Zadnji dan sedmine za pokojne u župi sv. Andrije na Sućidru u Splitu, u kojoj su vjernici svojim sudjelovanjem i svojom nakanom prikazivali euharistiju za nekoga od svojih pokojnih, završen je euharistijskim slavljem za poginule i umrle branitelje župe, u petak, 8. studenog 2013. godine. Na inicijativu župnika don Ivana Čotića u suradnji s predsjednikom Vijeća GK Sućidar Damirom Ćosićem Rodom i predsjednikom Odbora za branitelje Gradskog kotara Sućidar Miljenkom Modrićem Mikijem euharistijskim slavljem kako reče don Ivan u propovijedi željela se iskazati zahvalnost našim braniteljima koji su "stali pred kip Domovine, uzavrelom krvlju" da konačno obrane i donesu toliko željkovanu slobodu našoj Hrvatskoj.

Na početku euharistijskog slavlja djeca su ušla u crkvu sa zapaljenom svijećom u ruci, a nakon njih mladi s uokvirenim fotografijama poginulih i umrlih branitelja župe. Čitavo euharistijsko slavlje su prostajali ispred oltara na nogama sa svijećama i fotografijama branitelja. Sv. misu zadušnicu je pjevanjem i sviranjem uveličao VIS Izidor. Don Ivan se u propovijedi osvrnuo i na Isusove riječi: "Nema veće ljubav od ove nego da netko svoj život položi za svoje prijatelje" te je upozorio da je svaki branitelj bio spreman darovati svoj život za Domovinu i upozorio na hrvatski problem zaborava i nezahvalnost za dar slobode koji smo primili riječima: "Kada vam netko daruje bombon reći ćete: hvala. Da vam dadne čokoladu to hvala je još veće. Normalno, prema vrijednosti dara. Ako vam daruje npr. tablet ili televizor hvala je neusporedivo veća. I nema toga tko se ne bi na bilo koji od ova tri dara zahvalio. A za darovani život, prolivenu krv naše "hvala" nestaje, zaboravlja se." Na kraju same  propovijedi citirao je izvješće Siniše Glavaševića o stanju u Vukovaru izgovoreno na Radio Vukovaru 12. studenog 1991. posebno se osvrnuvši na završetak Glavaševićeva izvješća o braniteljima: "Ali mi sve dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni."
Pri završetku euharistijskog slavlja otpjevavši "Bože čuvaj Hrvatsku", a prije čitanja imena poginulih i preminulih branitelja, župljanka Matea Tomičić izrecitirala je "Bojnikov epitaf" Ante Nadomira Tadića Šutre. Prozivka je bila posebno emocionalno doživljena i proživljena od članova obitelji koji su pristupali oltaru te primali svijeću i crvenu ružu iz ruku mladih u znak sjećanja na naše branitelje. Ovakav način sjećanja na naše heroje samo je naš mali čin zahvalnosti i potvrda one Pavlove: "Ljubav nikad ne prestaje" i ja bih dodala ona nikada neće, niti smije prestati.