Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i misom zadušnicom, koju je na mjestu masovne grobnice predvodio  splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u subotu 4. srpnja u podmosorskom mjestu Dubrava održana  je komemoracija  na 19 nevino pogubljenih  civila koje su  1943. god. prijekim sudom osudile ondašnje vlasti. Uz nadbiskupa Barišića, generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije, domaćina župnika crkve sv. Luke  don Jakoslava Banića većeg broja svećenika i vjernika misi su nazočili i predstavnici civilne vlasti, župan Splitsko dalmatinski Zlatko Ževrnja, solinski gradonačelnik Blaženko Boban, zamjenik omiškog gradonačelnika Ivo Tomasović i mnogobrojni vjernici. Na temelju prijave koju su Dubravci podnijeli prije desetak godina, ekshumaciju je provodila državna Komisija za žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća. Do vrtače u kamenjaru gdje je smaknuće izvršeno pod okriljem noći prije više od 70 godina sudionici komemoracije prošli su u molitvi istim putom kojim su nevino osuđeni civili prošli vođeni egzekutorima do mjesta smaknuća.

"Učinili smo križni put hodajući putem koji su hodali na posljednjim koracima žrtve koji su ovdje pogubljene 1943 g. Učinili smo to u sabranosti, u razmišljanjima i mogli smo samo zamisliti tu tužnu tragičnu noć i što se sve tada događalo. Puno je toga ovdje skriveno u tišini u tami i tajnosti" kazao je nadbiskup na početku propovijedi i nastavio kako će zasigurno netko reći kako nam ovo ne treba i kako treba zaboraviti prošlost i okrenuti se prema budućnosti. No napomenuo je kako nije dobro tako govoriti  i razmišljati na način da nas ne zanima čovjek, pravednik, istina i povijest. "To je strašno nehumano i bilo bi opasno graditi  put za budućnost na takav način. Unijeli bi ravnodušnost , poniženje, obezvrijeđenost čovjeka. Pokopali bi pravdu, pravednost, istinu, dostojanstvo čovjeka i jedino ovako možemo graditi put naše budućnosti koja je skrivena ovdje i pokopana u tajnosti ", kazao je nadbiskup i dodao  kako je potrebno čuti našu povijest, nepravdu i zauzeti prema njoj stav, ne odobravajući je i ne prihvaćajući je kao nešto ljudsko, kad je sotonsko. Ovdje je čovjek,  pokazao jedno drugo lice koje nije njegovo, jer čovjek kako je rekao nadbiskup  nije stvoren za ovakva zlodjela. Istaknuo je kako je čovjek slika Božja i tu svoju sličnost s Bogom je  pozvan graditi. No, ako se čovjek opredijeli za tamu, za zlo dodao je nadbiskup onda može postati gori od životinje, a to se događa ako čovjek pokuša sjesti na prijestolje onoga koji je Gospodar života i povijesti. Gospodin daje život i  treba se pitati tko je ovdje ubijen potaknuo je na razmišljanje prisutne nadbiskup Barišić. "Oni ili netko drugi. Mi smo našli grobove ubijenih, ali ovdje je netko drugi nastradao, onaj tko ih je ubijao. On je ubio u sebi život, onaj duhovni i on je najveća tragedija koju čovjek može doživjeti. I zato ne bi smjeli zaboraviti sjećajući se danas  ovih nevinih žrtava ni tih koji su im život oduzeli. Tragedija je to za žrtve, ali još više za njih." U nastavku nadbiskup je potaknuo prisutne na to kako je potrebno sjetiti se takvih i zamoliti Gospodina da im bude milostiv jer upitao se  "jesu li znali što čine i jesu li i oni žrtve fašizma, nacizma i komunizma, triju ideologija kojima je svrha bila maknuti Gospodina s prijestolja da bi oni zasjesti na nj i je li to bilo njihovo ili su bili nagovoreni od drugoga" .

Važnim je naglasio kako je kroz ove žrtve potrebno sjetiti se svih žrtava po jamama i  vrtovima širom domovine, jer ako želimo graditi budućnost, mir, pomirenje, opraštanje onda je potrebno čuti što one govore. Kazao je kako svaka nevina žrtva je naš brat ili sestra i kako ovo sjećanje neće ostati samo u Dubravi nego da će biti dio memorije cijele domovine. "Svako otkriće tih tajni i nepoznatih grobova sve više nas treba ujedinjavati jer prošlo je vrijeme slavljenja krvnika i došlo je vrijeme da se opredijelimo za žrtvu bilo s koje strane da je bila. To je jedino čišćenje našeg puta budućnosti. Naša zemlja je natopljena krvlju nevinih žrtava, ali na sreću ima naša domovina i krv onih koju su davali svoj život za bližnje i domovinu, za Boga. To je naš ponos i naša budućnost. To nas spašava jer u njima prepoznajmo ovu žrtvu koja nam je spasenje" zaključio je nadbiskup.