U svetištu blaženoga Augustina Kažortića, odnosno u crkvi sv. Dominika u Trogiru, 03. kolovoza svečano je proslavljen blagdan prvog hrvatskog blaženika - Augustina Kažotića, rođenog Trogiranina. Samoj svetkovini prethodila je devetnica kroz koju su se njegovi štovatelji duhovno pripremali, koju je predvodio upravitelj svetišta fr. Veseljko Begić. Na sam blagdan svečano misno slavlje i procesiju kroz klaustar predvodio je postulator kauza Zagrebačke nadbiskupije mons. dr. Juraj Batelja. Koncelebrirali su: provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. Anto Gavrić, upravitelj svetišta fr. Veseljko Begić, trogirski dekan don Pavao Piplica i voditelj hrvatske katoličke misije u Hamburgu pater Mirko Jagnjić. Misu je glazbeno animirao Mješoviti katedralni zbor sv. Lovre iz Trogira uz voditelja maestara Antu Ugrinu. Na misnom slavlju nazočili su dominikanski postulanti na čelu sa fr. Antom Kazotijem koji je pri kraju studija dominikanskog reda,  brojni šrovatelji bl. Augustina Kažotića iz Trogira, Kaštela, Splita, Zagreba i Križevaca, među kojima je bila obitelj bl. Austina Kažotića koja se za ovu prigodiu sakupila sa svih strana Lijepe naše i šire, te gradonačelnik Trogira Ante Stipčić, dogradonačelnik Radovan Slade Šilović kao i mnogi gradski i županijski dužnosnici.

Na početku misnog slavljanakon procesije sa blaženikovim relikvijama kroz klaustar samostana, provincijal  Anto Gavrić je pozdravio sve gore navedene te je uputio molitvu da  po zagovoru blaženika Gospodin blagoslovi naš  grad Trogir i cijelu domovinu Hravatsku te da nas obdari radošću proglašenja blaženika svetim.

U propovijedi mons. Batelja je napomenuo da je blaženik otkrio Isusa  sliku svojem životu do te mjere da možemo opipati Isusa na njegovu tijelu i kroz njegov život. Slavimo spomendan blaženog Augustina Kažotića koji je u Trogiru rođen oko 1260. od oca Nikole koji je bio cijenjen među trogirskim senatorima i majke Radoslave koja potjeće iz glasovite kuće Dragojlović. Plemeniti po krvi, ali još plemenitiji po vjeri. Pristupio  je Augustin Dominikancima u Splitu 1277. godine. Njegov je život protjecao jasno kao potok iz svog  izvora. Bio je iskren, nježan, ponizan, vjeran. Knjiga mu je bila drug, znanost izazov, a pobožnost ozračje svakodnevnog života. Nakon studija u Parizu od 1287. - 1291., vratio se u Domovinu da bude navjestitelj radosne vijesti. Trudio se oko slave Božje  i uspostave  krćanskog ozračja u javnom životu. Svojim načinom života podsjećao je na upute sv. Augustina "Onaj dobro živi , tko dobro moli".  Bl. Stepinac bi to načelo  protumačio na primjeru vesala. Jedno je veslo molitva, a drugo rad. Ako se vesla jednim veslo lađa se vrti u krug, ako se vesla s oba vela prispije se u željenu luku. Moli i radi. Blaženik se držao načela sv. Jeronima da se imaju u ruci svete knjige da ih čitatju i često molite. Bl. Augustin je naučio u svom životu da istina bez ljubavi ubija, a istina bez ljubavi vodi u krive smjerove: praznovjerje u bezvjerje, razularenost, ovisnost, bračnu nevjeru. Nakon zsvršetka studija u Sorboni  Augustin je radio sa fra Nikolom Bocasijem, koji je kasnije postao kardinal i papa Benedikt XI. Taj je papa, bl. Augustina 1303. godine imenovao biskupom u Zagrebu. "Došao jedan Dalamtinac u Zagreb i učinio čuda ljubavi" - navodi propovjednik. U Zagrebu je našao razrovano biskupsko sjedište nakon Mongolske provale. Dva njegova prethodnika Filip i Timotej pokušavali su popraviti tolike ruševine, ali bez većeg uspjeha. Ljudski gledano ni Augustin ne bi uspio da u ruci nije imao moliotvenik, a dušu punu vrlina te pobožan i za crkvu zauzet život. Blag po naravi, čestit po savjesti,  socijalno osjetljiv  i u svemu umjeren, postao je orjentir i za najtvrokornije griješnike. Augustinova poniznost i strpljivost sjale su božjem narodu i poticale na obračenje života. - Bože, koliko je danas našem narodu potrebno takvih zvijezda koje ne zalaze. Dovršio je izgradnju zagrebačke katedrale koju je njegov prethodnik započeo. Red i slobodu provodio je uvjeravanjem i blagošću među svećenicima i pukom. Pješice je pohodio prostranu biskupiju, a narod videći ga kao pastira dočekivao ga je kao anđela Božjega. Bio je vođa duša i vođa naroda.

Hrvatsko - ugarski kralj Robert I. Karlo, zamjerio je Augustinu što se potužio papi  na njegove postupke i zbog toga mu nije dopusti vratiti se u Zagreb. Po papinskoj odluci Augustin Kažotić je došao za biskupa u južnotalijanski grad Luceru nastavio je apostolskim radom i uskoro su umjesto praznovjerja nastupili sveti obredi vjere, a narod barbarski postao je kršćanski.

-Braćo i sestre zagledani u lik Augustina Kažotića naučimo danas  da nam zasja kao uzor vjere i vjernosti, ljubavi i predanja za Boga, rod i Dom. O je bio ogledalo čistoće i škola krijeposti. Neka se ovom žrtvom na Augustinov zagovor razžari i naš kršćanski život i Kristovom ljubavi oplemeni naše srce, da bismo i mi poput njega bili svjedoci riječi Božje i osjetljivi za glas duša Isusa Krista  i postali ugodni miris Kristov kako i na zemlji, tako i u slavi neba -  zaključio je mons.  Batelja.

Poslije svete mise vjernici su ljubili moć - relikvije bl. Augustina Kažotića koje je držao sin iz njegova roda fr. Ante kazoti.