U subotu 13. listopada, u splitskom je Sjemeništu održana proslava 40. obljetnice mature generacije koja je 1968. godine upisala prvi gimnazijski razred. U prostoriji, u kojoj su u lipnju 1972. godine polagali ispit zrelosti u Srednjoj školi za spremanje svećenika - kako se tada zvala Nadbiskupska klasična gimnazija - nakon okupljanja, druženja i obnavljanja uspomena pred zgradom Sjemeništa, okupilo se na "prozivku" i predstavljanje petnaestak "maturanskih četrdesetogodišnjaka".

U ime "razrednika" i ravnatelja škole, u nazočnosti nadbiskupa splitsko-makarskog mons. dr. Marina Barišića, "maturante" je najprije pozdravio njihov nekadašnji profesor dr. don Drago Šimundža ter podsjetio na razdoblje prije četiri desetljeća. Istaknuo je dvostruko značenje sjemenišne ustanove - gimnazijsko i odgojno, ter naglasio kako je taj susret prigoda za korisnu retrospektivu. Nadbiskup, koji je slavljenicima također u jednom razredu bio "duktor" (stariji kolega-odgojitelj), u svojemu je kratkom pozdravu naglasio koliko je "sjemenište duboko u nama" i kako nas je životno obilježilo.
Potom je prof. Šimundža čitao imena je s popisa od 29-orice maturanata, pri čemu je svatko od nazočnih rekao nešto o sebi, a sjetili su se i trojice preminulih kolega ter se prisjetili nekih zgoda iz zajedničkoga života. Zatim su sudionici proslave obišli sjemenišnu zgradu te se okupili u staroj sjemenišnoj kapeli na euharistijskom slavlju koje je predvodio nadbiskup Barišić, a koncelebrirali su dr. Šimundža i svećenici slavljenici, a posluživao je bogoslov Franjo Frankopan Velić, nadbiskupov tajnik.
Nadbiskup je na početku mise podsjetio na četvoricu pokojnih biskupa, Franića, Jurića, Žanića i Šolića, koji su slavljenicima bili profesori ili odgojitelji, ter potaknuo na molitvu za njih i za ostale preminule profesore i odgojitelje, i za kolege sjemeništarce, a posebno za one koji nisu mogli sudjelovati u tome slavlju. U propovijedi je usporedio životnu dob 18-godišnjaka odnosno vrijeme ispita zrelosti i razdoblje od četrdeset godina nakon toga ter to vrijeme povezao s misnim čitanjima toga dana - s Isusovom pohvalom onima "koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!" i riječima Sv. Pavla o važnosti i opasnost Zakona. U mladosti, posvijestio je nadbiskup Marin, potrebno je vodstvo do zrelosti, koje ponekad daje osjećaj sigurnosti, ali valja paziti da zakon i propisi ne dovedu čovjeka u konformizam, u nedoraslost. "Lako je položiti ispite, ali pravo matura je život", naglasio je mons. Barišić, podsjetivši i na suprotnosti koje nas u životu stalno prate - legalizam i/li anarhija. Za nas je bitna sloboda u vjeri u Isusa Krista, a rješenje je uvijek ljubav! Uvijek je to čovjeku bio problem, nastavio je propovjednik, istaknuvši kao su i stari filozofi "plivali" između determinizma odnosno osjećaja da je sve određeno i stava Filon iz Aleksandrije da je sloboda čudo darovano čovjeku. Gledajući se pak u svjetlu biblijskog iskustva "svatko od nas, s četrdesetogodišnjim iskustvom, može svoj život čitati u slici Izabranoga naroda", rekao je mons. Barišić, dodavši kako je doista "bilo svega na putu od 1972. godine do danas. Sjetimo se što se sve dogodilo - doživjeli smo prijelaz stoljećÄ? i tisućljećaÄ?. Promislimo čime smo sve obilježeni - svatko od nas je na svoj način Jošua: ima iskustvo i Egipta i Obećane zemlje, može oživjeti sjećanja, ali i zahvaljivati za mnoge darove. Bili smo subjekti i svjedoci povijesnih događaja, što je svojevrsno 'blaženstvo'. Ali nije sve završeno - idemo naprijed! Pred nama je Godina vjere", naglasio je nadbiskup, zaključivši, na temelju Isusove napomene da su još blaženi oni koji žive po Riječi Božjoj, kako nam je Isus Krist plan i program. "Riječ Božja je stalno prisutna i djelotvorna među nama, ona traži polje, ali plodan teren, na kojem će donije bogat rod." Na kraju je nadbiskup Marin izrazio želju "da kreativna Božja riječ bude na djelu među nama i da naš život u slobodi i otvorenosti prema Bogu i bližnjemu donese rod - a to je blaženstvo o kojem govori Isus - i neka 40. obljetnica mature bude otvaranje prema još većoj zrelosti, s radosnom molitvom: Bože, dobro došao u moj život! Sve što jesam - tebi zahvaljujem, vodi me stalno svojim putem!", ter je završio s pozivom: "Dragi prijatelji, upišimo se u prvi razred Godine vjere, radosno kročeći i marljivo učeći do mature čovječnosti i vjere!"
