Svečanim misnim slavljem i procesijom splitska konkatedralna župa sv.Petra, proslavila je u ponedjeljak 29. lipnja svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla i svoj župni blagdan. Svečano bogoslužje, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz domaćeg župnika don Radojka Vidovića i druge svećenike.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je okupljene vjernike  podsjetio na uzor svetih apostolskih prvaka, Petra i Pavla, koji su Krista posvjedočili mučeničkom smrću, te koji su nakon što ih je obasjala milost Božja, promijenili svoj život, kao što im je Krist, znakovito promijenio imena, te postali gorljivi navjestitelji Kristove Radosne vijesti.

Govoreći na početku homilije o prispodobi u kojoj Isus pita Petra što ljudi kažu tko je on nadbiskup je  istaknuo dva važna trenutka u kojima možemo prepoznati i našu stvarnost. "Ovdje Isus postavlja pitanje svima nama, svojim učenicima, što mi kažemo tko je on", kazao je nadbiskup i nastavio kako se ne možemo skrivati iza tuđih mišljenja, stavova, odgovora. "Ovdje moj odgovor nije odgovor tradicije, običaja, navika nego Isus želi jedan dublji odgovor, odgovor srca. Želi pitati koliko vjerujemo i koliko je vjera prisutna u našem životu, planovima i što nam on znači za nas i naš identitet". U nastavku nadbiskup je potaknuo je na razmišljanje kada je upitao jesmo li mi uistinu njegovi svjedoci i jesmo li spremni žrtvovati se za vjeru kao osobnu vrednotu.  Podsjetio je kako smo poput Petra i učenika svakodnevno u Kristovoj blizini koji nas želi pogledom susresti i pitati nas o prisutnosti njega u našim životima, obiteljima, odgoju djece i koliko ima njega u našim stavovima i pogledima na vrednote. " Ovo je vrlo važno jer vjera u Isusa omogućuje nam da budemo stijene i svjedoci, graditelji Crkve. Ne možemo vjerovati u Isusa bez Crkve koja je djelo Božje, zajednica vjernika, gdje Krist prepoznaje svoje kao novost ", kazao je nadbiskup i dodao kako se moramo preispitati, o svojoj ulozi u Crkvi i postaviti sebi pitanje tko sam ja u toj Crkvi i jesam li ja svjedok, stijena s kojom se gradi Crkva ili sam šupljina, rana u njoj?". U nastavku važnim je naglasio kako je Crkva Božje djelo i kako je bila progonjena, no kako su je svi napadi izvana činili pročišćenom, jačom. Kao najveću opasnost za Crkvu nadbiskup vidi u razdoru među kršćanima i zato " vrlo je važno vidjeti sebe kakvi smo mi članovi crkve. Jesmo li mi čvrsti, prepoznatljivi, je li je gradimo ili razgrađujemo. To je važno pitanje koje nam Gospodin želi postaviti ", istaknuo je nadbiskup.

U našoj nedavnoj prošlosti bilo je toliko ljudi koji su životima svjedočili Isusa Krista i Crkvu i bili živo čvrsto kamenje, graditelji Crkve. To može biti onaj, pojasnio je nadbiskup, koji traži i susreće Isusa. "Treba u susreti s njim shvatiti tko je on, tko smo mi i spoznati da nismo samo prolaznost, krhost nego da smo kada smo obilježeni njegovom snagom i milost, kada smo s njim da samo tada možemo biti graditelj njegove zajednice, njegova djela".

Na kraju homilije nadbiskup je poželio da svatko osvježen i ohrabren darom Božje milosti potrudi se u svojoj ulozi i sredini živjeti, svjedočiti svoju vjeru, biti graditelj svoga identiteta i biti ponosan što je Kristov i što je član svoje Crkve. Kazao je kako danas živimo u mentalitetu, gdje jedino Kristova Crkva stražari i brani život, dostojanstvo osobe, vrijednosti braka, obitelji, solidarnosti. Ona je jedina zadnja linija koja se ne može probiti, 'ni vrata paklena je ne mogu nadvladati'. "Danas je toliko potrebno biti ponosan što sam član ove Crkve Kristove i što sam svjedok života, ne samo stražar da branim i čuvam taj život, nego i prorok koji usmjerava ovu stvarnost prema budućnosti  Božjoj koja jedina ima sigurnost". zaključio je nadbiskup.

Svečanoj proslavi u veliko je pridonijelo pjevanje župnog zbora pod ravnanjem don Mihaela Provića.