Već tradicionalno, veliki broj župljana Meja ali i brojni vjernici Splita okupili su se na blagdan sv. Stjepana prvomučenika, 26. prosinca, u crkvici na starom splitskom groblju Sustipan, kako bi proslavili nebeski rođendan svoga zaštitnika. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić koji je kazao kako se blagdan sv. Stjepana, njegovo kamenovanje i smrt, ne uklapa u radosnu i idiličnu atmosferu Božića. „Sv. Stjepan se potpuno približio Božiću jer je njegova smrt zapravo nastavak Božića, Boga koji želi biti u našoj stvarnosti. Emanuel – Bog s nama došao je u našu povijest i naše živote jer želi s nama rasti i proživljavati sve radosti, ali i sve poteškoće“.

Nadbiskup je u homiliji istaknuo kako kao kršćani ne možemo slaviti sv. Stjepana, prvog mučenika za Krista, a da se ne osvrnemo na stvarnost i okrutost ovoga svijeta, i na brojne mučenike koji danas diljem svijeta umiru za Krista. „Ne znam dopiru li do vijesti i koliko nas diraju, no nikada u svijetu nije bilo toliko progona i mučenika vjere kao danas. Moramo se zapitati živimo li površno i van stvarnosti ako ovih dana jedino brinemo o boru, darovima i ručku. Mi kršćani slavimo Božić - Boga koji živi i u stvarnosti tih današnjim mučenika, stoga ne smijemo biti na distanci od naših braće i sestara diljem svijeta koji su zbog Boga i Božića ubijani, mučeni i progonjeni“.  

Pojasnio je kako je sv. Stjepan potpuno prihvatio Isusa Krista u svoj život pa su mu tražili razloge da ga osude. Citirajući čitanje Djela apostolskih u kojima stoji da su Stjepanovi progonitelji uskipjeli u srcima, škripali zubima i zatvarali uši, nadbiskup je kazao da čovjek koji govori istinu ne zatvara svoje uši, ne podiže glas i ne prijeti, već priča normalno, sluša i uvažava drugoga i njegovo lice nije izobličeno već obasjano istinom. Pozvao je sve da se zapitamo na koji način mi komuniciramo u našim svakodnevnim problemima, na poslu i obitelji, te možemo li se po tome svrstani na Stjepanovu stranu ili smo bliži njegovim progoniteljima. „Smrt je banalnost, ona se svakome dogodi, ali mučeništvo nije smrt već svjedočenje života. Zato sv. Stjepana ne možemo nazvati herojem već svecem jer heroji su hrabri i svjedoče smrt, a sveci i u smrti svjedoče život“, naglasio je nadbiskup i zaključio da je svatko od nas u svom životu ponekad svjedok raznih oblika smrti, a ne života.

Čestitavši Božić i imendan svima koji nose ime sv. Stjepana nadbiskup je zaželio da Emanuela – Boga s nama, svi primimo u svoj život da odrasta zajedno s nama i da otvorena pogleda, uha i srca unosimo tu novost u našu stvarnost i budemo svjedoci Betlehemskog Djeteta. Zahvalu mons. Barišiću i svima koji su uzveličali slavlje uputio je župnik Župe sv. Stjepana pod Borovima fra Žarko Relota. Nakon misnoga slavlja, koje je pjevanjem uveličao mješoviti župni zbor, upriličen je prigodni domjenak.

Na starom splitskom groblju Sustipan naleze se ostaci starog srednjovjekovnog benediktinskog samostana i bazilike koji se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1020. godine. Samostan Sv. Stjepana bio je najugledniji splitski samostan, a opatiju su u srednjem vijeku darivali hrvatski kraljevi Petar Krešimir lV., Dmitar Zvonimir i Stjepan ll. Trpimirović, dok je zadnji član hrvatske vladarske loze Trpimirovića tu našao i konačno utočište. Na tim ostacima 1814. godine podignuta je župna crkva sv. Stjepana. Za njenu gradnju zaslužan je rektor splitskog Nadbiskupskog sjemeništa don Nikola Didoš, o čemu svjedoči natpis na nadvratniku crkve. Na pročelju crkve je lik sv. Stjepana Prvomučenika iz 1355. godine, rad mletačkog kipara Nikole Dentea. Uz crkvu je od 1826. godine uređeno je prvo gradsko groblje izvan gradskih zidina, koje je u vremenu od 1959. do 1961. uništeno, a dio kostiju prebačen je na novo gradsko groblje Lovrinac. Uništavanjem sustipanskog groblja nepovratno su izgubljena brojna umjetnička djela i spomenici, a mali dio koji je spašen pohranjen je u Muzeju grada Splita.