Obrede Velikoga petka u splitskoj prvostolnici sv. Dujma predvodio je 3. travnja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz sudjelovanje više svećenika i u nazočnosti mnoštva vjernika. Nakon prostracije i šutnjom iskazane počasti Kristu umrlom na križu za spas svijeta, uslijedila je služba čitanja i pjevanje Muke po Ivanu. Prije ljubljenja križa koje je pratilo pjevanje tradicionalne tužaljke "Puče moj" i obreda pričesti, uslijedila je homilija koju je izrekao katedralni župnik don Tomislav Ćubelić.

U propovijedi župnik je govorio o ulozi svakog od nas u Isusovoj muci i smrti. Kazao je kako  je spasonosni Isusov križ sličan križu dvojice razbojnika, no kako na raskrižju križa i života čovjek ipak razabire tko visi na križu i je li običan čovjek ili bogočovjek. Isus je optužen i raspet kao onaj koji je željan i koji je bio prijetnja Jeruzalemu i Rimu i današnjim metropolama koje su slijepe za sve drugo što nije njihova vlast. Krist smrću na križu pokazuje da ima nešto dublje, osmišljenije od  moći koja razara istinu. "Čovjek se ugnijezdio u svoje grijehe ispunjeni smo gorčinom i siječemo sve oko sebe. Organiziramo svoj život kao da Bog i ne postoji. Suvremenom svijetu skoro je svejedno je li ima ili nema živog Boga. Usprkos svemu Isus Krist je govorio i djelovao vrlo radikalno, baš po Božju. Prezirao je slavu i imetak i nisu mu bile kriterij uspjeha. I takav se Krist ne uklapa u naše prihvaćanje Boga. Isus Krist  je govorio malom broju ljudi, ali taj Krist je promijenio svijet i čovjeka više nego bio tko drugi", naglasio je don Tomislav Ćubelić. Ukazao je na to da Isus nije došao spasiti čovjeka čudima, usputnim liječenjem, nahraniti ga, nego ga je spasio pomoću dublje, neobične tajne u čijem je središtu bila njegova vlastita smrt na križu. Njegova ljubav je neupitna, a naša ljudska je problematična kazao je. "Teško možemo proći ovim svijetom da od nas ne poteče veće zlo u druge ljude i u odnose među drugim ljudima. A Raspeti koji nije ništa napravio i dalje ostaje visjeti između dva razbojnika. I svi smo mi na neki način sudjelovali i aktivno sudjelujemo u zlu svijeta i mi bismo mogli stati na mjesto zločinaca i što je izuzeto bitno i pošteno shvatit, bili bismo jako uvjerljivi".

U nastavku propovijedi don Tomislav je uz ostalo kazao kako je danas teško biti Isusov učenik i da ga zato slijedimo iz "sigurne udaljenosti", a bez vjere u raspetog Isusa vjera je na groblju vrednota i tamo nema života. Podsjetio je na Isusa u Maslinskom vrtu kada je iskusio potpuni  mrak svijeta, neprijateljstvo mnogih, zaspalost učenika. Kada je postalo jasno da Isusova vrsta kraljevstva vodi na križ, a ne na prijestolje svaki od njegovih bližih  nestao je u mraku. "To je logika suvremenog čovjeka, to je naše stanje. Isus Krist ostaje radikalan do dna božanske ljubavi usprkos svim našim bjegovima, stoga je nejasno kako smo mi suvremeni ljudi bogočovjeka umirili svojim ponašanjem, tako ga onemoćali i pretvorili ga u nekog mirnog čovjeka koji ne protestira, niti viče. Izgubili smo uporište i sigurnost vjere, vrednote zbog kojih je Isus Krist visio i visi na križu. Te vrednote nisu samo revitalizirane, one su potrošene, izgubljene, isušene kao prazni pojmovi bez krvi, bez života", naglasio je don Tomislav. Važnim je naglasio da bijeg u indiferentnost, mlakost, ravnodušnost je samo bijeg od odgovora i određenja, a Isus  nas sve poziva na određenje prema Istini. "Isus nam to opravdava neznanjem, no o kakvom neznanju je riječ", upitao je propovjednik. "O nekim našim dobrim razlozima koje mi navodimo: ekonomskim, političkim, pravnim, religioznim, statutarnim, bezličnim, kukavičkim. Koji su to naši dobri razlozi u prilog odmaka od Isusa? I Juda se vodio dobrim razlozima i nemojmo se skrivati iza njegove izdaje. To je kukavički. Nije Juda samo izdajica, čudovište ni luđak. Juda je čovjek koji je izdao Istinu i Isus Krista i stoga nemojmo tražiti Judu oko sebe u drugome". Pozvao je da Judu svatko potraži u sebi i dopusti Gospodinu  da ga izliječi, promijeni, jer komunikacija, kako je rekao sa živim Bogom se uspostavlja tamo gdje čovjek vidi sebe u istini. " Zato tražimo Judu u sebi. Isus je išao do kraja do smrti, preko smrti i Krista trebaju ljudi, da ga čuju, da posvjedoče, da se promijene, da budu drukčiji. Isus svojim križem nije dokrajčio patnju, ali ju je prožeo Bogom, svojom božanskom ljubavlju. Dao joj je smisao i novi smjer. Križ, bol i patnja od Velikog petka nisu prepreke, koje stoje na putu između čovjeka i Boga , nego postaju mjesta gdje se živi Bog sastaje s čovjekom. Združen  Kristovim križem naš životni križ postaje mjesto susreta s Bogom, siguran izvor nade vjere u život koji se konačno i u neslućenoj blizini događa i ostvaruje u uskrsnuću. Najteže je reformirati vlastitu glavu. Poraz istine je poraz života. Krist na Kalvariji nije poražen. On će to dokazati , a Isusa se prihvaća pod njegovim uvjetima bez obzira na osobnu cijenu", zaključio je.

Nakon obreda,  po običaju splitske prvostolnice, vjernici su izišli na trg sa sjeverne strane katedrale, a pridružili su im se i vjernici grada Splita. Nadbiskup je izložio Presveto u pokaznicu te je uslijedio ophod po Peripteru katedrale, gdje je udijelio blagoslov gradu i nadbiskupiji.