osobitu brigu posvetio je obnovi klera, obrani crkvenih prava pred tadašnjim svjetovnim moćnicima, te smirivanju stanja među razjedinjenim plemićima i strankama. U želji za obnovom prostrane zagrebačke Crkve, održao je tri biskupske sinode za vrijeme kojih je osobitu brigu posvetio uređenju bogoslužja, solidnoj pripravi svećeničkih kandidata, te duhovnoj i teološkoj izgradnji klera u biskupiji. Mnogi su ga plemići zbog njegovih ljudskih i kršćanskih vrlina uzimali kao suca u svojim međusobnim sporovima. Zbog uzorne svetosti života i osobite kulturne izobrazbe uživao velik ugled u narodu.

4.  Kako je lijepo i ugodno slušati i čitati ovako pozitivne stvari o našim ljudima. Pogotovo kad znamo da u govoru i razgovoru o drugima skloni smo iznositi uglavnom ono najlošije, crno i negativno. Evo, pred nama je sin roda našega koga je duhovno resila velika učenost, zapažena dobrotvornost i iskrena pobožnost. Ponizna učenost, zapažena dobrotvornost i iskrena pobožnost jest troplet po kojem prepoznajemo, cijenimo i poštujemo ovoga nedovoljno poznatog Hrvata koji je u svoje vrijeme uživao veliki među klerom i ondašnjim hrvatskim i mađarskim biskupima. Malo je napr. poznato da je bio dobar organizator crkvenog pjevanja i tvorac „Zagrebačkoga obreda“, pa ga je „Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika“ proglasilo svojim zaštitnikom. Povjesničari poput Galvana Fiamme i Mihe Madijeva, koji su bili njegovi suvremenici, zapisali su da je bio „vrstan propovjednik i učenjak s osobitom erudicijom. Uz to bio je obdaren dobrotom i drugim ljudskim vrlinama, te imao izvanredno suosjećanje za siromahe i obespravljene“.

Dobrota je „evanđelje društva i norma Kraljevstva Božjeg. Ona nas uči kako se brinuti o drugima bez interesa i kamata i kako „ljubiti bližnjega kao sebe samoga“. No, kako govoriti o dobroti i altruizmu u svijetu koji gubi osjećaj za pravdu i solidarnost, za tuđu čast i dobar glas?! Kako graditi civilizaciju ljubavi u svijetu koji sliči više Darwinovoj džungli u kojoj preživljavaju samo najjači?! Kako promicati i stvarati civilizaciji dobrote i ljubavi među onima koji poznaju samo „zakone uspješnosti i brzine“, a ne prihvaćaju žrtvu, samozataju, finoću i dobrotu. Današnjem svecu nije bila poznata „logika uspjeha“, već kršćanska vrijednost služenja, ljubavi i dobrote. Poznato je da su veliki učitelji duhovnosti imali „oštro oko i milosrdnu dušu za konkretne ljude“. Poput Isusa koji je „prošao zemljom čineći dobro“ i apostola Pavla koji potiče svoje Kološane neka se „zaodjenu u milosrdno srce, dobrostivost, blagost i strpljivost“ (Kol 3, 12-14). Dobro se toga prisjetiti uz blagdan sveca koji je bio „zaogrnut u milosrdno srce i dobrostivost“, pa postao prepoznatljivim kao milosrdni Samarijanac svoga vremena. „Bože, ti si biskupa Augustina obogatio apostolskim duhom da se posveti službi siromaha i odgoju duhovnih zvanja. Daj da i mi prožeti tim duhom ljubimo što je on ljubio i u djelo provedemo što je naučavao. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

✠ Želimir Puljić,  Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije

Crkva sv. Dominika u Trogiru,
Nacionalno svetište bl. Augustina Kažotića,

3. kolovoza 2023. godine