Članovi Društva Prijatelja Maloga Isusa splitske provincije hodočastili su od 1. do 3. travnja 2024. godine u zaljev Hrvatskih svetaca u Boku Kotorsku kao svoj Uskrsni Emaus.

To je već tradicionalni projekt PMI-a u ovo vrijeme koje organizira pročelnica Društva s. Dolores Brkić koja je i ovaj put predvodila hodočašće uz pratnju još pet sestara Služavki Malog Isusa: s. Eduarda Marić, s. Marina Mužinić, s. Antea Šarolić, s. Amabilis Vukman i s. Siksta Paleško. Sestre su bile posebno emotivne hodeći po mjestima u Zaljevu jer su u nekoliko mjesta donedavno djelovale sestre.

Teško je sve staviti u opis ovog izvješća bilo povijesno, kulturno, vjerski kao i prirodne ljepote koje su vidjeli i doživjeli. Moglo bi se izreći ono što je naglašeno u programu: Zaljev hrvatskih svetaca, zaljev gdje svaki kamen govori hrvatski, zaljev svjetske kulturne i prirodne baštine, ponos Bokelja i jedan od najljepših zaljeva na svijetu.

U jutarnjim satima 1. travnja krenulo se od svetišta Gospe od Pojišana u Splitu. Na samom polasku provincijalka s. Terezija Pervan i zamjenica s. Brigita Rojnica došle su pozdraviti hodočasnike, zaželjele sretno i blagoslovljeno putovanje. Hodočasnici PMI-a bili su iz Splita; sv. Križ, Gospa od Pojišana, Sutivana, Jesenica, Katuni-Kreševo, Dugopolja, Žrnovnice i Omiša… Uz ugodnu vožnju praćenu molitvom i pjesmom vozili su se do ljepote Pelješkog mosta te nizajući kilometre stigli u Herceg Novi sv. Leopoldu kojem su iznijeli svoje zavjete, molbe i zahvale. Župnik don Siniša Jozić obogatio ih je svojim izlaganjem i meditacijom. Slijedio je put kroz čudesni zaljev do Perasta gdje su se smjestili te slavili misu u crkvi sv. Nikole koju je predslavio don Srećko Majić.

Slijedećeg dana brodom su hodočastili na otok Gospi od Škrpjela. Čudesna je povijest ovog otoka, oltarna čudotvorna slika Bogorodice sa Djetetom i sva ljepota crkve koju mnogi nazivaju „hrvatska sikstina“. Naime Bokelji sa sigurnošću kažu da je srce ne samo Perasta nego i cijele Boke svetište Gospa od Škrpjela. Neumorni don Srećko upoznao je svih sa vjerskim, povijesnim, kulturnim i pomorskim značenjem ne samo otoka već moglo bi se reći Bokelja…Razgledali su i muzej i otok. Zatim su nastavili brodom do Prčnja i posjetili su donedavno najveću crkvu u Crnoj Gori posvećenu rođenju Blažene Djevice Marije te su posjetili blaženog Gracije na Muo, Božjeg ugodnika Euharistije. Nakon zavjeta kod njegova tijela nastavili su put brodom do Kotora „crnogorske Venecije“. Grad je opasan zidinama i sa troja vrata a nad njim na brežuljku bdije Gospa od zdravlja.

Svaki kut grada kao i čitavog Zaljeva ima svoju povijesnu, kulturnu i vjersku priču. Tu je romanička katedrala sv. Tripuna, crkva bl. Ozane Kotorske i crkva sv. Klare, palače, muzeji, galerije….Malo dulje su se zadržali, osim u katedrali, kod bl. Ozane moleći njezin moćni zagovor. Nažalost Hrvati su danas u Boki manjina u odnosu na prošlost ali je nemjerljiv njihov doprinos kulturnoj i vjerskoj baštini. Tu su hodočasnici od gđe Sandre, koja ih je vodila kroz bogatstvo ovog zaljeva, čuli za njih bitnu činjenicu: “Ne smijemo zanemariti i Bokeljsku mornaricu jer bi to bila nepopravljiva šteta.“ Nakon jedne male stanke i osvježenja krenulo se u Dobrotu crkvu sv. Stasija gdje je župnik također hodočasnike upoznao sa povijesnim i kulturnim značenjem crkve i stanjem općenito. Posjetili su i samostan sestara u Dobroti, gdje su kao i u desetak drugih mjesta i gradova u Boki djelovale časne sestre Služavke malog Isusa i ostavile plemeniti trag.

Puni dojmova vratili su se u Perast na divnu terasu nekad također samostana Služavki Malog Isusa za popodnevni ručak. Donekle su se slijegali dojmovi, zahvalni svima koji su im omogućili ovo putovanje a ponajviše dobrom Bogu i Gospi. Zahvalnost su za svih i sve nakane koje su nosili u srcu predali Bogu na misi koja je uslijedila u smiraj dana u crkvi sv. Ante. Na misi pjevanje su vodili PMI, posebno Matko Stančić kao i misna čitanja a molitve tijekom puta, devetnicu, krunice: s. Marina Mužinić, gđa. Meri Ribičić i s. Dolores.

Slijedeći dan nakon doručka krenuli su pozdravljajući Gospu od Škrpjela prema Dubrovniku gdje su ugodnom vožnjom stigli do Gospina polja. Razišli su se „ko rakova dica“: netko do šetnje gradom, netko do šetnje uz more netko po svetištu Gospe od milosti. Okupio ih je ponovno podnevni anđeoski pozdrav i zajednički ručak kod oo. kapucina. Uslijedio je i posjet susjednom samostanu Služavki Malog Isusa. Pred polazak za Split u crkvi Gospe od milosti bila je molitva zavjeta Gospi, zahvale za mnoge nakane, devetnica Božjem milosrđu i posebno molitva za duhovna zvanja. Tri dana su puna povijesnih, kulturnih, vjerskih dragocjenosti na ovom putu Uskrsnog Emausa, koji je bio i osobni put u nutrinu svih hodočasnika obdareni blagodatima Božjim i dobrih ljudi i cijenom povijesti Hrvatskog naroda. U večernjim satima stigli su u Splita pa je pročelnica s. Dolores zahvalila svima na lijepom sudjelovanju i druženju vjerskog i kulturnog karaktera.