Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je misno slavlje u nedjelju, 11. prosinca u crkvi sv. Marka na Neslanovcu u Splitu, za vrijeme kojega je krstio malenu Gabrielu, peto dijete u obitelji Akalović. Ivo i Kristina Akalović uz dvomjesečnu Gabrielu imaju još tri sina: Antonia (9), Marka (8), Ivana (7) i kćer Jelenu (5).

Na početku misnoga slavlja, pozdravivši roditelje, rodbinu i kumu krštenice, župljane te sve brojne okupljene vjernike, nadbiskup Barišić je kazao da je krštenje najvažniji događaj u našem životu. Po krštenju postajemo djeca Božja i Bog neopozivo ulazi u naš život. „Ovo krštenje malene Gabriele događa se na sredini došašća, našega duhovnog hodočašća kojim idemo ususret Gospodinu“, naglasio je nadbiskup Barišić.

Nadbiskup je započeo svoju propovijed pitanjem Ivana Krstitelja upućeno Isusu: Jesi li ti onaj ili drugoga da čekamo? U svome odgovoru, ističe nadbiskup, Isus ne nudi teoretski odgovor nego nabraja znakove mesijanskih vremena koji će prema proroku Izaji pratiti dolazak Mesije: hromi hodaju, slijepi progledaju, gubavci se čiste, siromasima se navješćuje evanđelje. Upravo ti znakovi, nastavio je nadbiskup, pozivaju Ivana Krstitelja ali i nas danas da širim pogledom promatramo stvarnost i svijet u kojem živimo. I mi danas slično poput Ivana Krstitelja vidimo uglavnom loše znakove vremena, ono tamno i zločesto u svijetu. Gospodin poziva i nas i Ivana da pokušamo usvojiti Božji pogled tj. uvidjeti kako se ispod površine zla i tame krije puno dobroga. Upravo Gospodin želi da budemo suradnici toga dobrog koje je njegovo djelo u ovom svijetu. Baš kako to, nastavlja nadbiskup, govori sv. Jakov u svojoj poslanici da zasijano sjeme zahtjeva ranu i kasnu kišu da bi donijelo ploda. Kao primjer te suradnje s Bogom, ističe nadbiskup, evanđelja stavljaju pred oči lik Ivana Krstitelja. Ivan zna što mu je i kako činiti. On djeluje u pustinji koja se može shvatiti kao simbol ljudskoga života koja uz suradnju Boga i čovjeka može donositi ploda.

U nastavku propovijedi nadbiskup je istaknuo kako postoji opasnost da se Hrvatska pretvori u pustinju radi iseljavanja tolikih mladih. Društvo s pravom prigovara kako je u izobrazbu mladih uloženo mnogo novaca. No nije li, upitao je nadbiskup, „u njihove živote uloženo još više ljubavi njihovih roditelja, djedova i baka? Kako to izmjeriti?“ U zaključku je svoje propovijedi nadbiskup Barišić upitao: Nije li u našim životima najvažnije upravo ono darovano: zaručnik zaručnici, supruga suprugu, dijete roditelju, roditelj djeci?  Ta darovanost trebala bi nas otvoriti za najveće od svih darova za koje je čovjek stvoren a to je Gospodin Bog u svome sebedarju, zaključio je nadbiskup.

Riječ zahvale uputio je župnik don Šimun Doljanin, a nadbiskup je uz riječi ohrabrenja roditeljima malene Gabriele darovao prigodan dar. Već duži niz godina splitsko-makarski nadbiskup svoju podršku obiteljima s četvero i više djece izražava i prigodnim darom (čestitkom, knjigom i novčanim iznosom). Kumi i rodbini darovao je krunicu. Nakon mise, za vrijeme koje je pjevao zbor mladih a na kojoj su sudjelovala brojna djeca i mlade obitelji, nadbiskup se ispred crkve zadržao s prvopričesnicima i krizmanicima iz te župe koja ima oko 4000 vjernika.