Nakon euharistijskog slavlja i fotografiranja ispred oltara, gdje su se "maturanti" prisjetili nezaboravnih misnih slavlja, duhovnih nagovora, molitava i pjesama zajedno s mnoštvom svojih kolega, pošli su na zajednički bratski ručak u sjemenišnom blagovalištu koji su izvrsno pripremile sestre Služavke Maloga Isusa, koje su, u drugom krilu stare sjemenišne zgrade, i prije četrdeset godina s jednakom ljubavlju pripremale obroke koji su ponekad bili predmet mladenačkih šaljivih dosjetki.
Na kraju objeda riječ  zahvale "u ime laičkog dijela slavljenika" izrekao je kolegama i nadbiskupu Augustin Bašić, podsjetivši posebno na neke važne događaje u medijskoj prezentaciji Crkve u posljednja dva desetljeća ter posvijestivši bitne značajke naše suvremenosti gdje smo u bitno i višestruko promijenjenim društvenim okolnostima pozvani djelovati s najvećom odgovornošću i živjeti dobrotu i boriti se za istinu, svatko na svojemu području i na svoj način. U ime svećenikÄ?-slavljenikÄ? najprije je Bogu i Gospi zahvalio don Anđelko Kaćunko ter potom riječ zahvale uputio nadbiskupu Barišiću za nazočnost na tome slavlju, kao i za poticajne riječi propovijedi. I sam suorganizator toga susreta, zahvalio je svim sudionicima slavlja na odazivu, a posebno kolegama don Ivanu Vrdoljaku, don Petru Đonliću i don Marinu Barišiću na glavnom doprinosu u organizaciji toga susreta ter sve pozvao da za sljedeći susret ne čekaju 50-obljetnicu mature, nego da već 2013. dođu na tradicionalno druženje na blagdan Sv. Bartula apostola u Zadvarju.
Na kraju toga slavlja nadbiskup Marin je, "kao stariji kolega", u zahvalnoj riječi istaknuo koliko je "četiri godine zajedništva duboko upisano u naše živote". Zahvalio je svima na riječima zahvale, naglasivši da je ovo vrijeme naše vrijeme u kojem trebamo biti svjedoci Dobra i Istine, što je uvijek bila teška zadaća, ali je danas je mnogo teža "jer istina postaje u javnosti 'netolerancija'. No pravom svjedoku Istine jedini put je onaj evanđeoski", istaknuo je mons. Barišić, dodavši da nas neće spasiti tolerancija, nego ljubav, za koju je Apostol rekao: "Evo vam puta najizvrsnijega!", rekavši na kraju: "Želim vam da u 'sjemeništu' društvenoga života položite sve ispite, a s iskustvom 'osamnaest' i 'četrdeset' godina da nastavite biti 'profesori'!
Slavljenici su s posebnom radošću susreli također profesora i odgojitelja don Božu Bulata i dr. Josipa Delića, profesora i odgojitelja u bogoslovskim danima, a njih osmorica su na kraju druženja posjetila časnu sestru Berhmanu Nazor, profesoricu hrvatskoga jezika, koja svoju profesorsku mirovinu provodi u domu Školskih sestara franjevki na Lovretu. Iznenađena tim posjetom s. Berhmana se veoma obradovala, raspitivala se o životu svakog pojedinog ter pokazala izvrsnu memoriju sjećajući se mnogih zgoda iz sjemenišne prošlosti. Na kraju su se svi složili kako taj susret svima "vrijedi" novih deset godina života, što će posebno slavljenicima toga "maturalca" biti dobar "stimulans" - do zlatnog jubileja!