U splitskoj župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj, u suradnji s Uredom za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, uoči svetkovine Svih Svetih, 31. listopada tradicionalno je održana večer bdjenja i duhovni susret pod nazivom „Holywin“. To je svojevrsni odgovor hrvatske katoličke mladeži na neo-pogansku proslavu Noći vještica, odnosno „Halloween“, koji je sve popularniji običaj i u ovom dijelu Europe gdje je donedavno bio potpuno nepoznat. Bogati program napunio je cijelu crkvu te pokazao kako mladi danas tragaju za pravom Istinom.

Program je započeo pozdravom don Ivana Terze, župnika na Visokoj. Na poseban način zahvalio je splitsko-makarskom nadbiskupu mons. Zdenku Križiću na njegovoj pastirskoj i očinskoj prisutnosti. Cijelu večer animirao je VIS Veritas Aeterna.

Uslijedilo je svjedočanstvo bivšeg člana sotonističkog bratstva, Marija Blaževića iz Zagreba, koji je pričao o svojim životnim iskustvima i obraćenju. „Zanimljivo je da sam u djetinjstvu bio povezan s kršćanstvom. Sjećam se svoje prabake koja je često molila krunicu. No, moji roditelji nisu bili previše religiozni. Kao mali dječak umalo sam se utopio u bazenu kod susjeda i tom prilikom doživio sam mistično iskustvo susreta s Kristom. Zanimljivo je da sam ministrirao, molio, čak želio postati svećenik.“ No, njegov je život naglo otišao u krivo u tinejdžerskoj dobi kada se počeo upoznavati preko interneta s knjigama o samopomoći, New Age literaturom, transcendentalnom meditacijom i jogom. „Gutao je knjige“ raznih autora, šamana, iscjelitelja. i polako je u toj cijeloj priči kršćanstvo počelo izgledati kao „prazna priča“. „Prvi kontakt sa sotonizmom imao sam kada sam se zaposlio 2001. godine u jednoj velikoj firmi. Tada mi je jedan kolega, zamisli slučajnosti, ponudio da uđem u 'Gnostičko bratstvo'. Meni je imponiralo tada što su me pozvali. Govorili su da imaju posebno znanje koje će mi pomoći u duhovnom životu. Meni to na prvu ruku nije ništa smetalo, jer su oni čak pričali o Kristu. Ali Đavao tako djeluje, daje ti na prvu ruku poluistinu da bi te uvukao u tamu. S vremenom sam počeo polako mrziti kršćanstvo i Crkvu. Na kraju sam toliko zamrzio sve što ima veze s kršćanstvom, da kada bi bio u blizini bilo čega svetoga, imao bih reakcije. Jedna od važnih stvari u bratstvu je bila da se odrekneš svojega krštenja i svoje pripadnosti Isusu Kristu. Tako sam u bratstvu stigao do trećeg stupnja inicijacije. Srećom nisam išao dalje jer što se ide dalje u tim stupnjevima ulaziš u sve veću tamu te je iz nje teže izići. Posljednji stupnjevi tog bratstva zahtijevaju potpunu predaju Sotoni, kada osoba praktički gubi potpunu kontrolu nad sobom. U tom vremenu, udaljio sam se od svoje žene i sina. Hvala Bogu, moja žena nije nikada odustala od mene. Molila je za mene i moje obraćenje. Kada sam uvidio da je moj život u potpunosti lažan i da je takva duhovnost lažna počelo je moje obraćenje. No, obraćenje je dugo trajalo. Sotona je pokušao na sve načine zadržati me u okultnom ozračju. Nakon što sam izašao iz sotonizma ponudili su mi da uđem u masonsku ložu. Došao sam na prvi sastanak s njima i iz mene je izišla rečenica za koju ne znam odakle je došla. Rekao sam im da je samo Isus Krist pravi put, istina i život“, istaknuo je. Tijekom perioda obraćenja dobio je otkaz te je trpio fizička zlostavljanja od Zloga. Kulminacija njegova obraćenja je bila kada je pristupio životnoj ispovijedi te priznao sve svoje grijehe. Na kraju svjedočanstva uputio je riječi ohrabrenja mladima da pristupaju sakramentima, da budu uz Crkvu i svećenike te da se redovitom mole. Također, upozorio ih je da budu svjesni da je duhovni svijet jako realan te da ne otvaraju svoje duše bilo kakvom utjecaju Zloga.

Nakon svjedočanstva, duhovni nagovor pod naslovom „Duhovno oružje u borbi protiv zla“, održao je don Nikola Šakić, župni vikar u župi svetog Spasa na Mejašima. Na početku je zamolio sve prisutne da svi skupa izmole molitvu „Zdravo Kraljice“. „Ova molitva sadrži dva jako bitna elementa, a to je da smo mi 'prognani sinovi Evini' i da živimo u 'suznoj dolini'“, istaknuo je. „Ovaj svijet nam nudi razne lažne duhovnosti, nudi nam savršen život, želi nam omogućiti da nam u životu sve bude lagano. No, mudrost Crkve, za razliku od svijeta, nudi nam tešku i tvrdu istinu, a to je da čovjek nije savršen i da život nije lagan. Mi smo grješnici, odnosno 'prognani sinovi Evini'. Mi smo prognani iz raja i ne živimo u Edenu već u 'suznoj dolini'. To je prva istina, odnosno oružje u borbu protiv zla, a to je svijest da smo grješni. Druga istina je da se ne možemo sami spasiti već nam je potrebna pomoć u borbi protiv grijeha, pomoć za naše spasenje. Većina nam novih svjetskih duhovnosti nudi upute za samopomoć i samo-spasenje kroz razne duhovne tehnike. U kršćanstvu nema toga. Spasenje nužno proizlazi samo po Isusu Kristu. Čovjek nema snage i moći spasiti samoga sebe. To je drugo oružje u borbi protiv zla, a to je svijest da se spasenje čovjeka događa samo u i po Isusu Kristu. Treće oružje u borbi protiv zla je vjera, koju primamo kao dar te sakramenti koje primamo u Crkvi. Tek iza toga dolaze sakramentali, blagoslovine kao što je svećenikom blagoslov, molitve otklanjanja, blagoslovljena voda, sol, ulje…“, istaknuo je.

Program je završio službom svjetla koju je predvodio don Ivan Terze, župnik župe Presvetog Srca Isusova na Visokoj, obnovom krsnih zavjeta svih okupljenih i kratkim euharistijskim klanjanjem.

Na kraju se programa prisutnima obratio nadbiskup Zdenko. „Pitao me župnik don Ivan da predvodim obnovu krsnih obećanja, no nisam prihvatio jer sam želio biti skoncentriran na molitvu, odnosno poželio sam sjesti među vas i biti s vama. Zahvaljujem na ovom događaju i na vašoj prisutnosti. Zahvaljivao sam u molitvi Bogu za vas. U današnjem svijetu potrebni su nam molitelji. Molitva ima puno veću snagu nego smo toga svjesni. Neka u ovom gradu i cijeloj nadbiskupiji bude što više ljudi koji će biti spoj između neba i zemlje, koji će svojom molitvom otvarati nebo te na sebe i cijeli narod zazivati Božji blagoslov. Želim vam svim jak i čvrst hod u vjeri“, zaključio je nadbiskup udijelivši blagoslov.