Bogoslovi splitske Bogoslovije, zajedno su sa svojim odgojiteljima imali godišnje duhovne vježbe od 12. do 17. studenoga u marijanskom svetištu Vepric. Voditelj duhovnih vježbi bio je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr.sc. don Ivica Raguž, profesor na KBF-u u Đakovu.

Voditelj je duhovne vježbe koncipirao kao tumačenje molitve Očenaša pri čemu je, kroz osam razmatranja u kojima je tumačio pojedine zazive, nadahnut prvenstveno Svetim pismom i crkvenim ocima, otkrivao dubine bogatstva Gospodnje molitve.
Kao svojevrsni naslov, uzeo je riječi iz tumačenja Gospodnje molitve svetoga Grgura Nisanskog, "Vršcima prstiju na zemlji", pokazujući kako nas Očenaš uči da duhovne vježbe, kao uostalom i čitava egzistencija svećenika, nisu bijeg od svijeta i problema suvremenog čovjeka. No, naša zemaljska egzistencija treba u svemu što činimo, u svim angažiranostima, biti usmjerena na nebesku. Kršćanin je onaj koji zna da je na ovoj zemlji hodočasnik, koji se ne privezuje čvrsto uz nju, već svoju volju potpuno podvrgava Božjoj. Njegovo blago jest sam Bog kojega je objavio Isus Krist. Po Kristu se Bog potpuno izrekao čovjeku, i po njemu čovjek ulazi u odnos s Ocem i dopušta da ga on vodi po ovom svijetu. Kako je voditelj istaknuo, svećenici su na poseban način pozvani svijetu otkrivati tu stvarnost, živeći i pozivajući na življenje ''anđeoske egzistencije''. Anđeli pripadaju u cijelosti Božjoj sferi, njihova je opstojnost u cijelosti himnička i doksološka, oni hvale i slave Boga. Upravo pod tim vidom oni su nama kršćanima uzori. Naš konkretni, svakodnevni život treba biti i postati himnički i doksološki, trajna hvala i proslava Gospodina.
U potpunoj šutnji u kojoj su održavane duhovne vježbe, u posebnom molitvenom ozračju svetišta i prekrasnoj prirodi, bogoslovi su u molitvi i razmišljanju bili pozvani produbljivati ove voditeljeve misli. Neprolazno duhovno i teološko bogatstvo Crkve koje je don Ivica svakodnevno iznosio kao nadahnuće i usmjerenje, bilo je odlučan poticaj bogoslovima u otkrivanju konkretnog ostvarenja vlastitog poziva, uvijek hodajući "vršcima prstiju na zemlji", trajno usmjereni na ono bitno - na Isusa Krista, jedini izvor i cilj autentične egzistencije svećenika.