Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Bilić, ispraćen je na posljednji počinak u nedjelju 15. lipnja 2014. godine u svojoj rodnoj župi Sv. Ilije proroka u Studencima. Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić uz suslavlje provincijala franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana, župnika fra Danka Glibotića, a uz sudjelovanje oko šezdesetak svećenika, bogoslova, redovnica, obitelji, prijatelja, mještana rodnih Studenaca, susjednih sela i župa Grabovac, Ričice, Svib i Aržano u kojima je vršio svoju svećeničku službu.

Nakon pozdravnih riječi, nadbiskup Barišić je svim okupljenima, posebno rodbini i prijateljima izrazio ljudsku i kršćansku sućut. U svojoj homiliji nadbiskup je kazao da je živa vjera u Presveto Trojtvo i don Ivana poticala da ustraje u svojem pozivu i da čini dobro. "Trojedini Bog je zajedništvo ljubavi: onaj koji ljubi, onaj koji je ljubljen i ljubav koja ih povezuje. Svaki čovjek je stvoren na sliku te Ljubavi - Presvetoga Trojstva". Zaključujući svoju homiliju, nadbiskup je istaknuo da pokojni don Ivan sada može na pravi način shvatiti tajnu Presvetoga Trojstva jer, preselivši se u vječnu domovinu, gleda Boga licem u lice.

Na kraju misnoga slavlja pastoralni vikar don Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad pokojnika, a oproštajne su riječi uputili župnik don Ante Vojnović i don Lovre Žuljević Mikas.

Svećenik, mons. Ivan Bilić rođen je u Studencima  na Blagovijest 25. ožujka 1926. god. Djetinjstvo je proveo i osnovnu školu pohađao najprije u svom rodnom mjestu, a zatim od 1935. do 1938. u Kukujevcima u Srijemu. Kad je kao dječak osjetio svećenički poziv, prijavio se u Sjemenište u Splitu u jesen 1938. god. gdje je započeo gimnazijsko školovanje i ostao do 1942., a potom je zbog ratnih događanja premješten u Nadbiskupsko sjemenište u Travniku gdje ostaje do kraja II. svjetskog rata. Nakon rata nastavlja školovanje u Biskupskom sjemeništu u Splitu, a filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Visokoj bogoslovnoj školi, danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Kao bogoslov jedan semestar je proveo u Zagrebačkoj bogosloviji (1.veljače 1950.-30 lipnja 1950) i kao student na tamošnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je na blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja 1952. u Splitu.

U teškom poratnom vremenu oskudice i komunističkih progona  trebalo je hrabro svjedočiti katolički vjeru a istodobno u vrlo skromnim uvjetima obnavljati  i gradit porušene crkve i župne kuće. U tim prilikama mladomisnik don Ivan dobiva  svoju prvu službu te ga tadašnji splitsko-makarski biskup mons. Kvirin Klement Bonefačić imenuje župnim upraviteljem u župi Grabovac na pola godine. U ljeto 1952. premješten je u župu Ričice gdje ostaje punih dvanaest godina. U toj župi istaknuo se svojim smislom za organiziranje,  gradnju i  obnovu crkvenih prostora ali i žarom za obranu vjere i one nevidljive Crkve u srcima vjernika. Sagradio je novu župnu kuću te pokrio i obnovio župnu crkvu. Biskup Frane Franić prepoznao je u don Ivanu vrijednog suradnika te ga je, nakon što je ponovno otvoreno u dijelu vraćene zgrade Sjemenište i bogoslovija u Splitu, imenovao vicerektorom Centralnog bogoslovnog sjemeništa, tajnikom Visoke  bogoslovne škole i Starijim prefektom u Biskupskom sjemeništu, od 1964.-1966. Istodobno je u nekoliko navrata bio članom nadbiskupsko građevinskog vijeća. Od 1966. do 2002. don  Ivan je župnik Aržana, odakle je prvu godinu dana posluživao i župu Svib dok tamo nije imenovan stalni župnik.  U Aržanom  je obnavljao i nadograđivao i župnu kuću i crkvu, zvonik i unutrašnjost prostora tu je ostavio najdublje tragove među svojim vjernicima. Za vrijeme Domovinskog rata u župnu kuću je primio nekoliko izbjeglih obitelji iz hrvatskih okupiranih područja u Srijemu, u više navrata prikupljao je pomoć stradalnicima i odnosio je osobno najpotrebnijima. Don Ivan je osobno živio skromno, a prema drugima je bio velikodušan i darežljiv. Izdavao je godinama župni list "Aržano€ť, pokretao različite druge inicijative za duhovni, nacionalni i kulturni boljitak svoje župe.

Prije dvanaest godina razriješen je službe župnika, ali nije mirovao nego je sve do nedavno živeći u svojoj rodnoj kući na Studencima stalno bio na ispomoć svojemu župniku i okolnim svećenicima. S vremenom je počeo pobolijevati pa je 1. veljače  2014. primljen u Svećenički dom u Splitu. Na blagdan sv. Antuna Padovanskog 13. lipnja preminuo je u Gospodinu.