Na blagdan Gospe Lurdske i 29. Svjetski dan bolesnika, u četvrtak 11. veljače, misno slavlje u kapelici Sv. Josipa u Kliničkom bolničkom centru u Splitu na Firulama predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u koncelebraciji s bolničkim kapelanom don Šimunom Doljaninom i don Nikolom Šakićem.

Pozdravivši nazočne liječnike i liječnice, medicinske sestre i ostalo bolničko osoblje, pacijente i članove njihovih obitelji, mons. Barišić je na početku slavlja rekao: „Preko naših srca i naših molitava prisutni su ovdje s nama brojni bolesnici ne samo oni koji se nalaze na liječenju u našoj bolnici, nego i oni koji su po našim domovima i obiteljima. U naše molitve uključujemo svu našu braću i sestre, osobito naše liječnike i medicinsko osoblje koji uz tolike poteškoće s ljubavlju skrbe o našoj braći i sestrama.“

U svojoj je propovijedi nadbiskup pročitao dijelove iz Papine poruke za 29. Svjetski dan bolesnika čija je tema nadahnuta evanđeoskim odlomkom u kojem Isus kritizira licemjerje onih koji govore, a ne čine (usp. Mt 23, 1-12). „Kad se vjera svede na praznu retoriku, bez uključivanja u život i potrebe drugih, tada stvarni život kojim živimo nije dosljedan vjeri koju ispovijedamo. To je teška opasnost. Zato Isus pribjegava snažnim riječima kako bi upozorio na opasnost pada u autoidolatriju i kaže: 'jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća' (r. 8)“, ističe papa Franjo u svojoj poruci te nastavlja da „u susretu s bratom i sestrom u potrebi, Isus nudi model ponašanja koji je u potpunoj opreci s licemjerjem. Traži od nas da se zaustavimo i slušamo, uspostavimo izravan i osoban odnos s drugim, da osjetimo empatiju i suosjećanje te dopustimo da nas njihova patnja dirne do te mjere da preuzmemo na sebe brigu za njih u duhu služenja.“

Nadbiskup je kazao kako je zdravlje dar, ali kako i bolest može biti dar jer tada jasnije osjećamo vlastitu krhkost stvorenog bića i dublje doživljavamo svoju ovisnost o Bogu. Naime, kad smo bolesni, duh i srce nam obuzmu nesigurnost, a katkad i strah pomiješan s nemirom; nalazimo se u stanju nemoći, jer naše zdravlje ne ovisi o našim sposobnostima ili našoj zabrinutosti. Papa nadalje u svojoj poruci naglašava da bolest nameće pitanje smisla, koje se u vjeri upućuje Bogu. „Bolest uvijek ima lice, i to ne samo jedno: ona ima lice svakog bolesnika i bolesnice pa i onih koji se osjećaju zapostavljenima, isključenima i žrtvama društvenih nepravdi kojima im se uskraćuju njihova temeljna prava“, ističe papa Franjo u svojoj poruci te dodaje: „U pandemiji je došla do izražaja predanost i velikodušnost zdravstvenog osoblja, volontera, radnika i radnica, svećenikâ, redovnikâ i redovnicâ koji su profesionalno, požrtvovno i s osjećajem odgovornosti i ljubavi prema bližnjima pomagali, liječili, tješili i služili mnogim bolesnicima i članovima njihovih obitelji. To je tiho mnoštvo muškaraca i žena koji su odlučili ne okretati glavu na drugu stranu, nego pogledati u lice i vidati rane bolesnikâ koje su doživljavali bliskima zbog zajedničke pripadnosti ljudskoj obitelji.“ Nadbiskup je kazao kako često od liječnika i medicinskog osoblja očekujemo da budu anđeli s neba a da to nije uvijek baš lako.

Na kraju svoje propovijedi nadbiskup je podsjetio na zapovijed ljubavi koju je Isus ostavio svojim učenicima a koja nalazi konkretno ispunjenje u odnosu s bolesnicima. Na kraju euharistijskog slavlja bolnički kapelan don Šimun Doljanin zahvalio je nadbiskupu na dolasku te na pastirskoj brizi za sve bolesnike na području Splitsko-makarske nadbiskupije.