U Svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu, u četvrtak 21. kolovoza 2014. godine izvršena je primopredaja službe upravitelja tog marijanskog svetišta Splitsko-makarske nadbiskupije. Nakon 22 godine, za vrijeme kojih je bilo pod upravom don Alojzija Bavčevića, Svetište je dobilo novog upravitelja don Miju Šurlina, koji je do sada služio kao ekonom Nadbiskupskog ordinarijata i ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera. Primopredaji su nazočili splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić te generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Izrazivši svoju duboku zahvalnost za dugogodišnju suradnju i predano vršenje službe nadbiskup je istaknuo brojne zasluge don Alojzija Bavčevića koji je neumornim i zauzetim radom uvelike doprinio duhovnom i materijalnom napretku Veprica. Don Alojzije Bavčević zahvalio je svim suradnicima, posebno Nadbiskupiji i nadbiskupu Barišiću, svim radnicima te znanim i neznanim dobročiniteljima koji su pomogli da Svetište s vremenom poprima izgled i status kakav zaslužuje. Novi upravitelj, don Mijo Šurlin kazao je kako službu upravitelja Svetišta shvaća kao služenje i kako se nada da će opravdati nadbiskupovo povjerenje. "Želim osluškivati glas hodočasnika i razmotriti sve njihove potrebe, kako bi Vepric u budućnosti mogao, na duhovnom i organizacijskom planu, ponuditi najbolje".

Zbog potreba Svetšta, dosadašnji upravitelj don Alojzije Bavčević ostaje u Vepricu kao duhovni asistent. Naime, u Vepric svakodnevno navraćaju mnogi vjernici na ispovijed i duhovni razgovor, a broj hodočasnika godišnje doseže pola milijuna. "Vjerujem da će iskustvo don Alojzija Bavčevića i svježina don Mije Šurlina pridonijeti da Vepric, koji je srce naše nadbiskupije, postane prepoznatljiv u domovini i šire", kazao je nadbiskup te obojici svećenika zaželio da ih u novim službama prati zagovor Blažene Djevice Marije i obilje Božjeg blagoslova.

Smješteno nadomak Makarske, podno planine Biokovo i uz samo obalu, ovo marijansko svetište oaza je ljepote i mira. Stijene, potok i borovi podsjećaju na Lourdes, gdje se je Blažena Djevica Marija ukazala Bernardici Soubirous 1858. godine. Sličnost je prepoznao splitsko-makarski biskup Juraj Carić koji 1908. godine u Vepricu osniva Svetište Majke Božje Lurdske. Blagoslovio ga je i u njemu prvi put slavio svetu misu 11. veljače 1909. godine, a tamo je po svojoj želji i pokopan. Svetište je, u duhovnom i  materijalnom smislu, iz godine u godinu polako raslo, no sva se ljudska intervencija odvijala s velikim poštovanjem prema okruženju. Velik je i važan napredak dobilo za vrijeme uprave don Srećka Bezića, koji je izgradio zidiće, uredio putove, ispovjedaonice, oltar na trgu, manju kuću za duhovne vježbe, organizirao mnoga hodočašća i slavlja. Veliki zamah počinje 1992. godinom, kada je za upravitelja postavljen don Alojzije Bavčević, koji je za ratnih godina u svetištu organizirao Caritas. Postepeno je gradio postaje križnog puta, dvoranu, kapelu te duhovni centar s dvadesetak soba namijenjenih za potrebe hodočasnika, svećenika na duhovnim vježbama ili seminarima, okupljanja ministranata i sl. Uređen je središnji trg na kojem je obnovljen i natkriven oltar, izgrađen je novi zvonik, hortikulturno je oplemenjen krug svetišta, a započeta je sadnja maslina. Nedavno je dovršena i najveća i najopremljenija dvorana na Makarskom primorju namjenjena susretima svećenika splitsko-makarske nadbiskupije, ali i za razna duhovna, kulturna, književna i druga predavanja, kao i za prikazivanje filmova. Umjetnički doprinos svetištu dao je jedan od najboljih suvremenih sakralnih umjetnika, slikar i kipar, o. Marko Rupnik koji je u dvorani postavio mozaik anđela mudrosti s lirom, na vanjskoj strani zgrade izradio je u mozaiku uskrslog Krista, a mozaikom Navješćenja Marijinog ukrasio kapelu. O. Rupnik svake se godine rado vraća u Vepric s neklicinom članova duhovno kulturnog centra "Aleti" iz Rimu.

Srce svetišta svakako je špilja s Gospinim kipom pred koju se godišnje dolazi moliti preko pola milijuna vjernika, od kojih mnogi svjedoče da su im u Vepricu, po zagovoru Majke Božje, dane mnoge milosti. Zbog svoje prirodne ljepote, tišine i duboke duhovnosti u Vepric, ne samo za Malu Gospu i druge marijanske blagdane već svakodnevno, hodočaste vjernici iz svih krajeva splitsko-makarske nadbiskupije, cijele Hrvatske, Hercegovine, ali i Europe i svijeta. Ovo malo svetište postao je neizostavna postaja onih koji hodočaste u druga svetišta, poput Međugorja, te onih koji samo u prolazu navrate da se odmore, kratko pomole Majci, zapale svijeću i nastave svoj put. Vjernici u svetištu imaju prigodu za ispovijed svakoga dana prije svete mise, za molitvu krunice i pobožnost Križnog puta, a mnogi dolaze tražeći duhovnu pomoć, razgovor i savjet od svećenika. Svi oni, pri odlasku iz svetišta, sa sobom nose sklad mira i spokojstva, te osjećaj veličanstvene povezanosti čovjeka sa svemirom i Svevišnjim.

Zbog sveg navedenog, ljepote i duhovnosti koju Vepric ima, zabilježen je porast zainteresiranih domaćih i stranih velikih hodočasničkih grupa i zajednica, koje bi u svetištu boravile duže vremena. Kako je to, zbog ograničenog kapaciteta, za sada nemoguće, u planu je adaptacija i proširenje već postojeće stare upraviteljeve kuće.