Duhovnu obnovu za mlade predvodio fra Marin Karačić
U četvrtak, 14. prosinca, u Župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj, u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije upriličena je adventska duhovna obnova na kojoj se okupilo osamstotinjak mladih, a predvodio ju je fra Marin Karačić. Kroz cijelu duhovnu obnovu glazbeno je animirao VIS Veritas Aeterna.
Program je započeo svetom Misom u 19:00 sati. Homiliju je započeo objašnjavajući da sav stres i užurbanost u došašću koju osjećamo vrijedi pretrpjeti radi Onoga koji će doći. I od Njega nas često odvlače razne napasti koje su puno jače u ovo doba, svađe i prepirke u obitelji i mrzovoljnost. Đavao nam baca svakakve ideje i slike samo da bi nas odvukao od dočeka Isusa, da bi Njega maknuo iz centra ovog milosnog vremena. Gdje su velike milosti, tu su i velike napasti. I zato je tako potrebno biti strpljiv sa sobom.
"Mi, nažalost, ne znamo odmarati - nego odustanemo. Kad imamo puno stvari za obaviti, ne znamo ići korak po korak, nego se odmah pravdamo da to ne možemo, ne znamo ili da to nije za nas. Odmah odustanemo. Budimo strpljivi sami sa sobom, barem jedan posto onoga koliko je Bog strpljiv s nama."
I u adventu Bog nam daje mogućnost da sebe naučimo pripremati i da naučimo biti strpljivi. Zato se Božić ne događa samo u jednom danu, nego kroz cijeli četiri tjedna priprave, da bi naučili korak po korak doći do Boga.
Nakon svete Mise uslijedio je nagovor, u kojem se fra Marin vratio na temeljnu misao iz prvog čitanja dana (Izaija 41,13) "Ne boj se, ja ti pomažem."
Program je započeo svetom Misom u 19:00 sati. Homiliju je započeo objašnjavajući da sav stres i užurbanost u došašću koju osjećamo vrijedi pretrpjeti radi Onoga koji će doći. I od Njega nas često odvlače razne napasti koje su puno jače u ovo doba, svađe i prepirke u obitelji i mrzovoljnost. Đavao nam baca svakakve ideje i slike samo da bi nas odvukao od dočeka Isusa, da bi Njega maknuo iz centra ovog milosnog vremena. Gdje su velike milosti, tu su i velike napasti. I zato je tako potrebno biti strpljiv sa sobom.
"Mi, nažalost, ne znamo odmarati - nego odustanemo. Kad imamo puno stvari za obaviti, ne znamo ići korak po korak, nego se odmah pravdamo da to ne možemo, ne znamo ili da to nije za nas. Odmah odustanemo. Budimo strpljivi sami sa sobom, barem jedan posto onoga koliko je Bog strpljiv s nama."
I u adventu Bog nam daje mogućnost da sebe naučimo pripremati i da naučimo biti strpljivi. Zato se Božić ne događa samo u jednom danu, nego kroz cijeli četiri tjedna priprave, da bi naučili korak po korak doći do Boga.
Nakon svete Mise uslijedio je nagovor, u kojem se fra Marin vratio na temeljnu misao iz prvog čitanja dana (Izaija 41,13) "Ne boj se, ja ti pomažem."
Postoje dvije temeljne motivacijske sile zbog koje stvari činimo u životu. Radimo stvari obično iz straha ili iz ljubavi prema nekomu ili nečemu. „Kakav je naš odnos prema Bogu? Na čemu se temelji? Na strahu od pakla ili na ljubavi“ postavio je fra Marin kao pitanje za razmišljanje.
Međutim, Bog želi da budemo sretni u životu, a često nas općenito razni strahovi u životu paraliziraju, umjesto da nas potiču na duhovni rast. Tako netko može zakopati svoj Bogom dan talenat iz straha da će pogrješiti ili učiniti neku štetu umjesto da ga upotrebi Bogu na slavu i u korist bližnjih, pa makar riskirajući i neuspjeh.
Sotona nas želi preplašiti, ističe fra Marin, izlažući temeljna načela borbe s napašću koje od njega dolaze. „Često mi mislimo da je neka napasna misao i osjećaj koji u nama izaziva, već grijeh – ali ona to tek postaje kada na nju pristajemo svojom voljom.“ Ovdje nas đavao najviše napada, jer smo tu slabi. Za borbu s primjerice prisilnim mislima, fra Marin preporučuje tri stvari:
1.) Molitva Zdravo Marije,
2.) Zazivanje Krvi Kristove ili
3.) da zaokupiramo naše misli nekim poslom ili radom.
O važnosti da se ne prepustimo mlakosti i lijenosti, fra Marin je posebno naglasio: ako naša nutrina nije ispunjena molitvom ili radom, onda je ona prazna i u tu prazninu onda ulazi grijeh. U tom kontekstu je fra Marin naglasio važnost da svako za sebe mora odgovoriti na pitanje koje je njegovo poslanje ili svrha kojoj u životu teži. Naime, sve više susreće mlade ljude koji su lijeni i nezainteresirani za bilo što, koji žive bez jasnog plana u životu, bez snova, što opet prouzrokuje mlakost i nedostatak motivacije u životu, kojima je jedina sreća u životu predstavlja svakodnevno ispijanje kave u kafiću.
Program je završio klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik župe don Ivan Terze.
Međutim, Bog želi da budemo sretni u životu, a često nas općenito razni strahovi u životu paraliziraju, umjesto da nas potiču na duhovni rast. Tako netko može zakopati svoj Bogom dan talenat iz straha da će pogrješiti ili učiniti neku štetu umjesto da ga upotrebi Bogu na slavu i u korist bližnjih, pa makar riskirajući i neuspjeh.
Sotona nas želi preplašiti, ističe fra Marin, izlažući temeljna načela borbe s napašću koje od njega dolaze. „Često mi mislimo da je neka napasna misao i osjećaj koji u nama izaziva, već grijeh – ali ona to tek postaje kada na nju pristajemo svojom voljom.“ Ovdje nas đavao najviše napada, jer smo tu slabi. Za borbu s primjerice prisilnim mislima, fra Marin preporučuje tri stvari:
1.) Molitva Zdravo Marije,
2.) Zazivanje Krvi Kristove ili
3.) da zaokupiramo naše misli nekim poslom ili radom.
O važnosti da se ne prepustimo mlakosti i lijenosti, fra Marin je posebno naglasio: ako naša nutrina nije ispunjena molitvom ili radom, onda je ona prazna i u tu prazninu onda ulazi grijeh. U tom kontekstu je fra Marin naglasio važnost da svako za sebe mora odgovoriti na pitanje koje je njegovo poslanje ili svrha kojoj u životu teži. Naime, sve više susreće mlade ljude koji su lijeni i nezainteresirani za bilo što, koji žive bez jasnog plana u životu, bez snova, što opet prouzrokuje mlakost i nedostatak motivacije u životu, kojima je jedina sreća u životu predstavlja svakodnevno ispijanje kave u kafiću.
Program je završio klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župnik župe don Ivan Terze.
|
|||
