Župa Svetoga Spasa na splitskim Mejašima proslavila je u četvrtak 9. svibnja župnu svetkovinu Uzašašća Gospodinova te ujedno dvadesetu obljetnicu od posvete crkve. Euharistijsko misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić u koncelebraciji s župnikom don Hrvojem Dragunom, župnim vikarom don Nikolom Šakićem, gvardijanom Samostana sv. Dominika u Trogiru o. Petrom Galićem OP, svojim tajnikom don Renatom Pudarom, župnikom Župe Presvetog Srca Isusova iz Vinišća don Matom Munitićem te župnikom Župe Gospe Fatimske sa splitskih Škrapa don Ivanom Zovkom.

U prigodnoj homiliji nadbiskup je istaknuo da su i nakon Uskrsnuća mnogi sumnjali u Uskrslog Krista. Oni koji sumnjaju i oni koji vjeruju slika su i navještaj stvarnosti Crkve za svu budućnost. Uvijek će biti onih koji vjeruju i onih koji imaju hladan odnos prema Isusu bez obzira na to što se zovu kršćanima, istaknuo je na početku otac nadbiskup. Istina je da vjerovati nije nimalo lako. Kako vjerovati kada stvari u životu krenu nizbrdo i kada nadođu patnje i kušnje dok se ponekad čini da Bog šuti, upitao se.

U našoj vjeri uvijek postoji opasnost i problem između naših očekivanja i onoga što Bog želi za nas. Vjerujemo Bogu dok on ispunja naše želje. Kada naiđu problemi nerijetko se vjera počinje utapati u sumnjama, kazao je nadbiskup. Nadovezujući se na prvo čitanje (Dj 1,1-11) mons. Zdenko Križić istaknuo je da se ta napast zorno vidi kod učenika prije Kristova Uzašašća. Oni pitaju Krista hoće li uspostaviti u Izraelu kraljevstvo. Oni kao da nisu ništa naučili dok im je on govorio o Božjem kraljevstvu. Njima je na pameti samo ovozemaljsko kraljevstvo. To je trajna napast za našu vjeruj – navezanost na zemaljska dobra koja nas odvuku od Božjeg puta. Isus je itekako svjestan ove napasti. Zato je rekao učenicima da ne mogu služiti Bogu i bogatstvu. Nije želio reći da je bogatstvo loše po sebi, ali postaje opasno onda kada postane glavi cilj i svrha života.

Isus od svojih učenika traži da idu po svem svijetu i da svjedoče za njega gdje god se nalazili. Traži od njih da žive i ljube kao što je on to radio i da na koncu budu spremi dati život poput njega. Svjedočiti za Krista ne znači samo govoriti o Isusu već to potvrditi svojim načinom života, istaknuo je nadbiskup, Učenici su ostali skamenjeni nakon Kristova Uzašašća. Na to su ih dva anđela gotovo prekorili što stoje i gledaju u nebo. Nije bio problem što gledaju u nebo i tuguju već u tome što stoje i ništa ne čine, kazao je mons. Zdenko Križić. Isus ih je poslao da idu i svima propovijedaju i svjedoče za Isusa, a oni stoje. Vjera nije pasivnost. Naprotiv, vjera traži aktivnu i djelatnu ljubav. Nema vjere bez djela ljubavi, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnog slavlja župnik i domaćin don Hrvoje Dragun zahvalio je ocu nadbiskupu na predvođenju misnoga slavlja prigodom čega su mu župljani uručili poklon. Također, u zahvali se posebno sjetio don Anđelka Dukića bivšega župnika koji je, uz svesrdnu pomoć župljana, izgradio crkvu na Mejašima i točno prije dvadeset godina posvetio, po rukama tadašnjeg nadbiskupa mons. Marina Barišića.

Pjevanje tijekom mise animiralo je čak tri župna zbora pod ravnanjem mladoga glazbenika Zdeslava Kožula – Mješoviti župni zbor Svetoga Spasa, zbor mladih „Chorus Angelicus“ te dječji zbor „Sv. Filomena“.

Nakon mise zajedništvo se nastavilo na domjenku ispred crkve kojeg su pripremili župljani.

Napomenimo, Župa Svetoga Spasa pripremala se za svetkovinu Uzašašća Gospodinova trodnevnicom koju je predvodio o. Petar Galić OP, gvardijan Samostana sv. Dominika u Trogiru.